autorski tekstovi KOLUMNIZAM PRIRODA & DRUŠTVO Zabava

Jesam li ti lijepa?

“Jesam ja tebi lijepa? – Naravno da jesi, zašto? – Zašto onda to ne govoriš češće?”

Poznato? Iritira?

Često sam doživio, a i vidio na primjerima drugih veza kako žene uglavnom traže da im muškarci govore da su lijepe. Ili pametne. Ili štogod već imaju kao, oprostite ako krivo tumačim, ali vlastitu nesigurnost. Nedostatak samopouzdanja.

Onda sam mislio da sam naučio svoju lekciju. Prohodao sam s prekrasnom curom (barem meni), kojoj sam svakoga dana govorio da je lijepa. Svakoga dana, zadao sam si to kao misiju. Godinama. Jutro, dan, večer, svako malo. Ne samo da sam govorio, već sam to i mislio, a i sukladno tome se i ponašao. Beskrajno sam joj puta ponavljao i da je pametna, a bome je i bila. Cura koja je jednostavno imala dar da bude odlična u svemu čega se primi. No, i ta veza je pukla. I to je bivša cura, bivša veza… I, je li to onda univerzalan recept za uspješnu vezu? Očito nije. Ok, naravno, imam ja svojih problema, slabosti i sranja, vezu čini dvoje – možda je problem baš bio u meni! Nije važno, ovaj tekst nije usmjeren na vezu, već ono što želim reći: cura je ipak i dalje patila od nedostatka samopouzdanja! Unatoč svim njezinim priznanjima, stipendijama, unatoč uspjesima, prijateljima, ljudima koji joj se dive, unatoč dečku koji joj je baš svaki dan govorio koliko je lijepa, unatoč svemu, ona bi imala nedostatke samopouzdanja. Epizode gdje se skršila i govorila da je bezvrijedna. Tješiš osobu koja je bolja od tebe u toliko toga… Paradoksalno. Ne znaš glumi li samo da bi dobila pažnju ili stvarno osoba koja je svima uzor može misliti da ništa ne vrijedi.

E sad, ja ne mogu tvrditi za druge nešto čemu nisam svjedočio, osim za vlastite cure s kojima sam hodao i poznavao ih dovoljno intimno da imaju povjerenja da se mogu skršiti preda mnom. Zato o tome pišem. Ne znam kako je s dečkima (ne privlače me seksualno i nismo proveli godine zajedno u bliskoj vezi po 24 sata dnevno) pa mogu zaključivati jedino prema sebi i bratu. Ne znam jesam li ikada s frendovima imao moment da se netko toliko rastepe da mi počne govoriti da je bezvrijedan ili da ima problema sa samopouzdanjem. Što bih napravio u tom slučaju? Zagrlio ga i rekao da je sve ok? Možda bi tako trebalo biti, ali u mojem bi životu to sigurno bila čudna situacija, priznajem. Prema tom malom uzorku muških, dakle, mogu zaključiti kako se i mi raspadnemo. Ne baš često. Uglavnom pred velikim izazovom, koji je obično poslovne prirode. Tu sam se nekoliko puta totalno raspao. Pitao bih se kako sam se uopće doveo pred toliku odgovornost i osjećao se kao zadnje govno, iz straha da ću iznevjeriti ljude i sve za što sam se dugo trudio. Nasreću, uvijek je dobro završilo, zbog čega sam samo stjecao više samopouzdanja i manje straha pred sljedećim sličnim izazovima.

Zašto žene polažu toliko važnosti na ljepotu? Zašto je toliko važno ponavljati im da su lijepe? Paradoksalno mi je da postoje samosvjesne i uspješne žene, onaj tip žena koje predstavljaju girl power, žensku moć, one koje su jednostavno odlične u svemu, bolje od 99 % populacije, i koje traže potvrdu svoje ljepote? Zašto? Faking ljepota? Zar je patrijarhat uspio toliko duboko usaditi vrijednost ženske ljepote i muške moći, da je čak i najjačim ženama i dalje veliko pitanje jesu li lijepe? Žena je lovina, žena je promatrana, uvijek mora razmišljati o tome kako je drugi vide! “Drugi”? Naravno, muškarac. Ili muškarci. Čak i kad su u ženskom društvu, i dalje se vode imperativom ljepote i kako bi ih promatrač, lovac, muškarac vidio. Jebote, koji pritisak! To je najvažnije?

I što s tom potvrdom da su lijepe? Ako ti muškarac kaže da si lijepa, što točno s time? Onda je svijet možda bolje mjesto? Onda si ispunila svoju svrhu? Onda zadovoljavaš? Udovoljavaš? U čemu je točno razrješenje napetosti u riječima “lijepa si”? Osobito ako – pazi sad – te riječi sama tražiš da ti ih dečko/muškarac kaže! Riječi te neće spasiti od vlastitih nesigurnosti. Cura kojoj je tip svakoga dana govorio da je lijepa ipak je prekinula nakon par godina slušanja istoga. Ergo – u riječima nema spasa! Ni u spoznaji da si dečku najljepša cura na svijetu. Zato što ljepota nije najvažnija stvar na svijetu!

Još jedna stvar: nisi li u trenutku u kojem pitaš nekoga “jesam li…” upravo stavio/stavila sumnju na to svoje nešto? Ako dečka pitaš jesi li lijepa, nije li onda time potvrđena tvoja vlastita sumnja u to? Ako ti dečko na tvoje pitanje jesi li lijepa odgovara da jesi, nije li to zapravo sumnjiv odgovor? Možda ti je rekao da jesi samo da se poštedi nekog razgovora. Ili zato da tebi bude bolje. Ispadaš jadna. Bolje reći da si lijepa, nego da budeš još jadnija. Uglavnom, ako mora odgovoriti na tvoje pitanje, ima li on zapravo ikakve druge opcije osim da ti kaže “jesi, lijepa si”? Vjeruješ li zbilja da će ijedan tip odgovoriti “nisi”, čak i ako tako misli, ma koliko ti inzistirala na tome da ti “kaže iskreno”? Neće.

U tome je problem: time si upravo ubila jedan mali dio iskrenosti. Ne samo jedan problem: nametnula si mu ulogu patrijarhalnog promatrača, sebi ulogu promatrane, a iskrenost je također primila svoj udarac – prislila si ga da ti kaže nešto za što nije sam osjetio poriv.

Zato, drage žene, umjesto da pitate svoje muškarce jeste li im lijepe, nametnite im svoju ljepotu ako vam je toliko stalo do toga. Ljepota, kao i samopouzdanje, dolazi iznutra, i to je glavni faktor svega. Ako vi u ogledalu vidite dobar odraz, ako ste zadovoljne sobom, ako vam se sviđa ta osoba u vašem tijelu, nema privlačnijeg faktora od toga. Svakakvi su defektni ljudi privlačni jer su svjesni svoje vrijednosti. A to ne možeš fejkati. Nema laži i zavaravanja. Što će reći da, ako ti se nešto na tebi ne sviđa, poradi na tome.

Ja sam debeo, simpa lik koji ima smisla za humor. Ne treba mi to potvrđivati ni cura niti itko jer tako samoga sebe vidim. Sada. Bilo je vrijeme dok sam intenzivno vježbao, imao pločice, mišiće, bio sam fizički puno privlačniji. I bio sam svjestan toga. Ne zato što bi mi to potvrdila cura koju bih pitao jesam li joj fizički napet, već zato što sam toga bio svjestan u ogledalu. To bih primijetio u pogledima svoje ili drugih cura, ali to je bila potvrda koju nisam eksplicitno tražio. Nisam je pitao jesam li joj lijep. Napet. Skladan. Znam taj osjećaj kako je biti fizički privlačan. Da sad u ovakvom stanju pitam svoju curu jesam li joj lijepo građen, nikakav odgovor mi ne bi značio išta dok sam i sam svjestan istine – izgledam loše, ali imam potencijal izgledati odlično, samo se ne trudim. Zar je to uopće važno? Očito nije. Da mi je važno poduzeo bih nešto u vezi s time. Jeo bih manje sranja i vježbao kao nekad. Zašto onda da stavljam curu u neugodan položaj da mi potvrđuje, ili još gore – laže – u vezi s nečime čega sam sam svjestan? Kad se ponovno dovedem u formu dovest ću je do toga da nema izbora, da sama mora reći koliko sam joj dobar. I to je onda kompliment koji vrijedi. Žicanje komplimenta je ništa. Prazna forma.

Žene, ne radite si to… Ne pitajte ga jeste li mu lijepe. Uništavate si vlastito samopouzdanje. I ugrožavate iskrenost. Karakter također pati. Svašta su mi rekli do sad u životu: da sam glup, ružan, nesposoban, jadan, ili su me pak samo ignorirali. Nisam odmah potrčao mami ili bilo kome tko bi me trebao voljeti sa zahtjevom da mi kaže da nisam to-i-to. Ne. Kad mi je direktor škole rekao da sam slabijih mentalnih kapaciteta i ocjena od drugih učenika – postao sam najbolji učenik u razredu! Kad sam bio još deblji prasac nego sam sad pa smo snimali spotove, vidio sam se na kameri koji sam krmak i počeo sam vježbati. Za neko vrijeme su me cure u klubu samo htjele pipkati da malo osjete tvrdoću mišića i zadovolje radoznalost. Prkos, dakle, inat. A svi znamo da žene uglavnom imaju dovoljno inata. Dakle – iskoristite svoje sumnje i nedostatke. Ako misliš da mu nisi lijepa, zapravo koga uopće briga za “njega”, ako se osjećaš sama kao da nisi lijepa – odi radi čučnjeve, vježbaj, trči, ili što god već skužiš da treba raditi da bi sama sebi bila napetija! Ne radi budalu od sebe i njega razmaženom gestom traženja uvjeravanja u nešto što možda nije istina.

Do daljnjega, pozdrav od debelog filozofa.

Dino Tremens

Glumac, reper, slam poeta, turistički pratitelj, stipendirani student, ljubitelj neobičnih sportova i aktivnosti (snowboard, biciklizam, kečeri, MMA), vozač, avanturist, ljubitelj hrane... Rođen i živi u Zagrebu, bla, bla... Život je lijep ako se tako postaviš prema njemu. To je sve što zna o sebi.

Komentari

Reklame