Glazba Kritike

Saint Etienne: Home Counties – kratka povijest pametnog plesnog popa

Ranih devedesetih, Saint Etienne su popu iz vremena Beatlesa, Beach Boysa i Burta Bacharacha udahnuli novi život spajajući ga s houseom, hip-hopom, discom i technom, što ih je već nakon debitantskog singla, dance obrade stare pjesme Neila Younga „Only Love Can Break Your Heart“, preko noći ubacilo među najzanimljivije i najoriginalnije britanske bendove toga vremena. Zadovoljavajuću razinu kvalitete na studijskim su ostvarenjima zadržali tijekom čitave karijere, zbog čega mi je njihov slabašni i preko one stvari odrađeni koncert kojem sam 2011. prisustvovao u Linzu spadao među veća glazbena razočaranja, barem u kategoriji izvođača koje sam nekoć volio. Za taj otužan nastup donekle su se iskupili godinu dana kasnije solidnim materijalom „Words and Music by Saint Etienne“ te posebno novom, konceptualnom pločom „Home Counties“. Koncept ovog albuma odnosi se kako na glazbu, zamišljenu kao svojevrsni presjek svih važnijih etapa pametnog plesnog popa, tako i na tekstove koji predstavljaju zbirku skica, prisjećanja i promišljanja nastalih tijekom putovanja po londonskim predgrađima.

Uz pomoć producenta Shawna Leeja, u većini pjesama odrekli su se nekadašnje elektronike i zamijenili je organskom, vrlo raznolikom paletom (najčešće) arhaičnih glazbenih žanrova. „Train Drivers in Eyeliner“ i „Unopened Fan Mail“ tako zvuče poput neznatno modernije inačice ženskih vokalnih sastava šezdesetih, „Dive“ funku pridodaje latino ritmove, dok je „Sweet Arcadia“ nekakav čudan hibrid bossanove i spoken worda s dugom, psihodeličnom solo dionicom na flauti. „Underneath the Apple Tree“ korektan je naklon northern soulu, a „Heather“, „Whyteleafe“ i „Magpie Eyes“ povratak u dane vladavine synth-popa i sastava tipa OMD ili Eurythmics. Sarah Cracknell podjednako uvjerljivo igra uloge kraljice plesnih podija i čeznutljive pjevačke dive na tragu Nancy Sinatre (barokni pop „Take It All In“), pri čemu su joj u ovoj drugoj važan saveznik nostalgični, nekom nedefiniranom tugom protkani stihovi.

Dok većina njihovih suvremenika živi na staroj slavi i štanca neznatno promijenjene verzije davnašnjih uspješnica, Saint Etienne je objavio 19 pjesama dobrim dijelom sastavljenih od utjecaja s kojima u dosadašnjem radu nisu imali previše dodirnih točaka. I što je najvažnije, većina tih glazbenih izleta zaslužila je barem prolaznu ocjenu, zbog čega „Home Counties“ možemo proglasiti jednim od najboljih izdanja u njihovom, sada već gotovo tri desetljeća dugom opusu. (Vedran Harča)

8/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame