Aktualno Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA Zabava

Toni Starešinić/Chui: Novi materijal je bomba, jedva čekam izlazak

Jedan od onih razgovora u kojem nećete pročitati o sisama i guzicama, ali hoćete o najzanimljivijem bendu domaće glazbene scene posljednjih desetak godina. Čujte i počujte što i kako radi Toni Starešinić ispred bande kodnog imena Chui. Aktualnosti napretek.

* Čuj, nemam dojam da postoji i jedan relativno noviji bend iz uslovno rečeno undergrounda toliko sustavno i prirodno katapultiran u prvu ligu glazbene scene i po prisutnosti i po kvaliteti materijala i po medijskoj pratnji kao vi. U čemu je trik? I tko stoji iza bombanja?

Iza cijele priče stoji glazba, podrška izdavača, internet i naravno klasika: puno volontiranja i posvećenosti svemu tome. Znam da danas svi pričaju kako su izdavači postali nebitni i sve možete sami ali iz mojeg iskustva to nije baš tako. Bio sam dio i te priče sve budemo sami al to je usprkos najboljim namjerama, odličnoj glazbi i objavljenom studijskom pa live pa remixed albumu rezultiralo raspadom benda jer se ništa nije desilo. Dancing Bear je pak omogućio stalni protok materijala i informacija o bendu prema medijima i tako je bend bio primjećen i to je kasnije samo raslo. Danas imate pak sami mogućnosti preko interneta se reklamirati boostanjem na fejsu, reklamiranjem na youtubeu, google adwordsima, naravno to isto košta al od svakog koncerta se izdvoji dio za takve stvari pa se s tim najavi sljedeći koncert ili neka pjesma. Ja nisam baš spretan s tim internetskim operacijama pa još plaćam račune na pošti, al tu mi pomažu frednovi & fanovi iz Svinaweb agencije. Mislim da je bitno bilo u cijeloj priči i to što smo tad kad smo kretali bili jedini bend tog usmjerenja, doduše bila je tu i odlična Triangulizona ali oni su se baš striktno držali undergrounda i sami izdavali albume ili ih izdavali online za male strane internet labelove. A Trianguli zona je od domaćih bendova sigurno najviše utjecao na Chui, a gle tu je svirao trubu kasniji Chuievac Andrej Jakuš i bubnjeve Janko Novoselić, a bend je poredvodio Moebius na gitari Ivan Kapec s kojim često surađujem u Sunrise Sessionsima. Tako da nema tu trikova, glazba je pronašla svoj put do publike.

* Čuj, zašto Chui? Fonemski? Onomapopejski? Hebrejski :)?

Imao sam dugo vremena u glavi Chui za jedan baš takav stilski šarolik bend, pokušao sam ga uvalit jedom bednu prije Chuia al dečkima je bolje zvučalo Punk Data. Chui odnosno čuj nosi jasnu poruku slušatelju, a imao sam u glavi maskotu malog slatkog aliena kojem je nekako Chui idealno pasalo za ime. Onda je mali Chui dobio i mnogo ušiju da naglasi ovaj čuj dio, a kasnije sam otkrio da na staroafričkom jeziku Svahili, chui znači leopard pa je mali Chui dobio i rep. A zanimljivo je ispalo to kako je na googleu na upis chui iskočio Svahili jezik jer mnogi američki jazz glazbenici ranih sedamtesetih su sebi davali umjetnička imena po svahili jeziku jer su se na taj način htjeli povezati sa svojim korijenima, pa je tako i Herbie Hancock jedan od mojih omiljenih klavijaturista sebi dao ime Mwandishi i cijeli njegov bend iz te faze se zvao Mwandishi i svi članovi benda su onda sebi nadjenuli staroafrička imena. A bend Mwandishi je meni jedan od najdražih bendova, pogotovo u kontekstu utjecaja na Chui glazbu. To je bio i prvi jazz band koji je koristio moog synthesizer kao sastavni dio svoga zvuka. Chui se nalazi i po Kini u raznim značenjima, pa svakako jednog dana računamo i na to tržište hahaha.

* Čuj. A razvoj po fazama i albumima? Daj nam neki introspektivni presjek molim to stepenicama benda…

Bend je nastao po četkom 2012. godine na probama Mangroovea, tj. onim probama na koje smo došli samo ja i bubnjar Đuro Dobranić. Pa smo puno jammali kao duo i desila se ta neka glazba koju smo odlučili snimiti, a u studio smo kao gosta pozvali i tadašnjeg trubača Mangroovea Andreja Jakuša i tako smo dobili prvu postavu Chuia. Svirali smo nekih godinu dana, dok se situacija nije zakiselila među nama zbog razno raznih razlika od glazbe pa do funkcioniranja benda, a i Đuro je imao tešku fazu u privatnom životu i taman kad smo završili snimanje drugoga albuma taj se bend raspao i tad sam imao izbor ili zaboraviti na sve ili preuzeti sve na sebe pa sam se s obzirom na sav trud i vrijeme i novac uložen u sve to odlučio za ovu drugu varijantu pa sam sklopio sam novi bend sa Jankom i Vojkanom. Vojkan je već imao lagani ulaz kroz taj drugi album na kojem je gostovao, a Janko je taman uletio pred promociju tog albuma. Stvari su se međutim kasnije izgladile i sviram i dalje sa Đurom i Andrejem samo u nekim drugim projektima i na način a svi skupa možemo u tome uživati. Onda je drugi album dobio isto super kritike i počelo se puno svirati, bilo je puno dobrih koncerata i festivala, završili smo i u Litvi na Kaunas bienalu, svirali kao predgrupa meni najdražem bendu Medeski Martin & Wood, pa je bila upamćena i naša verzija himne na otvaranju tvrđave sv. Mihovil, uglavnom ta sva sviračka energija i uigranost se složila u treći album Third Sun From The Stone koji je kritika proglasila albumom godine pa se sviralo još više. Janko je tad kretao i sa svojim bendom Kozmodrum pa kad je i Kozmodrum uhvatio zamah odlučio se potpuno posvetiti svom bendu, ali snimio je još par stvari uključujući singl s Josipom, a pošto često svira sa Jazz orkestrom družbu smo nastavili dalje kroz suradnju Chuia Jazz orkestra HRTa. Na njegovo mjesto je došao Ivan Levačić (ABOP, Kries, Natali Dizdar, Prijdevi…) i po prvi put imamo stalnog basistu, to je moj stari glazbeni drug Konrad Lovrenčić (Elemental, Kries, Mixed Up Mary…). On je već gostovao na zadnjem albumu i bilo je u planu da i prije postane stalni član.

* Čuj. Ono što fascinira je činjenica da likovi koji koketiraju s toliko mash upa u stilovima uspijevaju iz tog koktela izvuči nešto pitko bez odlazaka u jazz ekstravagancije i izdrkavanja. Kako se gradi vaša glazbena slika?

Odrastao sam na mash upovima tako da mi je to nekakvo normalno stanje stvari, ne mogu se baš zamisliti da sad sviramo samo rock ili samo jazz.  A to ti ima veze i s tim što manje znaš svirati to je manje šansi da se kreneš izdrkavati. Tako da sam ja u Chuiu uvijek držao neku bazu, neko sidro na što su se svi mogli uhvatiti, a jazzeri su preko toga pržili svoje što je energiju benda dizalo na još veći nivo, ja sam se trudio sve to popratiti, kad svirate s boljim muzičarima od sebe možete samo napredovati. Umjesto u jazz improvizaciju svoj fokus sam stavio na bass synteve, arpegiatore, harmoniju i space tripove. Nisam toliko improvizirao klasično solistički koliko kolektivno sam cijelu skladbu usmjeravao u novim smjerovima s obzirom da je u mojoj kotroli bila cijela harmonija benda i bass groove. Janko je pak stilski nevjerovatno šarolik i voli jednako jazz i klupsku glazbu, a Vojkan je baš pravi jazzer ali se nakrcao efektima da se uklopi u zvuk Chuia i odveo svoj saksofon u svemir. S Levijem i Konijem pak sad zvučimo još žešće i rokerskije što će opet na novom albumu zvuk odvesti u nove vode što je i bila praksa do sad sa svakim albumom.

* Čuj. Sva tri albuma su razvojna i svode se na nešto drugo i nešto drugačije. Koji su vaši slušateljski korijeni Čujanja? Zbog kojih likova zvučite kako zvučite i svirate kako svirate? Tko su utjecaji?

Meni su na broju jedan uvijek bili Miles Davis i King Crimson. To su možda najbolji primjeri glazbe bez granica. Miles je toliko puta obnovio jazz, King Crimsoni su toliko stilova uklopili na kreativan, a uvijek prepoznatljiv način. To su i jedini sastavi koliko se sjećam koji su kroz cijelu svoju karijeru koja je u oba slučaja dosegnula peto desetljeće bili stalno više manje odlični. Onda je tu cijela hrpa glazbenika i bendova koji su pak isto odrasli na tim utjecajima. Od današnjih imena osim Medeski Martin & Wood koje sam već spomenuo tu su svakako Chicago Underground duo, Erik Truffazz quartet, Esbjorn Swenson trio, Dave Douglas Keystone, Ronin, Brad Mehldau, Badbadnotgood, Christian Scott, Sateliti, Fire!, Gogo Penguin… ovi koje sam spomenuo su svi imali koncerte kod nas tako da su ih svi imali prilike čuti, neke i po nekoliko puta.

* Čuj. Daj nam seciraj retro sva tri dosadašnja albuma i nabaci neku ekskluzivu kad će četvrti?

Prvi je bio više ambjentalno repetativnog karaktera. Đuro koji je tad svirao bubnjeve i baš je bio groover, a Andrej je svirku orijentirao dosta minimalistički sa puno efekata tako da je truba lebdjela iznad ritam sekcije. Tad sam i sve bass linije snimao u loopove pa su stalno bile repetitivne mantričnog karaktera. Sa drugim albumom stvari su postale razigranije, stilski šarolikije i uz trubu imali smo i sax i trombon i oceanske školjke, radijske intervjue, uvod u album je pak snimljen udaranjem po ogradi, liftu i garažnim vratima zgrade. Bass je postao razigraniji, više harmonije, više poliritmije, više svega. Treći album sa Jankom je pak prenio tu koncertnu energiju, snimljen je u dahu sa samo dvije probe. Mantrični koncept sa prvog albuma je tu u drugom planu, a u prvi plan je došla mračnija rokerska atmosfera, a na mala vrata je ušao i tehno. Četvrti album će biti ovaj sa Jazz orkestrom HRTa. Materijal je već snimljen i najesen izlazi van. E to jedva čekam. Materijal je bomba. Aranžeri Andreas Marinello, Joe Kaplovitz i Luka Žužić su napravili odličan posao i sve je super odsvirano i odlično snimljeno i smiksano, a materijala ima za dupli cd. U planu je i vinil. Paralelno radimo i na petom albumu koji će biti pun gostovanja pa će na njemu bit i pjesma s Josipom Lisac. A na jesen bi svjetlo dana trebala ugledati i pjesma s Borisom Štokom. Te dvije će vjerovatno biti i bonus na cdu s jazz orkestrom.

* Čuj. Glas se širi postepeno, ali sigurno. Prvo kroz aklamacije kritike pa kroz probrane koncerte, pa kroz suradnje. Uskoro ćete aktualizirati s Big Bendom HTV-a. O čemu je riječ?

To je uz pjesmu sa Josipom Lisac definitivno vrh dosadašnje karijere. Ideja je došla od dirigenta orkestra Andreasa Marinella još prošle godine. Materijal je kolekcija skladbi sa dosadašnja tri albuma u novo aranžiranim u big band aranžmanima. Ne znam dali si slušao Gil Evans orchestra plays the music of Jimi Hendrix al takav ja imam osjećaj kad slušam ovo. Gil Evans je Hendrixove skladbe lansirao u svemir na ogromnoj big band raketi. Aranžeri Andreas Joe i Luka su nešto slično napravili i sa Chuievim skladbama. Nakon dva raspordana koncerta u MSU od kojih je jedan snimao i HRT evo imamo sad na Ljetnoj pozornici Bundek još jedan zajednički koncert i nakon toga sljedeće je izlazak albuma na jesen.

* Čuj. A onda dolazi i “Tebi putujem”, stvar s Josipom, po mom skromnom sudu jedna od nedvojbenih pjesama godine i kandidata za song desetljeća s ovih prostora. Kako je bilo dobiti divu i cijeli proces od ideje stvari do prve izvedbe zajedno uživo…

Hvala ti na komplimentu. Pa kad smo pričali s kim bi napravili suradnju uvijek je prva bila Josipa Lisac. Volimo reći da je ona jedina Chuievka na domaćoj sceni. Al za takve stvari trebaš čekati da se dogode, prvo se trebala desiti glazba, pa je Željka trebala dobiti inspiraciju za vokalnu melodiju i tekst. Onda smo snimili sve u studiju i Željka je otpjevala info vokale. To je bilo pred ljeto prošle godine. I onda smo poslali pjesmu Josipinom menageru, njemu se svidjela, on je proslijedio Josipi i njoj se svidjela. Tad je taman njoj kretala naporna ljetna koncertna sezona pa smo se morali strpiti do jeseni i ušli smo u studio i snimili to. To iskustvo iz studija je nevjerojatno, tad sam ju prvi put upoznao, i kad je krenula pjevati ne možete vjerovati odakle to sve izlazi, taj glas i ta ekspresija. Za spot je pak Gonza preporučila Josipa jer su već prije radili skupa imali su obostrano dobro iskustvo. I spot smo napokon završili pred kraj veljače i pjesmu smo napokon mogli pustiti. Mislim da je prošlo godinu dana od prvih nota do realizacije svega. Trebali smo nastupiti prvi put zajedno na dodjeli Večernjakove ruže, ali Josipa se razboljela i u zadnji tren morala otkazati nastup pa smo odsvirali instrumentalnu verziju. Bilo je zanimljivo kad je voditelj najavio pjesmu koju pjeva cijela Hrvatska, a ono krene instrumental hahaha.  Malo nestvarno je sve to ispalo za hrvatske prilike, na trenutak bi neki stranac mogao pomisliti da promoviramo svoju modernu jazz scenu kao Skandinavci. Na kraju smo napokon nastupili zajedno na televiziji u emisiji volim nedjelju. Taj snimak imaš i na youtubeu. Ogromno nam znači sve to što se desilo pogotovo kad je Josipa rekla da je ponosna što je otpjevala tu pjesmu i što je sretna da smo izabrali baš nju. A koga drugog. Josipa je oduvijek bila svemir za cijelu ovu regiju. Jedina i neponovljiva.

* Čuj. Kako usklađuješ suradnje s drugim izvođačima, prvo sa suprugom kroz Mangroove, pa sad svirajući s Edom Maajkom, gdje si još?

Sa suprugom već desetak godina osim u Mangrooveu nastupam i u At Easeu, našem malom bendu u kojem se poigravamo s obradama pjesama koje volimo. To smo proširili i u Super Funk Session, a cijela ta priča će kulminirati u Željkinom autorskom solo albumu koji polako spremamo. Tako da zajedno plivamo na više frontova i super se nadopunjavamo s obzirom da se bavimo samo glazbom i od nje živimo imamo sav dan da si posložimo kako nam najbolje odgovara. Sa Mangrooveom smo isto ostvarli mnogo suradnji, na singlu Pokušaj smo ugostili Dadu Topića i Igora Geržinu, a na istom albumu je pjesma i sa Tedijem Spalatom što na prvu možda uopće ne izgleda spojivo al je super sjelo u pjesmi Vila 21. U kreativnom kontekstu se super nadopunjavamo i koristimo Mangroove kao igraonicu ali više u domeni pop glazbe. U Mangrooveu isto kao i u Chuiu igramo se raznim stilovima, a na albumu Sami išli smo od elektronike do akustike, od soula, do etna, od klupskog zvuka do skandinavske ECM prirodnosti. Prvi singl s novog albuma kojeg spremamo je bio klupsko elektronski, a zadnji retro funk. Željkin prepoznatljiv glas nekako sve to uspije povezati, a albumi nam obično zvuče kao neko putovanje. Veći je problem uskladiti se s ostalim kolegama iz benda s obzirom da se praktički svi profesionalno bave glazbom i žive od glazbe pa su svi na sto strana da bi preživjeli. Radim sad i na jednom projektu sa blues usnoharmonikašem Tomislavom Golubanom. Jako volim blues, a kroz ovu suradnju mi se ukazala prilika blues usne harmonike postaviti u jednom drugačijem svjetlu, malo bliže marsu i jupiteru hehe. Radim i glazbu za kazalište i za crtiće. Svirao sam prije i u mnogo drugih bendova al jednostavno ne stižem više. S Edom uz svirke polako pripremamo i novi album. Osim što mi je ta glazba super i odlična je ekipa i super se družimo i cijelo vrijeme vlada neka totalno opuštena atmosfera. Znam reći za te svirke da su mi kao godišnji odmor hehe.

* Čuj. A Poriniranje? Jel pogladi taštinu i znači li nešto u konkretnom financijskom smislu ili samo promotivno?

To je naša glavna strukovna nagrada pa ima težinu i vrijednost, jer to je hrvatski Grammy. Ima tu prostora za napredak naravno, na jednoj raspravi o Porinu predložio sam da se uvede da se ne može glasati u nekoj kategoriji ako se ne presluša materijal i da se to riješi najjednostavnije softverski. Znači dok ne poslušaš snimke ne može se otvoriti opcija da glasaš u toj kategoriji. Ni Hollywood ne glasa za neki film na temelju trailera ili popisa glumaca i redatelja. Za sad Porin tu odgovornost prebacuje na glasače i njihovu moralnu odgovornost ali mislim da će stvari s vremenom sjesti na svoje. Mladi dolaze i rješavaju stvari. U stvarnosti Porin znači da je tvoja glazba doprla do šireg broja glasača koji najčešće nemaju vremena pratiti što se dešava na sceni i nemaju vremena ni prilikom glasanja za upoznavanje s materijalom o kojem glasaju pa glasaju samo za poznata imena, pa kad si dospio i do njih e onda si sigurno napravio nekakav uspjeh. To za glazbenika znači da ti rastu šanse da dobiješ status slobodnog umjetnika, a to znači i da roditelji mirnije spavaju i da nisi za džabe prekinuo studiranje.

* Čuj. A ostatak benda? Koje su njihovi side projekti? Vojkanovi i Jankovi? I poslovi mimo glazbe?

Poslova mimo glazbe nema. Kad uhvatim slobodnog vremena ljeti pomognem roditeljima u njihovim turističko ugostiteljskim avanturama. Željka još snima reklame i sinkronizira crtiće. Vojkan svira u nekoliko odličnih jazz sastava. Sa Lukom Veselinovićem je nedavno objavio odličan fusion jazz album, kao član benda Zvjezdana Ružića isto ima iza sebe odličan etno jazz album. Već dugi niz godina svira sa Bornom Šercarom u Jazziana Croatica i čest je suradnik Jazz orkestra HRTa. Janko se u zadnje vrijeme potpuno posvetio svom Kozmodrumu i dalje surađuje sa Jazz orkestrom. Novi članovi Levi i Konrad zajedno sviraju u Kriesu, Levi još grije bubnjarsku stolicu u Pridjevima, ABOPu i u bendu Natali Dizdar, a Konrad drži duboke frekvencije u Elementalu i sa svojom suprugom vodi Mixed Up Mary.

* Čuj. Koje su još suradnje osim s Fil Tilenom ostvarene? Uživo se pojavljujete s braćom po oružju? Joe Pandru? Koni Lovrenčić? Levačićem?

S Konijem i Levijem i Vojkanom sam zatvorio novu postavu s kojom koncertiram i polako pripremam novi album koji će biti pun suradnji ali o nekima ne bih dok se i ne ostvare. Evo nedavno smo snimili i pjesmu sa Borisom Štokom, pjevačem Quasara. Kad je čuo pjesmu s Josipom javio se da napravimo isto jednu suradnju za njegov novi album, ali bude se ta pjesma našla i na našem albumu. U procesu snimanja je i skladba u kojoj surađujemo sa bendom Druyd. To je etno world music sastav kojeg predvode Dubravko Lampaine na Didgeridoo i gitarist Ivan Urović, oni iza sebe već imaju svjetsku karijeru na toj sceni. Ta skladba će unijeti i prizvuk etna u Chuiev repertoar. Imaš još ideja al nek se prvo dese pa ćemo pričati.

* Čuj. Kako financijski funkcionira bend tipa Chui? Kojeg možemo držati još u neku vrstu off i alter scene? Skupi li se više od koncerata ili ZAMP-a? s obzirom da se plastika bilo koje vrste vše baš ne trži? Ili?

Pa od kad sam, kako sam i prije spomenuo, preuzeo vodstvo benda nakon drugog albuma, najveći dio financija pada na mene i Željku. Drago mi je da je i podrška Dancing Beara na tom polju sve bolja iz albuma u album. A to ti sve skupa za Chui znači kad kad sve zbrojim i oduzmem uloženo ostane jedna prosječna mjesečna plaća godišnje. Chui skupi naravno od koncerata. Mangroove je pak druga priča, tu je ZAMP glavni izvor prihoda i veseli me da i taj dio polako raste, a od nedavno prešli smo i u Aquarius i stvari i tu idu na bolje. Scena je u zadnje vrijeme nabujala i u alternativi i u jazzu ali to se najčešće sve svodi na volontiranje. Premalo je festivala i klubova i na regionalnom nivou da bi bavljenje jednim takvim sastavom moglo moglo održati jedan ljudski život ali zato nas ima u puno bendova i guramo, ne damo se.

* Čuj. Jeste li ikad i u kojim smjerovima zbog instrumentalizacije razmišljali o gaženju internacionalno? I ako jeste kako konkretno?

Naravno da jesmo, svirali smo po svim državama bivše na juge, skoknuli i do Mađarske, Litve i Nizozemske. Ali teško je sve to bez nekog kanala izvana koji bi nas pogurao. Vani je glazba ipak posao i tu su zapadne države izvoznici pogotovo englezi, a ne uvoznici. Hvatali smo neke menagere iz Italije koji su vodili slične bendove, al zašto bi oni uzeli nas kad imaju doma još deset takvih bendova koji čekaju u redu da ih ovi uzmu. Recimo dobili smo ponudu za PR od jedne ozbiljne engleske agencije, ali to sve košta toliko da si to ne možemo priuštiti. A treba ti onda još toliko da platiš i booking agenciji i onda imaš situaciju postavljenu da ako vrijediš i dobar si svirat ćeš i zaraditi i isplatiti sve te troškove. Al u startu bi trebao imati na računu recimo deset tisuća eura pa da se možeš upustiti u polugodišnju avanturu pa vidjeti što će ispasti. Alternativa tome je borba za svaki klubić slanjem mailova na koje najčešće ne dobiješ odgovor pa ako prođe sviraš za putne troškove i smještaj. Možda ako uspijemo neki budući album objaviti za neki strani label stvari se pokrenu iz Europe prema nama. Budemo probali pa što bude bude.

* Čuj. A okruženje u kojem ste? Daj nam neki postrani osvrt na našu scenu iz Čuj perspektive? Jel bara i močvara ili ima smisla ako škarama razdereš između estrade i the scene?

Pa čuj scena je bome živnula u zadnjih pet godina. Uglavnom sva se nalazi u Zagrebu i puno je tu istih ljudi u više bendova ali tako to ide. Isti je slučaj bio i sa poznatom Canterbury scenom sedamdesetih koja je izrodila pregršt odličnih psihodeličnih jazz prog rock bendova. Desetak bendova čini zagrebački klupski život vrlo privlačnim. Stvorila se i nova mlada jazz scena koja pršti kreativom i otvorenošću za igranje i sa drugim stilovima. To je ta treća scena uz ovu estradno-narodnjačku i urbano-radijsku. I to je ok, svakom svoje, nekome glazba, nekome novci. Ne shvaćam potrebu ovih čiji je izbor umjesto nota bio novac da traže nekakve glazbene nagrade, pa izabrali su novac i to su i dobili, ovima koji su izabrali glazbu ostavite priznanja za glazbu.

* Čuj. A petoljetka? Što dalje?

Evo petoljetke u velikom stilu s Josipom Lisac i Jazz orkestrom HRT-a. Di ćeš bolje od toga hahaha. Ma bit će svega, samo nek je zdravlja i nek auto izdrži.

Anđelo Jurkas

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame