autorski tekstovi Sports

Zašto bi Nadalu najvažniji rekvizit u nastavku karijere trebao biti kalendar?

U karijeri svakog sportaša dogodi se trenutak u kojem shvati da više ne ide kao prije i da mora napraviti neke promjene ako želi ostati makar prividno u vrhu. Kod nogometaša to dolazi oko 30. godine, kod skijaša možda čak i ranije (specijalizacija), a kod tenisača se to događa u prosjeku oko 32. godine, a i to je kada se gleda unazad pet do deset godina, prije su vrijedila druga pravila. Možda najbolji i najsvježiji primjer je Cristiano Ronaldo kojeg je Zidan prekomandirao na centarfora da sakrije njegove slabe točke koje su se pojavile, to je svakako gubitak brzine, a posljedično i prodornosti te naglasi njegove najveće kvalitete – snalaženje u prostoru i ono u čemu je možda i najbolji na svijetu, igru glavom. U igri glavom dominira zbog i dalje fenomenalnog atleticizma i nevjerojatne sposobnosti da se odrazi pomalo nerealno daleko od tla, ali to nije toliko bitno za ovaj tekst. Ono što je bitno je činjenica da je čak i Cristiano Ronaldo, vjerojatno nogometaš s najbolje razvijenim atleticizmom na svijetu, shvatio da se neke stvari moraju mijenjati jer više nema 25 godina. A to je i naša današnja tema, samo preneseno u svijet tenisa.

Danas imamo situaciju da je svih TOP 5 tenisača na ATP ljestvici zagazilo u četvrto desetljeće života. Murray ima 30, Nadal 31, Wawrinka 32, Đoković 30, a Federer uskoro puni 36 godina. Ako ćemo slijediti moju slobodnu procjenu postavljenu nešto ranije u tekstu onda bi prilagodbu svojim godinama u vrlo skoro vrijeme trebao započeti Wawrinka. Međutim, ja danas neću pisati o njemu, već o Rafi Nadalu koji možda prema rodnom listu ima 31 godinu, ali prema onome što je radio sa svojim tijelom u karijeri ima ipak nešto više.

Da bih Vam što bolje dočarao zašto je baš Rafael Nadal osoba na koju se fokusiram, nabrojit ću sve njegove ozbiljnije ozljede u karijeri, tek toliko da se oprimjeri ozbiljnost same situacije.

Ozljede:

1. Sa 17 godina, 2003. godine u Manacoru, ozljedio je lakat i propustio Roland Garros koji mu je trebao biti prvi u karijeri.

2. Ozljeda zapešća na turniru u Estorilu 2004. zbog koje je bio out dva mjeseca i propustio Roland Garros, Wimbledon i OI u Ateni.

3. Godinu kasnije, 2005. ozljeda lijevog stopala, tri mjeseca out i propuštanje Pariza i ATP završnice. Imao je te godine u Madridu ozljedu koljena koju je “prehodao” i takav povrijeđen pobijedio Ljubičića u finalu.

4. Problemi s lijevim stopalom se vraćaju 2006. te zbog njih pauzira mjesec dana i propušta Australian Open. Protiv Hewitta u Queensu problemi s leđima, ali njih je pregrmio u rekordnom roku i došao do finala Wimbledona (poraz od Federera) i nastupio po prvi puta na završnici ATP-a, također izgubio od Federera, samo u polufinalu.

5. Početak 2007. obilježili su problemi s lijevom rukom zbog kojih je izgubio snagu i preciznost, a bila je tu i stalna povreda koljena.

6. Zbog koljena predaje Davydenku u Parizu 2008. godine i propušta završnicu ATP-a. Te sezone je odigrao 111 mečeva i postao prvi puta broj 1.

7. Ozljede oba koljena, ispadanje od Soderlinga na Roland Garossu i propuštanje Wimbledona obilježili su 2009. godinu, ali te iste godine je na US Openu zadobio ozljedu trbušnog zida i ispao u polufinalu od Del Potra.

8. U četvrfinalu AO 2010. predaje Murrayu zbog ozljede koljena, ali svi znamo koliko je sjajna 2010. bila za Nadala nakon što se oporavio.

9. Na Australian Openu 2011. je imao problema s aduktorom, plakao je pod medicinskim time outom u meču protiv Ferrera, ali je završio meč.

10. Najgora godina bila je 2012. jer ga je ozljeda koljena koja se pojavila na Roland Garrosu (koji je osvojio) nakon ispadanja s Wimbledona udaljila s terena do kraja sezone.

11. Finale AO 2014. godine gubi od Đokovića zbog ozljede leđa, a kasnije zbog ozljede zapešća propušta Toronto, Cincinatti i US Open.

12. U 2016. ga je najviše mučilo zapešće zbog kojeg je bio out nakon AO, sve do travnja kad se povukao s RG i Wimbledona, vratio se za OI i nakon poraza od Pouillea na US Openu ranije završio sezonu.

Kad se sve zbroji, Nadal je propustio 25 mjeseci svoje karijere zbog ozljede!

Zašto se Rafa toliko ozljeđuje?

Kada su u pitanju uzroci Rafinih ozljeda mišljenja su podijeljena na dva odgovora, prvi je da su ozljede posljedica velikog broja mečeva i visokog intenziteta igre koji Rafa njeguje, a drugi pak tvrde da je problem u takozvanom Kohlerovom stopalu koje Nadal imao kao klinac. Mnogi tvrde da Rafa tu ozljedu vuče i danas, međutim ja sam proučavajući istu za potrebe ove analize otkrio da se ta bolest gotovo nikad ne vraća kada osoba odraste, ako ju se tretira na vrijeme. Radi se naime o odumiranju tkiva navikularne kosti zbog manjka dotoka krvi. Koliko sam uspio saznati u svom istraživanju Nadal je tretirao tu ozljedu i nije mu se vraća pa ne vidim zašto bi ju se uzimalo kao validan argument.

U nastavak teksta polazim s premisom da su moje dvije pretpostavke, prag godina s početka teksta i pretpostavka da se Rafi nije vratila povreda navikularne kosti točne pa je logično kako zaključujem da je njegov visok intenzitet igre glavni krivac za brojne ozljede. Naravno, manjak sreće se tu također mora ubrojiti jer se radi o prevelikom broju ozljeda da ga se ne nazove pehistom. Naravno, u slučaju da se ta ozljeda i vratila, Rafin visok intenzitet igre bio bi samo pogubniji za njega.

Potpuno sam svjestan da svatko od Vas sada može reći “a Ferrer, a Munster, oni su isto igrali tenis u visokom intenzitetu”, ali unaprijed odbijam prihvatiti takve tvrdnje jer smatram da se ne radi ni približno o jednakom intenzitetu, dapače, smatram da u teniskoj povijesti nitko nije igrao jednakim intenzitetom kao Nadal.

Kalendar u ruke!

Sada kada je priča o ozljedama jasno izložena, kada je cijela pozadina definirana, barem onoliko koliko je to u mojoj moći, možemo prijeći na ovu sezonu i na pitanje iz naslova. Baš kao što se spomenuti Cristiano Ronaldo prilagodio poziciji centarfora da bi si produlji karijeru, a u njegovom slučaju i high peak, tako Rafa mora hitno racionalizirati broj turnira koje igra inače mu se ne piše dobro.

Usporedbe radi, Federer je nekoliko sezona lutao, oscilirao i ozljeđivao leđa dok nije shvatio da više nije mlad kao prije i da mora prorijediti raspored kako bi mogao držati razinu igre na što više nivou. Eksperimentirao je s reketima, iskušavao je i SABR (Surge Attack By Roger), ali sve to se pokazalo uzaludnim jer ono što je njemu stvarno trebalo da oživi karijeru je poboljšavanje slabijih dijelova igre (backhand), racionalizacija rasporeda i odmor. U prvom redu odmor. Uzeo si je dugih pola godine pauze, dijelom zbog ozljede, a dijelom zato što se nije htio vraćati dok ne bude siguran da može pružati dobre partije. Taj potez je urodio za njega neočekivanim plodovima, osvojio je 2 mastersa, AO i Halle i ušao u TOP 5. Nakon toga je opet pametno propustio zemljani dio sezone i spreman ušao u travnati dio koji će vjerojatno okruniti titulom na Wimbledonu. Nije to došlo kišom, to je došlo zato što je koristio glavu izvan teniskog terena i zato što je prihvatio svoje godine.

Nadal ima četiri godine manje i svakako može još dvije-tri godine konkurirati za GS titule, prvenstveno na Roland Garrosu, ali samo ako postupi isto kao Federer. Šest godina na Wimbledonu nije otišao dalje od 4. kola jer se na zemljanom dijelu sezone iscijedi i onda na Wimbledonu gubi od prvog ozbiljnijeg protivnika kao ove godine protiv Mullera. Njegovo tijelo, posebno njegova koljena koja su sigurno barem 10 godina starija od njega koliko su istrošena jednostavno više ne mogu podnositi sulude brojke od 100 mečeva u godini i prelazaka sa zemlje na travu bez prave adaptacije. Možda bi to moglo podnijeti tijelo nekog drugog 32-godišnjaka, ali ovaj 32-godišnjak se mora pomiriti s činjenicom da su ga godine stigle.

Nadal hitno mora uzeti u ruke sve rentgenske snimke koje ima, da shvati njihovu ozbiljnost i onda na kalendaru zaokružiti prave datume koji će njegovom tijelu dozvoliti da se regenerira u skladu sa svojim stanjem. Bojim se da sve drugo vodi ka lošim rezultatima, a u najgorem slučaju i u operacijske sale. Jedno lošije od drugog za Nadala, ali i za cjelokupan svijet tenisa jer, siguran sam, nitko ne želi na touru gledati ranjenog ili umornog Nadala, već onog čovjeka s ovogodišnjeg Roland Garrosa, a to neće biti ako se ne opameti.

Marko Jerleković

Komentari

Reklame