Aktualno Celebrities Glazba inmediasres POP COOLTURA

DOP TV Live: U2 @ Rim/Italija – svi putevi vode na U2

Avantura počinje kombijem od Zagreba do Rima dan prije. Ako ništa, za odmor i upijanje atmosfere. Ulaskom u Rim se vidi da je vibra na ulicama drugačija. Par plakata, ali bendu stvarno nepotrebni jer su oba dana (subota i nedjelja) “sold-out” par mjeseci prije. “Joshua Tree” se vratio u Italiju nakon 30 godina. Stadio Olimpico, 15.7.2017.

Predgrupa je bio Noel Gallagher i njegovi High Flying Birds-i. Na njega nisam mogao biti hladan, jer je lani održao jedan od najboljih koncerata u Tvornici ikad. Svirao je oko 45 minuta, neke nove stvari koje su se iznenađujuće dobro uklopile zagrijati već napetu rimsku publiku, a onda i pred kraj seta je odsvirao dobro znane Oasis-klasike. 20-tak minuta se pospremala bina pod krošnjom Jošuinog stabla.

Tehničari Adama i The Edgea su dijelili svijetlo-plave trzalice, dok su zaštitari cijelo vrijeme publiku osvježavali vodom prskajući iz namjenjenih aparata.

U2 kreću. Jedan po jedan su izlazili na binu. Prve 4 pjesme su bili klasici ranijih radova (“Sunday bloody sunday”, “New years day”, “Bad” i “Pride”). Bono je puno pričao i malo ometao vibru, ali je već nakon druge stvari rekao da će ovo biti “special night”. Tu je, jebiga, bio u pravu. Povratkom na A-stage, krenula je izvedba albuma “The Joshua Tree”.

Pjesme s tog albuma su dobile novo značenje današnjeg doba, i nevjerojatno je da klinci poput mene znaju svaku riječ glazbe koja je nastala prije nego što smo u planu bili. Svaki fan zna kakav je osjećaj kada se upale crvena svijetla i kada krene “Streets”.

Na “With or without you” su tribine imale koreografiju uključujući žute i crne boje. Na jednoj strani je bila brojka 30, a na drugoj Jošuino stablo, simbol cijele turneje i famoznog albuma. Redaju “Running to stand still” i “One tree hill”, sa posvetama osobama koje više nisu uz bend. Definitvno najbolji performans je imala pjesma “Exit”. Vizuali su na toj pjesmi podivljali, a Bono je usmjeravao bend i davao mu dinamiku. Bend je tokom izvedbe cijelog albuma bio izuzetno usviran. Vjerojatno zato jer su ih SAD i Kanada vidjeli koji mjesec prije.

Nakon odsviranog albuma, krenuli su se redati stari i novi hitovi (“Elevation”, “Vertigo”, “One”…).

Na kraju završava neobjavljenom pjesmom “The little things that give you away”, koja će izaći na novom albumu već danog naziva “Songs of experience”.

Tako je završila prva večer Rima, uz malu dozu ludila i sparine. Stage je jednostavan, ali užasno moćan. Bend zna da je taj album, uz “Achtung Baby”, najbolji i najplodniji period međusobnog rada. Nisu to uzeli zdravo za gotovo, iako treba uzeti sve sa rezervom jer U2 više nije bend koji nešto treba dokazivati. A U2 je bend koji uvijek teži pritisku. Najbitniji bendovi uvijek teže pritisku. (Borna Ocvirk)

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame