Interview Politička aktuala POLITIZAM PRIRODA & DRUŠTVO

Feljton, vol. 16: Ivana B. (SAD)

Jedina iseljenica koja je preselila u Sjedinjene Američke Države (SAD). Također i prva koja ima državljanstvo nove zemlje. American Dream achieved…

Početak feljtona i odgovore drugih iseljenika pogledajte ovdje.

Sjevernoamerički kontinent naseljen je ljudima u povijesnom periodu otprije 40.000 – 15.000 godina. Ljudske populacije doselile su prvo na područje Aljaske iz istočnog Sibira preko Beringovog tjesnaca za vrijeme glacijala (oledbe) dok se prijelaz moglo prohodati po ledu. Pješice i primitivnim plovilima tako su se kroz nekoliko sljedećih tisuća godina naselili sve do područja Južne Amerike. Starosjedioci (koje danas nazivamo Indijancima, premda je to principijelno pogrešno i neki to smatraju pogrdnim nazivom, uskoro ću objasniti zašto) živjeli su svojim načinom života dugo vremena, na rijetko nastanjenom području. Bili su takvi: nomadi koji su se prilagođavali prirodi. Na području cijelog današnjeg SAD-a na kraju njihove civilizacije živjelo ih je samo oko jedan i pol milijun.

Zatim dolazi Kolumbo. Kolumbo se, naime, 1492. izgubio na svom putovanju prema Indiji. Naišavši na “novi” kontinent, nikako nije htio priznati da je zalutao, već je uporno tvrdio da je to novi prolaz za Indiju. Domoroce je zato nazvao Indijancima (eto objašnjenja nekorektnosti). Došljaci su uskoro shvatili o kakvim je prirodnim bogatstvima i golemom prostoru ovdje riječ pa je, logično, došlo do europske kolonizacije novoga područja. Sukobi s domorocima postali su sve češći. Uslijedili su genocid, istrebljivanje, krađa, silovanja i prevare kao osnovne metode eliminacije starosjedioca. U sljedećih nekoliko stoljeća kontinent je postao duplo naseljeniji nego ranije. Naravno, novim stanovništvom. Zatim su uslijedili ratovi između raznih europskih kolonizatora (nije teško pogoditi: Francuza i Britanaca), a 4. srpnja 1776. Kongres je objavio Deklaraciju nezavisnosti. Bilo je to nakon što je posljednji od europski motiviranih ratova na američkom tlu bio vođen za neovisnost od Velike Britanije (bilo je poslije još bitki s Britancima, ali na moru). George Washington na čelu Amerikanaca 1781. napokon je pobijedio britansku vojsku. Postao je prvi predsjednik onoga što su nazvali Sjedinjenim Američkim Državama, tadašnjoj zajednici od 13 kolonija.

S obzirom na to da su na kontinent doveli mnoštvo robova iz Afrike, sljedeći su rat vodili zbog toga. Naime, postojale su velike razlike između industrijskog Sjevera SAD-a i poljoprivrednog Juga. Južnjaci su željeli zadržati robove koji bi im radili na plantažama, čemu se posebno usprotivio novi predsjednik, Abraham Lincoln, izabran 1860. Južnjaci su se zato odcijepili, stvorili Konfederaciju te je nastupio građanski rat protiv Sjevernjaka, tj. Unije. Sjever je pobijedio i ropstvo je zabranjeno, premda se u nekim dijelovima potajice zadržalo još dugo stoljeća poslije. Ova je višestoljetna robovska agonija temelj rasizmu, od kojega američko društvo još uvijek pati, o čemu može svjedočiti svatko tko je ondje proveo neko vrijeme.

Rusi su se pak dokazali ekstremno glupima, prodavši Aljasku Amerikancima 1867. godine za samo 7 milijuna dolara. Mislili su da je to beskorisno ledeno područje vječne zime, a navodno su se pribojavali i da bi Amerikanci ionako to mogli zauzeti silom. Ovi su na tom prostoru od milijun i pol kvadratnih kilometara uskoro otkrili bogata nalazišta nafte, zemnog plina i ruda, osobito zlata i srebra (a kupili su područje za manje od 5 dolara po kilometru). Bilo kako bilo, Amerika je kroz 3 desetljeća postala vodeća industrijska sila svijeta.

Još je vrijedno spomenuti da su Amerikanci za sad jedini na svijetu ikad upotrijebili nuklearno oružje u ratu, i to dvaput (Hiroshima 6. kolovoza 1945. i Nagasaki 9. kolovoza 1945.).

No dobro, da skratim povijesne zanimljivosti, iliti osobne fiksacije… U SAD-u danas živi oko 350 milijuna stanovnika. Predsjednik im je slavni Trump. Još uvijek su vodeći u svijetu u mnogim aspektima, premda su izgubili dominaciju u nekim granama civilizacijskih nadmetanja po kojima su bili slavni. Recimo to ovako: danas su tek treća svjetska sila u filmskoj produkciji, ali su prva svjetska sila u ukupnoj medijskoj produkciji i ekspanziji svoje kulture. Najdugovječnija su živuća svjetska federacija zemalja. Gube utrku ekonomskog lidera od Kine. Imaju jednu od najjačih svjetskih vojnih sila, u koju ulažu enormna sredstva. Imaju najveći arsenal nuklearnog oružja. Imaju najveću svjetsku populaciju imigranata (a još ako bi se računalo od 15. stoljeća – svi su imigranti!). Ekonomski sustav im je neoliberalistički. Najnemilosrdnije vrste.

Što još reći o SAD-u, a da nije opće znanje i kultura koju ionako svi poznaju? Uvod sam ionako već previše raspisao. Za kraj uvoda možemo slobodno reći da je Amerika ostavila nevjerojatno jak utjecaj na svijet. Zemlja ogromnih mogućnosti, prilika, mnogima poznata kroz kao “obećana zemlja” ostvarivanja snova. Unatoč svim kritikama koje možemo uputiti Amerikancima, utjecali su i jako pozitivno na svijet, unaprijedili ga u mnogim segmentima, iznjedrili mnoge poznate osobe i genijalce koji su dali svoj obol dobrobiti čovječanstva. Pa i Tesla je uspio ostvariti ideje tek kad je tamo doselio. Standard života još im je uvijek visok, i mnogi žele doseliti u tu zemlju iz filmova kako bi ostvarili svoje snove.

Kako se Hrvatici Ivani sviđa život u SAD-u, najbolje da vidimo u odgovorima.

1) Koliko imaš godina, kada si doselila u zemlju gdje trenutno živiš, i u koju zemlju?

Imam 39 godina. U SAD sam se preselila 1996.

2) Koji je razlog odseljavanja iz Hrvatske?

Koledž.

3) Što si po struci?

Psiholog i kriminolog (imam 2 magisterija: 1 u psihologiji, 1 u kriminologiji).

4) Čime se baviš u svojoj novoj zemlji? Jesi li zadovoljna time?

Radim kao supervizor za terapiju (mental health) i savjetovanje. Jako sam zadovoljna time.

5) Planiraš li se vratiti u Hrvatsku?

Možda.

6) Pratiš li što se događa u Hrvatskoj otkad te nema?

Ne.

7) Generalno gledajući, misliš li da je odluka o odlasku bila dobra?

Danas DA (kada sam se selila nisam tako mislila).

8) Misliš li da Hrvatska pruža bolju perspektivu u budućnosti, ide li na bolje?

– U nekim stvarima.

9) Koja je glavna prednost u novoj zemlji u odnosu na Hrvatsku?

Možeš postići za što se odlučiš, ako se trudiš i radiš.

10) Koji su nedostatci u novoj zemlji u odnosu na Hrvatsku?

Loša hrana. Nema dovoljno godišnjeg odmora. Mora se plaćati za zdravstveno, za vrtić, i nekad za školu.

11) Družiš li se s Hrvatima u novoj zemlji?

Ne, jer ne znam druge Hrvate ovdje.

12) Imaš li, ili planiraš, osnovati obitelj, i gdje se vidiš za 10 godina?

Imam malu kćer. Za 10 godina se vidim još uvijek ovdje, kćer u školi, i ja možda udana.

13) Pratiš li političku situaciju nove zemlje? Kakav stav imaš prema istoj? Uzrujava li te?

Jako ne pratim, ali se ne može ignorirati. Uzrujava me novi predsjednik i njegova glupost.

14) Glasuješ li na izborima u Hrvatskoj?

Ne.

15) Glasuješ li na izborima u novoj zemlji?

Da.

16) Imaš li status državljanina nove zemlje? Želiš li ga?

Da, ovdje sam državljanin.

17) Što bi poručila mladima u Hrvatskoj?

– Školuj se i uči jezike. I vidi svijeta.

18) Ima li Hrvatska potencijala nadmašiti zemlju u kojoj trenutno živiš, i na koji način?

– Što se tiče ekologije, zdravog življenja, i hrane, već je nadmašila Ameriku.

19) Što bi se trebalo promijeniti u Hrvatskoj da se poželiš vratiti?

– Želim se vratiti, ali nisam sigurna da bih našla posao koji plaća koliko sada zarađujem.

20) Nedostaju li ti obitelj i prijatelji iz Hrvatske?

Da, svaki dan…..

Dino Tremens

Glumac, reper, slam poeta, turistički pratitelj, stipendirani student, ljubitelj neobičnih sportova i aktivnosti (snowboard, biciklizam, kečeri, MMA), vozač, avanturist, ljubitelj hrane... Rođen i živi u Zagrebu, bla, bla... Život je lijep ako se tako postaviš prema njemu. To je sve što zna o sebi.

Komentari

Reklame

Nasumična dnevna glupost