Aktualno Celebrities Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz

Linkin Park: Talking To Myself – posthumni poraz benda bez smisla, potrebe i logike

O mrtvima sve najbolje. Ali Chester Bennigton je tanašan vokal. Iz petnih žila ne poteže. A smrt je strašno efikasan afrodizijak. Za MTV generaciju navučenu na plastične proizvode Linkin Park su bili maltene neka fabricirana Nirvana. I to je bogohuljenje. Drastična razlika između paketa i etiketa.

Linkin Park su oduvijek bili studijski preproducirani nu metal hibrid koji se na nauku i oporezivanju love Link Bizkita, Korna, Deftonesa i sličnih prometnuo u komercijalne prvoligaše, dočim estetski ni glazbeno nisu imali ponuditi apsolutno ništa uzbudljivo svakome tko je ikad odlučio zagrebati malo dalje od serviranog MTV pladnja. Kmečanje, prazni riffovi, mlitavi ritmovi, tanašna i sterilna produkcija pjesmice bez sadržaja o vječnim anksioznostima i alijenacijama, samovanjima. Kako dovraga ne bi na kraju ostali sami uz toliko indisponirano i neinsipirativno zvučno pečatiranje.

U zao trenutak smrti frontmana dotičnog benda posthumno će i na račun bijedne pjesmice skupiti desetke milijuna You Tube klikova kao odraz “popularnosti”. Na žalost, na lošu stvar s lošeg albuma konačno prokazanog lošeg benda. (JA)

2/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame