autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM

Bog zna što si radio prošlog ljeta: Horor priče ‘rvackog poduzetništva

Često se čovjeku čini da je nešto već vidio, ima ‘deja vu’ osjećaj, a ponekad se radi o stvarnom flash backu.

Devedesete godine prošlog stoljeća ponekad tako doživim, kao neugodan flash back, kad se počnu u slagalici slagati neke stvari koje su mi onda izgledale neshvatljive i neobjašnjive, baš kao u nekom američkom horor filmu. Prvi izbori, predsjednička zakletva, rat, privatizacija.

Na primjer, ima onaj jedan vic kojeg sam čuo tih devedesetih godina, o lopovu koji provaljuje u neki stan, a papagaj mu iz krletke dobaci “Isus te gleda”, na što se on nasmije i nastavi i dalje krasti. Papagaj ponovi: “Isus te gleda. Isus je doberman”.

Na to ćemo se vratiti na kraju. Krenule su ljetne vrućine, špica je sezone, i turisti su nagrnuli u mlazovima. Pa i doslovno, jer kako doznajemo iz medija, engleski nas balavci ovoga ljeta napadaju čak i – urinom. Čovjek se pita kako smo odolijevali tenkovima JNA i VBR-ovima krajinskih pobunjenika, a sad nas umalo dokusuriše iz ‘dugih cijevi’ djeca koja u vrijeme Domovinskog rata još nisu bila čak ni nerođena. Ali, dobro.

Nije samo nestašica wc-a poslastica ove ljetne sezone, nego se sve više piše i o tzv. poduzetnicima, kao da se s Agrokorom skinuo nekakav čep s boce s duhom koja je ležala na dnu mora barem četvrt stoljeća i koji se se nakon što je konačno izašao na površinu nema uopće namjeru vratiti natrag pod vodu. Nije na tapeti više samo Klemm, nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora bezuvjetno, koji bi, usput budi rečeno, mogao nešto napraviti glede tih wc-a na Zrću kad je već dobio koncesiju na plažu, nego i drugi uglednici, primjerice HDZ-ov lokalni dužnosnik prikopčao se nezakonito na vodovod i fekalijama kontaminirao vodu – gle vraga, baš u Vodicama – pa se tako našao ‘iznenađen i uvređen’ kad su to neki mediji promptno objavili. S druge strane, zaskočila nas je priča o poduzetniku koji je uglednom novinaru, zamislite, ponudio poklon u okvirnom tečaju tri prema jedan, u odnosu na honorar koji dobija za napisani tekst o njegovim firmama u stečaju, propašću poznate i uspješne firme kojom je ovladao i drugim pikanterijama, pa to još jednom na zamolbu novinara ponovio u telefonski mikrofon. Onome tko je prije imao posla s ratnim zločinima, ovakav slučaj bezočnog gospodarskog kriminala ne predstavlja poteškoću, ali do sada se ni o takvima nije puno moglo doznati iz medija.

Kako doznajemo od dežurnih pravnih stručnjaka, ta se ponudica na kraju možda i neće okvalificirati kao mito, jer se ne radi o službenoj osobi, a s druge strane stvar je navodno ‘izvađena iz konteksta’. Naravno, kontekst se sastoji u tome da su takve ponudice naša svakodnevica, naime da se nekome uputi zamolba ‘kao čovjeku’ da nešto učini za pristojne novce. I što je tu sad čudno, jer nam preostaje otvoreno jedino pitanje tzv. osobne savjesti, koja uopće nije ustavna kategorija. Ali to zato jest Bog, prema odluci Ustavnog suda sa šest glasova za i dva izdvojena mišljenja, premda samo u strogo dekorativnoj i deklarativnoj funkciji unutar predsjedničke zakletve “tako mi Bog pomogao”.

Pitanje je, naime, kome bi i kako u ovom slučaju Bog trebao pomagati? Novinari zakletve nikome ne polažu, osim možda sebi samima, a od privatnih osoba eventualno nekakvu zakletvu polažu liječnici, također neka vrsta javnih službenika ako rade u državnim bolnicama. Na kraju se stvar svodi ipak samo na državne službenike i dužnosnike. Bog bi, dakako, trebao pomoći hrvatskom dužnosniku da se odhrva (a Hrvat je vjerojatno onaj tko se prije svega zna dobro odhrvati) raznim iskušenjima svoje službe, napastima korupcije, kriminalu. Kako se čini iz stvarnih slučajeva tražene pomoći, Bog bi prije svega morao pomoći dužnosniku u slučaju da se pokuša na neki način doznati o kojim se točno iskušenjima radi, naročito ako je i s hrvanjem išlo nešto teže. Takve su napasti, vjerojatno i prema mišljenju većine Ustavnog suda, isključivo stvar samog vjernika i njegovog Boga, te nije ni u kojem slučaju preporučljivo da o njima doznaju neupućeni i zlonamjerni građani. Naime, oni ne bi bili kadri ispravno protumačiti stvari i staviti ih u kontekst i dolazili bi u vrašku napast da neke izjave izvade i možda čak prijave nadležnim tijelima.

No, samo Bog i jedino On zna pravu mjeru i kontekst svih stvari i jedino je On pravedni sudac. Zato ‘dobra knjiga’ kaže “ne sudi, da ti ne bi bilo suđeno” i prema tome nije u redu da se državnim dužnosnicima za išta sudi. Osobito ne HDZ-ovcima, jer zakletvu “tako mi Bog pomogao” u službenu verziju zakletve dodao je, nadahnut višom silom, baš prvi predsjednik Tuđman, osnivač HDZ-a, pa je jasno da se glas samoga Boga stopio s njegovim u tom času u skladnu cjelinu, dok su SDP-ovci i ostali tek morali proći kroz čistilište 90-ih godina i parlamentarnih izbora izbora, da bi na jedvite jade nakon katarze zagrebačke krize u šesteročlanoj koaliciji došli na vlast tek 2000. godine. Pomagao je Bog HDZ-u dugi niz godina. Sve je znao i usprkos tome skidao ih je s vlasti samo ako je kasa bila baš sasvim prazna, da je protivnička ekipa opet malo napuni, jer ne kaže se tek tako da nakon sedam mršavih krava dolazi opet sedam debelih. Ponekad i u malo boljem omjeru.

Za slučajeve osobite nužde, Bog je u Zagrebu za ispomoć stvorio Milana Bandića. Bog, ipak, ne pomaže svima, jer ne može biti na svim stranama. Mogu se oni zaklinjati koliko hoće, ali magija na njih ne djeluje. Tako je SDP-ov Željko Sabo morao otići u zatvor zbog vrlo sličnog slučaja podmićivanja i tajnog snimanja. U tom slučaju, međutim, nije bilo intervencije božanske providnosti i stvari su se slučile tako da je bio kazneno odgovoran i otišao u zatvor. Tako mu Bog (ne) pomogao. Cijela je stvar isto tako brzo izašla u medije ‘kao čovjek čovjeku’ i taj je čovjek ubrzo postao politički mrtvac, praktično preko noći. No, Bog HDZ-u sve manje pomaže, pa tako doznajemo i za slučaj osnivača HDZ-a iz barake i osnivača HDZ-a na otoku Murteru, koji je, razbješnjen bukom iz susjednog kafića, pograbio sjekiru i umjesto Boga sam krenuo ‘ex machina’ rješavati stvar onako kako bi to učinio lik iz “Masakra motornom pilom”, Jason Vorhees, Mike Myers ili neki drugi uzor iz horor filmova 90-ih godina. Kako će se sada stvari razvijati nije točno poznato, ali možda ispadne kao u još jednom poznatom hit horor filmu iz 90-ih: “Znam što si radila prošlog ljeta”.

Sličan smo film do sada već odgledali s Glavašem, Merčepom, Biodarcem, Norcem i drugim optuženima za ratne zločine prema civilima. Stvari koje su do tada bile skrivene od pogleda javnosti, kao pitanje savjesti i privatnog odnosa vjernika s Bogom, postale su odjednom javne, a na kraju urodile i kaznenim prijavama i presudama na domaćim sudovima. Svi su doznali što su ti uglednici radili tog nekog davnog ljeta, ili zime, jeseni, proljeća… a za što su počinitelji mislili da nikada neće izaći u javnost. Ili Bog pomaže samo do tri puta, kako se nekad govorilo. Tko je jamio – Bog pomogao, ali ništa nije vječno, pa ni Božja pomoć. Dobre su šanse da se konačno dozna što su neki naši vrli poduzetnici i istovremeno stranački aktivisti – radili i poduzimali prošlog ljeta. I svih prošlih ljeta i zima tamo negdje do ’91, kad su se ovdje Božjom voljom zacarili.

Jedini način da se poduzetništvo počne smatrati iole poštenom profesijom je da im Bog konačno prestane pomagati, a da za promjenu netko ili nešto počne pomagati savjesnim novinarima i onim tzv. “zviždačima” ili prijaviteljima korupcije. Pa tako nam dragi BOG pomogao da se sve i bez OZNE – dozna! Ako OZNA, UDBA ili nešto takvo nije upravo baš sam taj Bog.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame