Aktualno Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA showbiz Zabava

Carla Belovari: Fokusirana sam na život, ljubav, vjeru i duhovno-duševno iscjeljenje

Dugo je vremena od nastupa na jednom pjevačkom talent showu prošlo, brojnih singlova, da Carla Belovari izgura svoj album prvijenac kao pečat višegodišnjeg nastojanja guranja svog filma. I određivanja i nalaženja sebe u kontekstu domaće glazbene scene. Sad je konačno “Soul na ranu” vani.

* Koliko se vremenski kalio i stvarao tvoj debi album od dana 1 do izlaska?

Mislim da je – uz poduže kreativne i malo manje kreativne stanke – to bio vremenski period od cca 7 godina. S tim da na početku, u sredini i kraju tog perioda uopće nije bilo ni sigurno hoće li se ikada desiti album, iz raznoraznih razloga.

* Zašto toliko dugo? Dojam je da je od epizode na talent showu prošlo puno previše vremena do realizacije?

Dogodio se život. Stvari nekad ne idu onako kako planiraš. Zapravo, bilo je tu velikih što pozitivnih, što negativnih iznenađenja. Imala sam i nekih zdravstvenih i životnih epizoda koje su usporile cijeli proces. No, sada je album tu, i to je lijepo.

* Približi nam proces rada molim te na albumu. Kako se skladalo, pisalo tekstove, snimalo?

Ja sam autor svih pjesama na albumu, a na nekima su mi se pridružili suradnici. Kad komponiram, obično je to jedan trenutak, jedna fraza na klaviru, jedan stih ili jednostavno neki osjećaj koji me inspirira. Nekoliko sam puta probala “namjenski” napisati pjesmu i nikada mi se nije svidio rezultat. Nakon što doma snimim demo verziju – dakle općeniti kostur pjesme, naznaku zvuka i moju viziju – ide se u pravi studio. Dvije pjesme na albumu sam napisala, aranžirala i producirala sama, to su mi i najdraže i to je smjer u kojem se dalje želim kretati, jer u tom slučaju – naravno – baš sve konce držim u svojim rukama. Kad producira netko drugi, uvijek i ta osoba unese svoju viziju, a to može biti odlično ali i malo manje odlično po pjesmu. Sve u svemu sam sa skoro svim pjesmama zadovoljna, no ove “moje dvije” su mi najdraže – “Bilo bi lako” i “Momem bratu”.

* Nisi poklekla još pred sve izraženijim tendencijama za samo singlovima i ukidanjem forme albuma kao nepotrebnog?

Lijepo je držati svoj vlastiti album u rukama i žao mi je što se kultura slušanja glazbe promijenila u smjeru masovne produkcije. Ja glazbu kao takvu doživljavam vrlo ozbiljnom, čak i transcendentalnom. Glazba je najjači medij, i još uvijek drži monopol ljudskih srca. Vjerujem da glazba izravno može dotaknuti dušu, i zato smatram da mi glazbenici imamo veliku odgovornost – te je upravo zato toliko lijep osjećaj imati kompilaciju pjesama na jednom izdanju koje možeš pozorno slušati i uroniti u njega. Ja volim to.

* Soul na ranu je čija igra riječi? Opiši nam album iz tvoje emotivno autorske perspektive.

Te igre riječi sjetila sam se ja, i činila mi se prikladnom za naziv albuma jer je meni taj žanr “Soul” toliko puta došao kao melem na ranu – duševnu, duhovnu, emotivnu… a upravo i taj osjećaj pokušavam kanalizirati kroz svoju glazbu. Kao što rekoh, glazba je odgovornost, pa zato smatram da bi svako glazbeno djelo trebalo probuditi osjećaj pozitive, nade, ljubavi, nadahnuća za dobrim djelima i mislima u slušatelju. Ja slušam isključivo takvu glazbu, koju najviše nalazim u soulu i gospelu. Moj album se fokusira na životna pitanja i odrastanje te duhovno-duševno iscjeljenje. Kroz godine sam shvatila da je jedini način na koji možemo rasti kao ljudi oprost i otpuštanje i time potpuna sloboda jer tek tada možemo reći da djelujemo iz ispravnih motiva. Za mene je taj put bio i trnovit i težak, kao što se čuje na pjesmama poput “Melodije” i “Bilo bi lako”. Slobodno mogu reći da sam bila na dnu i tada napisala te pjesme, ogolila dušu, pokazala se ranjivom i tako dobila slobodu i suverenitet nad svojim mislima – prvi korak do iscjeljenja je poniznost. Glazba je moja osobna “budnica” i to je – nadam se – jasno kad se pozorno presluša moj album.

* Recepcija je bila zasad dobra čitamo li rijetke specijalizirane kritike. A publika?

Publika je prekrasna, javljaju mi se ljudi koji ne poznajem – da su kupili moj CD i da im je odličan, da su im pjesme pomogle u nekim pojedinim životnim situacijama, da su se pronašli i da su ohrabreni itd., a to je blagoslov koji nisam mogla ni zamisliti. I jedna duša koju sam svojom glazbom dotakla mi je i više nego dovoljna, zahvalna sam na svakom od slušatelja jer je to veliki, veliki privilegij. Na koncertima me ljudi slušaju kad im kroz pjesme pričam priču, vidim reakcije, osmijehe, suze, emocije. Nisam ni sanjala da će tako biti!

* Kad će koncerti uživo i promocije? Hoće li biti benda ili matrice?

Već godinama ne nastupam uz matrice, i kad je moguće onda s bendom. Nažalost, budući da surađujem s vrhunskim glazbenicima i osobama, želim ih i platiti kako treba, pa su pravi bendovski koncerti raritet jer se – nažalost – kod nas pretjerano ne ulaže u takav koncept. Akustične varijante su puno češće. Bit će promocija s pravim, vrhunskim bendom i tome se jako veselim. Malo sneak peak mogu najaviti 24.8. u Vintage-u, kada ću akustično uz pratnju gitare izvesti pjesme sa svog albuma i neke od meni dragih “životnih” pjesama.

* Što misliš o stanju na domaćoj pop sceni i najkomercijalnijem segmentu iste koji od Bačić preko Rozge i Severine prodaju eroticon više od glazbe?

Kao što sam već rekla, meni je glazba ozbiljna, transcendentalna, duhovna priča. Svjesna sam da je najmoćniji medij kojim u kratkom roku možemo dotaknuti tisuće i tisuće duša. Jako pazim što slušam jer sve što unosimo u svoj psihofizički sustav nekako mora i izaći – a ja želim dijeliti samo pozitivne, duhovne vrijednosti. Meni se osobno pjesme navedenih izvođačica ne sviđaju i ne slušam ih, ali evidentno je da postoji velika publika koja to čini. Kultura slušanja glazbe se promijenila, gotovo nitko ne preslušava jedan album doma u miru i kontemplira nad njime, već se slušanje glazbe prebacilo u klubove ovakve i onakve, u kojim se ljudi žele površno zabaviti, alkoholizirati, drogirati. Upravo zbog toga, smatram, kroje se onda i takve pjesme. Netko će reći da publika odlučuje što je kvaliteta, no ja ću reći da kvantiteta nije uvijek kvaliteta. Međutim, svatko odlučuje za sebe i svoj život, pa eto – tko voli nek izvoli. No ta pojava nije ništa novo. Već je i grčki filozof Platon naglašavao važnost glazbe za stabilnost društva i države – kaže da “muzika teži ostvarenju etičkog ideala” i “kakva glazba, takva i država”.

* Zbog kojih izvođača uzora pjevaš kako pjevaš?

Neki od mojih uzora su Donny Hathaway, Curtis Mayfield, Mahalia Jackson, Aretha Franklin, Andrae Crouch, Stevie Wonder, Marvin Gaye, Chaka Khan, Parliament, Funkadelic, Prince, Billie Holiday… To je glazbeni krug od kojeg sam najviše primala i koji sam najviše slušala. Jako volim Soul, Gospel, Rhythm and Blues, Jazz.

* Imaš li novih pjesama već s obzirom da je nastanak prvog albuma potrajao?

Imam! I već radim na njima, tako da sljedeći album sigurno neće doći za tek 7 godina. Iznimno mi je i bitno što sada znam što želim i što NE želim, što je podjednako važno.

* Jako je istaknut i bitan ti je religijski motiv tebe kao duhovne osobe. Kako se nosiš s tim u vremenu velikih kontradikcija i poništavanja onog duhovnog i humanog u vjernicima i ateistima?

Ne bih rekla da mi je bitan “religijski” motiv, uvijek kažem da Isus nije umro da bi mi imali “religiju”, već SLOBODU. Duhovna osoba sam tek u slobodi djelovanja i odsutnosti krivih motiva koju dobijem tek kad priznam vlastite greške, oprostim i sebi i drugima i tako očistim svoju dušu kako bi se u meni nastanio onaj isti Duh sveti koji je podignuo, uskrsnuo samog Isusa iz mrtvih. Vjera je vjera, to nije ništa opipljivo materijalno, već nešto što čovjek osjeća i siguran je u to za sebe. Po toj definiciji je i ateizam vjera. Ja nikome ne namećem svoja uvjerenja i poštujem svačije mišljenje, a voljela bih da se svi tako ponašaju i prema meni kad kažem da je Isus Krist moj spasitelj. Imam svoje razloge za takvo uvjerenje, i više sam nego sretna što Ga imam u životu. Isus je propagirao ljubav prema sebi i bližnjima i ljubav prema Bogu, kako se nitko nebi uzvisio nad i sudio drugoj osobi- kako Pavao kaže u poslanici Rimljanima: “Tko si ti da osuđuješ tuđega slugu?”. Iznimno je bitan taj trenutak ne-osuđivanja, pa i sam Isus je tako zaustavio kamenovanje Marije Magdalene, sigurna sam da svi znamo tu priču. Kada se pažljivo prouči Pismo, svašta se može naučiti. Smatram da se premalo naglašava čitanje Svetog pisma, jer je meni osobno upravo to jako puno pomoglo u duhovnom rastu. No nametanje nekog mišljenja, bilo mišljenje vjernika ili pak ateista (ima onih militantnih sa svake strane)? Opet citiram Pavla – “Imaš svoje uvjerenje? Imaj ga za sebe pred Bogom.” Amen.

* A ljubav? I poruke njemu?

Nažalost pogotovo kod nas na Balkanu postoji shvaćanje ljubavi u smislu tragične priče, ljubav boli, sve su prave ljubavi tužne (jel to Balašević? Mislim da jest, op.a.)… Tek sam kasno u životu skužila da ljubav nije tužna niti boli, već odsutnost ljubavi boli. Sve što radimo, a da nije iz ljubavi, boli nas ili nekog drugog. To je bio proces koji sam trebala proći.

* Imaš gastarbajterskih iskustava. Kako bi usporedila život u Njemačkoj i ovdje. I pop scenu?

Zapravo sam ja većinu života živjela u Njemačkoj pa sam ovdje kao gastarbajter. Njemačka ima veću publiku i tome raznolikiju scenu pa se to pozitivno odražava na glazbu. Čitam i vidim da postoje mega-zvijezde što popa što hiphopa što rocka tamo, koji pune arene i slično. To je jako lijepo i možda pokušam nešto i tamo, budući da mi je njemački i “primarni” jezik (ne mogu reći da je materinji, jer je “mater” Hrvatica, a otac Nijemac).

* Baby Dooks, Matija Dedić, neki su od suradnika na novom albumu. Tko su ljudi s domaće scene koje respektaš i s kojima bi se rada spojila u nekom kreativnom smjeru?

Poštujem Zdenku Kovačiček s kojom sam nedavno i pjevala na humanitarnom koncertu, Dina Dvornika, Matiju i Arsena, volim Meritas, Jelenu Radan, a imamo i odlično mlađu jazz scenu…

Anđelo Jurkas

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame