Aktualno Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz

Kesha: Rainbow – kontroverzni omot zbog gole guzice i pop hod ispod duge

Puno se pisalo o Keshi posljednjih nekoliko mjeseci.

Razmatrajući njezin život u tom periodu te uključujući činjenicu kako se radi o poznatoj osobi, razumijem potrebu javnosti za detaljima suđenja i njezinim osobnim problemima nastalim kao posljedica takvih događaja. Očekivao se pad, kraj karijere kao jedini logični zaključak. Možda smo svi mislili kako bi kraj doveo mir, no za Keshu bi predstavljao smrt, gašenje svrhe i glasa za bolje sutra.

Izjava kako ju je ovaj album spasio ima smisla jer sadrži više informacija nego mjeseci televizijskih priloga, više dubine nego prethodna izdanja te više utjecaja i glazbenog istraživanja nego što smo mogli predvidjeti. Prijašnji albumi su bili radovi Ke$he, produkta diskografske kuće i producenata s uzicom na vratu i nadom u srcu, zato smatram ovaj rad prekretnicom, pravim debijem pjevačice koja je napokon izborila pravo na vlastiti glas.

Novopronađena sloboda je omogućila potpuno prepuštanje glazbi.

Usredotočenost na ideju i njezino ostvarenje otvorilo je vrata prema nepokolebljivom rocku, slojevitim puhačima i vokalnim izvedbama kojima nismo mogli opisati izvođačicu na ‘Warrior’ ili ‘Animal’. Ovime se htjelo nešto dokazati, bila to borba protiv pop mašine, vlastita kreativnost i/ili samostalna volja, što se osjeti svakom sljedećom pjesmom. ‘Rainbow’ predstavlja ono što je Kesha oduvijek htjela biti, umjetnica s eklektičnim glazbenim ukusom te mugućnosti da svaki uspješno savlada. Govoreći o eklektičnosti ne možemo izbjeći uranjanje u teške gitarske teksture na dvije kolaboracije s Eagles of Death Metal, Let ’em Talk i Boogie Feet, funky puhače The Dap-Kings Horns na Woman, country korijene na Old Flames ili slatke, pomalo tužne akustične gitare na Bastards ili Godzilla.

Svaka promjena tempa i utjecaja iznosi iskrene emocije koje spuštaju album u realnost, od nedodirljivih mitova o feniksu, približavajući ga svakom slušatelju, na osobnoj razini. Takav uspjeh jest zaista najveći! Fokus albuma je očekivano pjesma ‘Praying’ koja nam je nevjerojatnom izvedbom i nesebičnim tekstom prva otvorila oči i uvela u nenadano. Singl nije izgubio magiju u sklopu albuma, već se u njega ponovno zaljubljuje upravo zato što se smatra dijelom nečeg većeg. Ono što ponekad fali na pojedinim pjesmama, a što je izuzetno prisutno na Praying, jest razrađenost pisanja.

Usmjerenje pjesama često bude mutno, bez kristalnog cilja, preopširno za dobivanje simpatija. Usprkos tome radi se o solidnom radu, konkretno izvedenom albumu koji nam, po prvi put, oslikava Keshinu pozadinu s vidikom u budućnost, i ona se doima vrlo sretnom. (Domagoj Jurić)

7/10

+ Bastards, Let ’em Talk, Praying, Learn to Let Go, Hunt You Down, Godzilla

– Spaceship

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame