Aktualno Celebrities Glazba inmediasres POP COOLTURA showbiz Zabava

Natali Dizdar: Mase nikad nisu bile mjerilo kvalitete ni za što, pa tako ni za glazbu

Natali Dizdar gledate na jumbo plakatima HTZ-a na kojima u kupaćem uživa u ljetu. I šalje poruke. To je rijetka prilika kad Natali šalje poruke jer radi se o medijima i javnosti zatvorenoj pjevačici koja je rijetkim modelom sjajne pjevačke karijere. Probijali smo te barijere pričajući o svim varijantama njene karijere.
* Više od dekade i pol karijere na glazbenoj sceni nakon talent show epizode. Nekoliko solo albuma. Hrpa singlova. Pozicija jedne od rijetkih uspješnih akvizicija talent showova. Kakav je tvoj pogled iza ramena?
Kratki. Više volim gledat naprijed ili chillat ovdje gdje sam sad. Mislim da imam jedan lijepi kontinuitet u radu, super tim ljudi, od onih bivših, do sadašnjih, da i dalje radimo predano i pošteno pa zato to sve valjda tako i zvuči i izgleda.
* Gdje si danas? Dojam je da je uz svaki album bilo dovoljno jakih singlova koji su činili sinergiju autora, izvođača i izvedbe zbog kojih nikad nisi upala u zamku mnogih instant zvijezda kojima smo više pamtili pretty face nego sadržaj…
Izašao je novi album ‘Iluzije’, svim smo presretni sto smo to uspješno završili, dugo je trajalo. Roditelji su oduševljeni, kažu da ga stalno slušaju u autu i to mi je bas posebno drago. Kritike su dobre, kolege muzičari su zadovoljni. Sve je kao na početku a opet se krećemo, dobivamo neke svježe, nove momente u zvuku, tekstovima, alles gut.
* Tvoj izvođački osvrt na svaki od dosadašnjih albuma i par riječi o svakom – u kojem te tvom životnom periodu zatekao, je li bio vjerni odraz privatnosti ili si samo posuđivala glas kvalitetnim stvarima?
Prvi album mi se nekako dogodio. 19 godina..pjesma ‘Ne daj’ koju sam čuvala u ‘ladici’ jedno 6 mjeseci dok nije došao pravi trenutak za nju. Upoznala se s Gogom, ona me upoznala s Cokijem i eto. Nisam imala pojma što radim osim da mi je dobro i da je to to. Sve je bilo novo i lepršavo u mom životu tada i to je nekako i obilježilo zvuk tog albuma. Drugi album je bio malo ‘ozbiljniji’ odnosno imali smo neku ‘konstrukciju’ kad smo ga krenuli raditi, 6 gotovih pjesama koje je trebalo aranžirati isproducirati. ‘Stranac’, ‘Mjesecu je dosadno’, ’Pronađi put’ koja je završila u naslovu albuma. A tako sam se nekako i osjećala u tom periodu. “Zkm live” je bio nešto sasvim drugačije, puno proba, puno svakakvih preokreta, detalja, energije, ljudi koje je trebalo koordinirati. Ogromno iskustvo i prekrasna uspomena. I sad ‘Iluzije’, možda najintimniji album do sada. Prijelaz iz dvadesetih u tridesete, početak kantautorskog rada, pa da, svakako je neki odraz privatnosti, ne bi mogla iznijeti i prenijeti te pjesme ljudima da nije tako.

 * Recepcija novog albuma od strane malobrojne preostale kritike i publike je mahom afirmativna. Zadovoljna si s tim ili ne obraćaš pretjerano pažnju na feedback?
Volim ja feedback ako je dobar hahaha, ma ono, što god tko pričao u ovom poslu svatko je osjetljiv na kritike ako je u pitanju nešto što je sam stvarao. puno je tu energije, truda i osjećaja uloženo i naravno da želiš da se to ljudima sviđa. Ja na sreću nisam imala nekih loših kritika na muziku što radim tako da ne znam koliko bi me to zapravo pogodilo, ali svakako je lijepo čuti kompliment, nitko tko se bavi ovim profesionalno ne radi muziku za sebe, bez interakcije nema kemije, a bez kemije nema ni inspiracije i tu onda sve završava. S druge strane kad nešto radiš predano i u mom slučaju dugo i polagano lakše je procijeniti stvari tako da mogu reći da smo nakon svakog albuma bili poprilično spremni na komentare i dojmove. I dobre i loše.
* Nikad ti karijera nije bila vezana uz skandale, svađe, uglavnom ti se nije provaljivalo u privatnost osim ponekad – menadžerski pravo vođena i koncentrirana na pjesmu. Kako se brani intima od medija?
Upornošću i autentičnošću. Mislim da imam dobar odnos s medijima, a to se gradi godinama. Na kraju se izgradi to neko uzajamno poštovanje i meni to puno znači. Naravno da se tu i tamo omakne neki nebulozni naslov koji nema veze ni sa mnom ni s onim sto sam rekla ali to je neki rizik s kojim mogu i s kojim sam naučila živjeti.
* “Ne daj” je dan danas meni jedna od najljepših pop pjesama 21. stoljeća s domaće scene, Sandrova “Stop” je ostala u sjeni a jednako je sjajna, “Zamjenit ću te gorim” je ostala zauvijek ne samo zbog Arsena, Rundeka je bilo, niska je odličnih autora koji su ti dali pjesme. Daj nam neke svoje preference oko intimno ti najbitnijih…
Jako volim ‘Ne daj’, ima neki poseban flow, često je čujem na radiju, posebno u ljetnim danima. Volim i spomenutu ‘Pronađi put’ s drugog albuma, ‘Dan po dan’, ‘Nećeš me, zar ne’ s ‘Iluzija’ koja će biti jesenjski single, mijenja se to.

* Kako gledaš na scenu danas u poredbi na dane kad si startala? Koliko se i u čemu toga promijenilo, koliko se gubilo na nevinosti i koliko je danas površnije?
Ovo je poprilično sugestivno i precizno pitanje pa ću za početak reći da kad sam se počela baviti ovim poslom nisam baš intenzivno pratila našu scenu tako da mi je teško reći što se i u kojoj mjeri promijenilo. Sigurna sam da kao u svemu pratimo neke svjetske trendove, malo u zakašnjenju ali svakako smo na tom nekom putu. Površnosti je uvijek bilo i uvijek će je biti, ali ono što mi se danas čini je da je scena puno neovisnija i mainstream više nije nužno ‘komercijalna glazba’ u tom nekom smislu, za što mislim da nije bio slučaj kad sam ja izdala prvi album. To mi se sviđa. npr. scena elektroničke glazbe je doživjela komercijalni boom sa brojnim ljetnim festivalima koji se održavaju kako u svijetu tako i duž naše obale, tako da je na neki način ‘underground’ pronašao put do šire publike i čini se kao da oni koji slušaju ono što ja nikad ne bi žive u nekom totalno drugom svijetu komercijalne glazbe, sve je puno određenije i jasnije, zna se tko ide na koja mjesta, gdje se koja glazba pušta i tko je u kojoj priči.
* Kad smo prije pričali rekla si da je stvar prijateljsko poslovnog odnosa s menadžericom Gogom Bosak. Ima li tajna i formula primjenjiva za upcoming ekipu ili je uvijek model individualiziran?
Mislim da je sve u ovom poslu individualizirano kao i u svim drugim poslovima kad se radi o kreativi. Nema pravila i ako znaš što radiš i vjeruješ u to, uzbudljivo je i u tome i je čar svega. Naravno tu je uvijek i faktor sreće, hrabrosti, talenta, strpljenja, opuštenosti, timinga, pravih ljudi, iskustva… treba na dosta toga misliti, ali ako imaš ispravne motive, prati te dobar osjećaj i nekako se sve na kraju posloži. Možda je to neki model.
* Je li prepoznavanje struke u smislu Porina nosilo ikad beneficija mimo medijske pažnje ili se uvijek dokida u inercijama glasačkog tijela i raznim lobiranjima i klansko menadžerskim guranjima? Nisi jedna od onih koje se često rotira a kvalitetom zaslužuješ…
Hvala ti na komplimentu, ja najradije Porin ne bi komentirala jer mi nije baš jasno sto se tamo događa. U svakom slučaju držim se onog klišeja, lijepo je dobiti nagradu, priznanje, u bilo kojem kontekstu, itd itd… nisam osjetila neke posebne beneficije. To je više neka priča koju rotiraš sljedećih par mjeseci u intervjuima u slučaju kad odneseš kipić doma.

* Isto iz prijašnjih razgovora obrecnulo te bilo sitno kad sam te pitao da li si proizvod talent showova misleći kako si lansirana kroz platformu takvog koja je pomogla upoznavanju novog lica, stasa i glasa. Vjerujem da si upratila kasnije mnoge varijante takvih showova. Jesu li produkcijski napredovali jer sadržajno mimo tebe nismo viđali često uspješno modeliranje karijere?
A ti baš voliš taj izraz ‘proizvod’ ovog ili onog, ‘instant zvijezde’ itd. Nikad nisam imala problem s tim, imam jasnu sliku o sebi od samog početka i jedina reakcija na takvo pitanje mi je ‘joj ne opet o talent shoowima…’, mislim, to je stvarno bilo tako davno..al dobro. Nisam baš pratila te emisije, osim onog sto bi došlo do mene preko postova na Facebooku ili ako bi se netko bas istaknuo nekom super izvedbom. u principu ne gledam televiziju vec godinama tako da sam uspješno zaobišla i svu tu hiperprodukciju talent shoowa. ono sto znam je to da su većina ili možda svi (?) rađeni po licenci tako da pretpostavljam da su produkcijski na višem nivou, ali s druge strane naš show je bio prvi takvog formata i mislim da smo od svih narednih kandidata do sada imali najbolji tretman. Baš onako ‘kraljevski’. I za vrijeme showa i kasnije.
* Medijska karijera tvog brata Filipa startala je isto kroz soft pop pjesme da bi se kasnije preswitchao na produkciju spotova i video sadržaja. Osim što si mu podrška po rodnim linijama kako ti se sviđa njegov rad na tim dosadašnjim poljima? Jeste li planirali još što raditi zajedno?
Filip je od početka paralelno sa glazbom radio spotove, fotografije, općenito sve što je vezano uz vizualnu produkciju, tako da je sad trenutno u New Yorku gdje je upisao edukaciju za video produkciju i screenwriting, a već godinama radi i na Akademiji (isti smjer) u Zagrebu. Meni je osobno radio jedan spot, za pjesmu ‘Iluzionist’, sviđa mi se kako radi, mislim da je jako talentiran i sigurna sam da će biti još prilike za to da napravimo nešto skupa.

* A glazbena scena generalno. U vrijeme estradnih bitaka Bačić Severina, držanja postrane Rozga Šuput linija, otimanje na svim poljima publike Lane Jurčević, koliko njihova tijela i naglasci na sexualnom otimaju pažnju nad pjesmama i ima li tu pjesama uopće? Je li riječ o prostituciji glazbe ili je legitimno način kako one rade – pupkom do publike?
Ne volim inače komentirati nikoga osim ako ga sama ne izdvojim kao nekog tko mi je super tako da ću lagano zaobić ovo pitanje u tom smislu 🙂 ono što mogu reći je da je publika takva kakva je i da mase nikad nisu bile mjerilo kvalitete za ništa pa tako ni za glazbu. Ne možeš ljudima zabranit da slušaju nešto što im se sviđa, možeš se samo koncentrirati na sebe i truditi se raditi dobre stvari. Na kraju krajeva u svemu na ovom svijetu uvijek ima najmanje stvari koje valjaju, a najviše prosječnosti. To je realnost. S druge strane, živimo u vremenu u kojem je glazba najdostupnija ikad i osobno mislim da kvalitetnih muzičara i dobrih pjesama ima dovoljno da možeš do kraja života uživati bez da se uopće osvrneš na ono što je loše i/ili što ti se ne sviđa.
* Pratiš li neka nova imena i je li ti zapala i jedna oku uhu? Carla Belovari se čini djevojkom koja starta tvojim stazama. Ima li ih još?
Ima jedan super bend i zove se Pridjevi.
* Koja je tvoja scenska linija i koje su izvođačice kojima pripadaš na svom pop putu? Nina Badrić? Ivana Kindl? Ines Huskić? Neka četvrta? Peta?
You tell me..
* Gdje si ljetos? Radno i privatno?
Svugdje stvarno, ovo mi je najluđe i najaktivnije ljeto ikad. Puno koncerata, puno putovanja, puno novih ljudi, poznanstava, aktivnosti, svega. A krećem se na relaciji od Kolumbije s početka ljeta pa preko jedrilica do naših prekrasnih otoka, nešto malo sam bila doma, a čeka me još Špancirfest 21.8. , pa opet jedrenje i tako…lijepo mi je.
 
* Odeš li do rodnog Zadra često? I na kojim relacijama uopće obitavaš tijekom godine?
U Zadru sam ove godine bila najmanje ikad, cijelu zimu sam u Zagrebu, imam neki svoj raspored i program, tu i tamo neko putovanje i to je otprilike to.
* Jesi li ikad odsanjala inozemstvo i imaš li svoju publiku mimo Hrvatske po regiji i zemljama Ex Juge? Ima li te po Srbiji, Bosni, Sloveniji, koncertno, diskografski i medijski? Ili je domaja dostatna?
O svemu sam sanjala ali nikad ozbiljno jer sam bila prezaokupljena svime što se događalo ovdje. Upravo smo se vratili s Lake festa u Crnoj Gori gdje smo održali koncert pred 5000 ljudi i bilo je ludo. Često sam nastupala i po Bosni i po Srbiji, a svakako planiramo promovirati novi album po cijeloj regiji u narednih godinu dana.
* Sutra kao idućih par godina i sutra kao idućih par mjeseci u tvom radu – planovi i ostvarenja? Što slijedi?
Želim na jesen nastavit raditi s Vladom i pisati pjesme i dalje, snimati, stvarati, zabavljati se, putovati, možda živjeti u nekoj drugoj državi, sve mi je u ovom trenutku otvoreno.
Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame