Aktualno Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA showbiz Zabava

Darko Juranović D Knock: “In due course, we hope to rule the world, but of course step by step!!!”

Darko Juranović D Knock je čovjek kojeg slavimo kao jednog od postavljača temelja hrvatskom inteligentnom dance pokretu. Prvo kroz članstvo u originalnom Electro Teamu a poslije kroz njegove solo i PlayOne projekte s Fresh Jayem i Dusom. Popričali smo uzduž i poprijeko o svim segmentima karijere, prošlosti, prezentu i futuru.

* Povoda je uvijek napretek s obzirom da je manufaktura u pogonu 24/7. U kojem si ljetnom procesu i fazama sad? Na čemu se radi? Ljeto je uvijek bilo izdašno za plasiranje dance stvari.

Sada sam konačno ulovio malo vremena za sebe i sa svojom dragom otišao put planina (Austrija, Slovenija itd.) uloviti malo zraka, napuniti baterije i maknuti se od kaosa i gužve jer je cijela godina bila kreativno žestoka, možda i najjača do sad što se tiče rada na raznim projektima za UK izvođače. Mogu reći da sam se, zahvaljujući radu s dobitnikom Grammyja Andyem Wrightom, producentski dosta odmaknuo od klasične klupske produkcije. Radi se na projektima u kojima ima fuzije popa, rocka, elektronike i raznih drugih glazbenih stilova. Ta stilska širina i rad s vrhunskim glazbenicima uvijek su nepresušna inspiracija. Ova godina je krenula pakleno: studio danju i noću, relacija Zagreb – London. Tu je suradnja sa Simple Mindsima; zatim smo završili album za britanskog glumca i pjevača Ryana Molloya, na kojem su uz Dusa i mene sudjelovali razni top glazbenici koje je Andy okupio, inače članovi velikih svjetskih bandova; potom tu je i početak suradnje s američkom pjevačicom Nell Bryden (radili smo remix njezinog singla “Barcelona’s Gone”, koji je do nedavno tjednima bio jedan od najemitiranijih singlova na BBC Radio 2); radili smo i na par novih singlova – jedan za našu dugogodišnju suradnicu Barbaru Tucker, a drugi singl u suradnji s back vokalom Simple Mindsa – Sarah Brown… i konačno završna faza rada na novim autorskim singlovima PlayOnea, na kojima će se pojaviti novi vokali i koatorstvo Andyja Wrighta… bit će iznenađenja. Kad krene, bit će vatrometa na sve strane. PlayOne producentski tim, koji čine Dus, DJ Fresh Jay i moja malenkost, u punom je pogonu. Strpljivi smo i čekamo da se sve odvije kada Andy i njegov managment krenu s plasiranjem stvari… step by step… stvari se vani planiraju čak i po 2 godine unaprijed, a njihov izlazak, naravno, ne ovisi o nama.

* A što je sa spomenutim Simple Minds remiksiranjem i najavljenim projektom uz neki njihov novi the best of i planiranu koncertnu turneju?

Cijeli put do te priče bio je poprilično dug i težak i tu se dolazi do one realne činjenice da moraš krvavo raditi i dokazati se da bi ušao u poziciju rada s tim ljudima. Andy Wright nas je godinama testirao… singl po singl, remix po remix. Dus, Fresh i ja smo imali cilj, fokus i znali smo da će to biti dug put koji još uvijek traje. Izvršna producentica ovog, kao i svih dosadašnjih projekata na kojima je PlayOne surađivao s Andyjem Wrightom, je Petra Crnetić, koju je Andy odabrao kao agenticu za područje jugoistočne Europe. Važan dio managementa PlayOnea je i produkcijska kuća “Svijet Produkcije” koja je uz nas od prvog dana, i vjerovali su u nas u trenucima, kada su naši ciljevi za mnoge druge izgledali kao nešto nemoguće. Počeli smo s remixom singla “Take It To The Roof” za britanskog pjevača Petera Granta, pa je došao na red remix Mick Hucknallovog singla “Happy This Christmas”, pa suradnja s bandom Sultanov, pa onda veliki korak – remix drugog singla Simply Reda “The Ghost of Love” s njihovog povratničkog albuma “Big Love”, koji je bio itekako zapažen kod bitnih ljudi u UK… i onda kreće priča oko legendarne grupe Simple Minds… konačno posao velikog obujma uz vrlo blisku suradnju s cijelim bandom. Zajedno s Andyjem smo napravili 12 novih radio i maxi edita najvećih hitova Simple Mindsa… radi se o njihovim nanovo odsviranim i otpjevanim hitovima s aranžmanskim inovacijama. Odradili smo više od pola posla, a drugu polovicu planiramo završiti vjerojatno do kraja 2017. Remixevi za klubove su već napravljeni i čekaju svjetlo dana. Simple Mindsi sljedeće godine slave 40 godina svog rada i činjenica da smo dio jedne velike, možda i povijesne priče, čini nas izuzetno ponosnima. Stvorili smo odličan odnos s glavnom osovinom Simple Mindsa – Jimom Kerrom i Charliejem Burchillom, njihovim producentom i našim mentorom Andyjem Wrightom te s njihovim koproducentom i sound engineerom Gavinom Goldbergom. Odradili smo brdo posla, pošteno se naradili, a to je gušt koji se ne može opisati i iskustvo koje nema cijenu. Jednu stvar bih volio naglasiti u ime cijelog tima – kako Simple Mindsi slave 40 godina, tim povodom rade hrpu novih projekata i bit će vjerojatno dosta izdanja, možda i neka dvostruka… Nakon svega što će biti napravljeno, njihov glavni manager Ian, te Andy i cijeli band će napraviti selekciju što će, kako i gdje izdati. U ovom trenutku mi to ne znamo. Recimo, sada slobodno mogu spomenuti – nedavno smo završili svoju verziju nove pjesme Simple Mindsa “King Of The Underground” i još uvijek ne znamo hoće li ona ikada ugledati svjetlo dana. Također, tijekom narednih dana dobivamo kanale za remixeve prva 3 singla s njihovog novog albuma. Da izbjegnemo bilo kakve prozivke i nestrpljivost ljudi koji nas prate, drago mi je da za Dop magazin mogu spomenuti sve činjenice – možda izađu svi naši editi, a možda samo par njih, ali u jedno sam siguran… Jim i Charlie ozbiljno računaju na nas, a s Andyem smo odnedavno ušli i u partnerski odnos. Poštovanje koje smo doživjeli od tih ljudi je nešto što ostaje za cijeli život i daje veliki poticaj. I Dus i Fresh i ja imamo stvarno veliko iskustvo, međutim glavna karika u ovoj cijeloj priči bili su ljudski pristup, brzina kojom radimo i naša prilagodljivost u svakom trenutku i, ono najbitnije, strpljenje… nema maltretiranja… dobio si šansu, iskoristi je, šuti i radi… ako smo dobri, u igri smo, a ako nismo, ajde na klupu.

* Barbara Tucker period i vokalne suradnje. Koliko je to bio hook i otvaranje vrata za nova tržišta i koliko kod nas ima sluha za takve suradnje obzirom da ona uz savršeni glas vani ipak nema status jedne Donne Summer ili sličnih dance disco modela iz 70.-ih i 80.-ih?

Dobro postavljeno pitanje. 2005. godine, DJ Fresh Jay i ja smo s vlasnicima kluba Papaya iz Novalje na Pagu počeli raditi na “Papaya Day&Night” kompilacijama i na istoimenom festivalu koji je, između ostalog, imao za cilj u Hrvatsku dovesti i svjetske zvijezde. U to je vrijeme Barbara Tucker bila top izvođač… imala je singl “The Most Precious Love” koji je razvaljivao. Napravili smo s njom prvi singl “I Found a Place” koji je ujedno bio i himna gore spomenutog festivala, zatim smo imali zajednički nastup, pa nakon toga još seriju zajedničkih singlova. Stvorili smo s njom jedan poseban odnos koji traje i dan danas. Suradnja s njom nam je bila prekretnica u smislu da počnemo razmišljati o svjetskom trzištu. Barbara ima vrhunski status u svijetu house glazbe i ne zovu je bez razloga kraljicom house glazbe. Umrežena je s mnogim renomiranim glazbenicima s kojima je i nas spojila, te nas je uključila u par velikih projekata. Recimo, u sklopu humanitarnog projekta “We Can Heal” Barbara je, kao jedna od inicijatorica, okupila brojne svjetske glazbenike, producente i DJ-e da remixiraju istoimenu himnu projekta. Tako se pored remixeva Frankieja Knucklesa (“the godfather of house music”) i DJ Spena, na istom izdanju našao i PlayOneov remix, koji je nekoliko tjedana bio na 1. mjestu Electro House top liste Traxsourcea, što je za nas bio veliki vjetar u leđa. Bitni ljudi su čuli za nas, otvorila su se neka druga vrata, pa treća, nismo bili bahati, već smo bili spremni na svaku suradnju. S obzirom na sve što smo u životu napravili, dobili smo poštovanje od svih tih ljudi. Vani se više vrednuju znanje, majstorstvo, umjetnost i virtuoznost. Recimo, činjenica da je DJ Fresh Jay osvojio 4. mjesto na DMC natjecanju u Londonu, sve je te renomirane ljude s kojima surađujemo oduševljevala, dok se kod nas takve stvari ignoriraju ili banaliziraju, pa čak i marginaliziraju. Barbari smo jako zahvalni jer nam je rad s njom bio ulaznica u jedan novi svijet.

* Koje su ti najdraže suradnje u post E.T. periodu bez obzira radilo se o domaćim ili inozemcima?

Bilo je dosta toga… znam da zvuči kao klišej, ali zaista je sa svakim bilo posebno, jer sam tip koji se maksimalno posvećuje onome čega se primi. Sa svakim suradnikom se onda povežeš na emocionalnoj i kreativnoj razini i tako jedan iz drugoga izvlačimo najbolje. Često kažem, produkcija nije samo rad u studiju, ona je puno kompleksnija od onog što ljudi imaju u predodžbi. Produkcija kreće s komunikacijom, zajedničkim slušanjem glazbe… pa onda sinergija koja se pretvara u kreativu koja može biti autorska, aranžerska ili samo producentska. Kada danas gledam na sve to… od Bolesne Braće, Divasica, Nine Badrić, Tonyja Cetinskog, Kaliopi, Ilana Kabilja pa sve do spomenutih inozemnih izvođača, svaka suradnja je bila posebna na svoj način… svaka je zaokruživala jedno poglavlje koje me je gradilo kao producenta, a i kao osobu. Danas slobodno mogu reći da sam svjestan svih tih trenutaka i na njima sam jako zahvalan jer je svaki polučio određeni uspjeh ili otvorio neko poglavlje.

* Razumijem tvoj naglasak i potrebu za feelgoodom i pozitivom. Ali što radiš u svoje blackout i “sve u 333 pi…. mile materine” dane? I koji su trenuci ili postupci drugih ljudi koji mogu inicirati te faze?

Hahaha… Blackout faza je najjača, u biti najinspirativnija. Bilo je brutalnih situacija kada sam osjećao, čak i vlastitim očima vidio podsmijeh, nepovjerenje pa i pljuvanje dosta ljudi… ali to je dio života, s tim se mora znati nositi. Kada to osjetim od nekoga, momentalno dobivam onaj “Jordanovski” poriv da im kontriram djelima… da zakucam i ubacim hrpu trica, da radim na sebi, da stvaram… tada me to baš inspirira da sav taj “bad feeling” ubacim u kreativu, a ne u frustraciju. Čuješ svašta od ljudi… ima onih koji te osjećaju i kuže na prvu, onih koji te stvarno zavole zbog onog što jesi, ali nažalost većina je onih koji te, bilo direktno ili indirektno, ne poštuju ili te iz nepoznatih razloga mrze. Onaj tko se s time ne može nositi, u ovom svijetu ne može opstati. Realnost je sasvim drugačija od lajkova na Facebooku… živimo u zaje***om svijetu i društvu u kojem se uspjeh ne podnosi i u kojem se svaka različitost osuđuje. Reci ću za kraj… opsujem u sebi, stisnem zube, bacim se na kreativu i uzvratim pozitivom… to uvijek lomi drugu stranu… to je najjače oružje. Nemam vremena za mržnju jer sam zaokupljen ljubavlju onih do kojih mi je stalo.

* Surađivao si dosta s inozemstvom. Molim te usporedi poslovne modele suradnje i radne etike ljudi u britanskim i američkim tonskim studijima i kod nas. Jesu li razlike nepomirljive ili možemo biti kurentni?

Uh… velike su razlike u mentalitetu. Naravno, čast iznimkama – kod nas ima dosta ljudi koji imaju etiku i pristup rada na razini vanjskih profesionalaca, međutim dojma sam da ostala većina nažalost nema dovoljno detaljan i znalački pristup kao što je to vani. Bilo da si tonac, aranžer, autor, muzičar ili producent, vani postoji hijerarhija i podjela dužnosti i to se poštuje. Nema onog – svi smo sve. Možemo svi mi biti sve, ali svatko treba biti svjestan u čemu je slaba karika i bez egotripa prepustiti palicu drugome tko je bolji u tome. Vani što si svjesniji svojih nedostataka, to si uspješniji. Recimo, dok nas je Andy Wright nedavno vozio na avion u Londonu, putem nam je pričao… citiram: “Radio sam prije 10 god. s Annie Lenox na 40 pjesama… ubio sam se od posla i od svih njih, prošla mi je samo jedna… bio sam u depri dugo, ali danas sam svjestan da nisam bio dovoljno dobar”. E to je veličina i samosvjesnost. Kod nas ima jako puno “beat makera” i onih koji se olako nazivaju producentima… no za taj je posao potrebno puno više znanja od onog što neki misle. Svi procesi rada izvan studija i u samom studiju zahtijevaju veliko znanje… od rada s muzičarima, vokalistima i back vokalima, pa sve do logistike, psihološkog pristupa, poznavanja svakog segmenta itd. itd. Odnos izvođač – producent je vani puno drugačiji… ajmo reći puno više se vrednuje uloga producenta nego ovdje.

* Od prvih kreativnih faza zapravo si dosta odmakao od rap originsa ušavši u dance. Da li se vremenom, iskustvom, starenjem nužno gubi i prilagođava oštrica? Pratiš li zbivanja na domaćoj rap sceni i kako ti se doima niska trap izvođača High5, Kuklux, preko splitskih baza Kiše Metaka i Dječaka, slavonske Krankšvester linije pa sve do onih estradno utabanih Ante Cash, Connect, Fil Tilen i do povrataka od Tram 11, Bolesne Braće povremeno i Ede Maajke…

Premalo sam eksponirao svoje radove izvan klupske produkcije ili jednostavno nisam bio u fazi da ih naglašavam ili reklamiram. Recimo, u zadnje vrijeme radim dosta hip hop produkcije i to mi je onaj istinski “feel good” moment… povratak korijenima… neke stvari će vrlo brzo ugledati svjetlo dana i bit će pravih iznenađenja. Produciram i jedan rock band za koji će se itekako čuti… što se zvuka tiče, nešto itekako novo na ovim prostorima. Brusim se na to opako i to me baš veseli kao klinca. Odrastao sam na funku, hip hopu, soulu i volim kombinirati razne glazbene stilove poput produkcije Rick Rubina, čvrsti zvuk poput Dr. Drea ili Neptunesa… fancy poput Rodney Jerkinsa ili Teddy Riley-a, te klubski poput Fedde le Granda ili Arman van Heldena, a u konačnici se nekako uvijek vraćam na školu Quincy Jonesa. Itekako pratim zbivanja na domaćoj rap sceni… u biti kod nas pratim najviše underground scenu. Za mene je underground baza, osnova svega i on je početak koji se poslije eventualno grana u mainstream. Svaki izvođač kojeg si naveo od mene ima respect, a pogotovo oni koji su ostali svoji. Ostati svoj je danas zaj***na kategorija, možda i najteža, ali po meni i najvrijednija. Lova ne može kupiti karakter i dostojanstvo.

* A generalno stanje na domaćoj glazbenoj sceni? Koliko domaća estradna i pop proizvodnja prati trendove, a koliko si može biti samodostatna i samozadovoljna ponudom.

Stanje je alarmantno… vrijeme je da talentirani ljudi uzmu stvar u svoje ruke i smognu hrabrosti napraviti korak dalje, nešto novo. Ima kod nas jako dobrih izvođača, ali oni po meni zaslužuju puno veću pažnju medija, s druge strane puno toga u pristupu i kvaliteti zaostaje. Iskreno… puno toga kod nas ne može konkurirati vanjskim standardima… bilo da se radi o produkciji, vokalnoj izvedbi ili samom autorstvu, no imamo konje za utrku i to nije zanemarivo.

* Što se tiče kolega producenata iz domaće dance pop i rap glazbene sfere -od Dusa, Peggyja, Branimira Mihaljevića , Borisa Đurđevića, Kooladea, Setta, Bojana Šalamona i drugih – ima li mjesta novim imenima i svježoj producentskoj krvi i potrebe za njom?

Svi navedeni producenti su moji kolege koje poštujem. Općenito mislim da na našoj sceni postoji potreba za svježinom i novom energijom… ja bih osobno jako volio imati mlade, lucidne, progresivne i inovativne suradnike koji nisu zatrovani kalkulacijama. Od tih mladih i novih ljudi želim učiti i stvarati neke nove dimenzije i otvarati si nove vidike.

* Koja je tajna i gdje je hook Despacita molim te probaj nam objasniti? Za Macarenu i Lambadu pa i notorni Gangham Style je u neku ruku skužilabilno zašto su postali ljetni hitovi i trendovi ali daj nam približi novi hit i pošast?

Tu si me ulovio nespremnog. Na to bi ti pitanje Dus mogao odgovoriti stručno… baš mi je neki dan pričao kako je cijela ta priča nastala. Generalno ljudi vole lake note, pamtljive i vesele melodije, jednostavne plesne beatove, za moj ukus ljigave poskočice… što nije loše niti negativno, da se razumijemo… u svakom navedenom hitu veliku ulogu ima i marketing, govorno područje, a i zemlja iz koje hit dolazi… i onda na kraju kad ti netko non stop vrti jedno te isto, onda se stvara psihoakustični učinak zaraze… a zaraza se širi…. e sad, treba biti i toga. Ma ima mjesta za sve… bitna je raznolikost.

* A Guetta? I nalik DJ-i? Koja je tajna njihova medijska i komercijalna uspjeha jer im se glazba uz beat patterne i ono što serviraju ne čini osobito intrigantnom da ne bi umjesto njih bio Eric Dessler ili neki drugi xyz DJ s ovih terena? Možeš li nam približiti kako se postaje svjetska faca u DJ okvirima tog tipa? Ono, čisto mehanički – mehanizam uspjeha.

To je dosta kompleksno pitanje… ono što su mi Barbara Tucker i još neki relevatni ljudi iz svijeta elektronske glazbe rekli – to su, u biti, većinom ciljani projekti… proizvodi producentskih kuća i jakog managementa. Iza njih stoji tzv. “ghost produkcija”, za neke se čak i zna. Doslovno su napravili isti pattern koji se ponavlja i štanca do totalnog zasićenja… hiperprodukcija u najgorem obliku. Većina tih DJ-a je vrlo upitnog DJ-skog i glazbenog znanja… svaka čast izuzecima. Stara škola elektronske glazbe… pioniri house i techno glazbe ne respektiraju ovakav cirkusantski pristup.

Imamo dosta naših DJ-a i producenata koji, po mom mišljenju, rade puno bolje od velikog broja razvikanih vanjskih imena.

* Kako ti se sviđa Boytronicov E.T. next generations uz niske novih pjevačica nakon tebe i Vanne?

Boytronic i ja smo nedavno imali par dugih i kvalitetnih razgovora koji su na mene ostavili vrlo pozitivan dojam. Svatko od nas ima svoj put i vezuje nas jedan dio života koji je meni itekako važan. Puno toga smo prošli kao klinci i ET je na nama ostavio nezbrisiv trag. Poštujem njegov put i rad i podržavam ga u tome.

* A Vanna solo?

Također respect u svakom obliku. Ima prelijepu obitelj, radi to što voli, kloni se senzacionalizma… i ono najbitnije zadržala je dostojanstvo.

* Bjelodano je da ste utabali put komercijalnom segmentu domaćeg dancea tipa Colonia, Karma i ini. Kakav je tvoj osvrt na sve njih?

Colonia je inteligentno iskoristila trenutak koji se tada dogodio i nametnula svoj stil koji je bio oblik nastavka onoga što je ET prije njih radio. Uspjeli su to nametnuti i kapitalizirati, što je za svaku pohvalu.

* Neizbježno je u vrijeme revivala i povremeno se potezalo pitanje reuiona E.T.-a u originalnoj postavi tj najprepoznatljivijem trojcu Vanna, ti i Boytronic? Što vas zasad sputava od par puta spominjanog smislenog revivala? Novac? Ili gdje je nemogućnost dogovora? Jer su problemi taštinske naravi i ego pitanje prošlosti bar prema posljednjim istupima, a vjerujem kako naši slušatelji skloni boljoj prošlosti Vaš dance pamte kao iznimno kvalitetan i melodijski i ritmično i vokalno…

Dosta se puta spominjala ta tema. Nikad nije bio problem novac ili nešto drugo, čak smo prije nekog vremena vrlo zrelo Boytronic i ja pričali na tu temu, pa i Vanna i ja. Svi smi bili suglasni oko toga da je presudan feeling i trenutak da smo svi u istom filmu i da imamo isti entuzijazam i “drive” da zajednički stanemo na stage. S mog gledišta, više je to bilo medijski isforsirano, nego što je bilo inicirano od nas samih. Naravno, u životu ne treba biti isključiv.

* Znači li to da zasad ne postoje uvjeti i jesu li u dogledno vrijeme ostvarivi uvjeti pod kojima bi originalni E.T. mogao revitalizirati karijeru novim pjesmama i nastupima uživo?

To je teško pitanje na koje nemam pametan odgovor. Sada smo svi u totalno drugom filmu, posvećeni svojim karijerama i ne razmišljamo o tome. Ali ono najbitnije, međusobno smo u vrlo korektnim odnosima.

* Tvoja stalna intencija i suradnje s inozemstvom rezultiraju uvrstenjem na klupske kompilacije, suradnjama s inozemnim imenima koja imponiraju znalcima scene, no ima li na vidiku medijski i komercijalni breakthrough u smislu pisanja stvari za recimo Taylor Swift ili nalik zvijezda, taj profil izvođačica i kako se do takvog angažmana uopće dolazi?

Pravo pitanje za kraj. Bit ću vrlo iskren, to i je cilj… čak ima i par mogućnosti na vidiku, naravno posredstvom Andyja Wrighta, koji bi s nama bio autor. Upravo radimo par info snimaka s vrhunskim UK studijskim vokalistima, koje će Andy kasnije ponuditi trenutačno velikim zvijezdama. Citiram zadnju rečenicu Andyja u mailu koji je poslan svima: “In due course, we hope to rule the world, but of course step by step! :)”.  Ako radiš dobro, kvalitetno, dopušteno je vjerovati… i ovo što nam se danas događa, bilo je prije nemoguće. Oduvijek vjerujem u ono što većina smatra nedostižnim… kao što vjerujem da bi u jednom od tvojih filmova mogla zaigrati Charlize Theron, također vjerujem i da bi u dogledno vrijeme PlayOne mogao surađivati s nekim od trenutnih svjetskih top zvijezda.

Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame