Aktualno Glazba inmediasres Interview mediji POP COOLTURA showbiz

Zoran Predin: Glupost je postala strašna univerzalna snaga, Assange je danas Johnny Rotten, a Wickileaks punkeri ruše tabue

S legendama – legendarno. Jedan od najaktivnijih kantautora glazbene scene odvojio nam je neko vrijeme ne bi li prosurfali karijerom. Razgovori ugodni s čovjekom koji nikad ne izbjegava odgovore na pitanja. Zadovoljstvo je naše.

* Radno ili odmarajuće ljeto Zorana Predina i njegovih glazbenih djelatnosti? Je li bilo više koncerata ili kupanja i putovanja?

Radno s pauzama za rehabilitaciju. Poslije koncerata u Skopju i Ohridu, snimili smo krajem juna deset akustičnih pjesama za novi album Lačnog Franza u Mariboru u studiju Danila Ženka. Poslije odličnog koncerta na Demofestu u Banja Luci, odsvirali smo i dosta egzotičan koncert na Lastovu, da bi se krajem augusta vratili u mariborski studio, gdje ovih dana završavamo snimanje i počinjemo s miksom. Čeka nas još radni vikend u Metliki, takozvane ”team building” probe, da postavimo koncerni program Akustični Franz na noge. No, to nije bilo sve. Sam s gitarom nastupio sam u Supetru i u Bolu na Braču, a s Matijom Dedićem u Rovinju i na koncertu za Arsena u Omišu.

* Vi ste jedan od rijetkih workaholica, uvijek u pogonu s nekoliko projekata istovremeno. Solo, suradnja s Matijom Dedićem, revival Lačnog Franza, suradnja s Kukuruzovićem, ima li još? Kako funkcionira karijera taj način? Doima se kao formula za uspjeh i stalne turneje.

Dva su razloga. To je način, da se preživi samo od muzike. Ja nemam drugih prihoda. A drugi je da uživam u komponiranju i izvođenju različitih žanrova. “Tragovi u sjeti 1+2”, koncertni program s Matijom Dedićem je poslije triumfalnog koncerta u prepunom Lisinskom u Zagrebu, jesenas angažiran za dva koncerta u Skopju i dva kao dio Ljetnog abonmaja u Kulturnom domu u Domžalama. Sredinom oktobra Lačni Franz dogovaramo Prag i Beč, a krajem oktobra putujemo u Skandinaviju. Čekaju nas Balkan Franz koncerti u Kopenhagenu, Gothenburgu i Oslu. Gypsy swing koncertni program s Damirom Kukuruzovićem budimo u januaru 2018. Imamo na pola snimljen album sa svjetskim zvjezdama a la Robin Nolan i Sinan Alimanović. A sigurno će biti još i kantautorskih koncerata do kraja godine.

* Taj nemirni autorski duh. Na čemu sad radite? Što spremate za jesen i sljedeću godinu?

Vinilni album Akustičnog Franza, hrvatska vezija s radnim naslovom”Tvoj novi ja” i slovenačka verzija “Žarek upanja” će biti gotove do kraja septembra. No, singlove ćemo objaviti ranije. Za međunarodne koncerte, napravili smo takonazvani Balkan Franz koncertni program, u kojeg smo uključili nekoliko balkanskih hitova koje volimo svirati na svoj način. Publika u Skopju, u Banja Luci i na Lastovu gdje smo ga testirali, odlično ga je primila tako da ćemo jesenje koncerte snimati za potencijalni Živi album.

* Takva sveprisutnost sigurno ima prednosti da vas današnja lako zaboravna i površna publika pozabi, a koje su nedostaci? Možda izostanak ekskluzivnosti?

U meni živi više raznih Zorana. Ja na taj način tražim srodne duše u različitim slojevima društva. Recimo, Akustični Franz je napravljen za sedeću publiku, koja voli kazališnu atmosferu s mojim crnohumornim najavama. Ja uživam u pjevanju na različitim jezicima u različitim žanrovima. Na taj način pretačem ideje iz jednog žanra u drugog. Volim surađivati u zanimljivim projektima svojih kolega. Otpjevao sam svoj part u pjesmi “Kad padnu mostovi” grupe Komuna, snimio sam pjesmu crnogorske grupe Perper “Bedem strasti”, verziju sa simfonijskim orkestrom, a ovih dana čeka me snimanje vokala za novu pjesmu grupe Genova iz Čakovca. Takav sam čudni karakter, jebi ga.

* U karijeri ste se osim na više glazbenih stilova orijentirali i na više područja pa tako osim u Sloveniji jednako ste prisutni i u Hrvatskoj, a Bosni i Srbiji? To je ostatak činjenice da ste karijeru počeli još u Jugoslaviji. Gdje je najtopliji doček i na pozornici drugi dom?

Tako je. Ostao sam prisutan po cijelom, kako se danas kaže, regionu. Reakcija publike i doček ovisi o kvaliteti našeg nastupa, tako, da se mogu bez problema pohvaliti, da smo svugdje najtoplije dočekani. To nije fraza. Orijentiran sam prema urbanim sredinama i radoznaloj publici svih uzrasta. Pišem na hrvatskom, uz veliku pomoć prijatelja Zorana Čuture i Bore Dežulovića, a pjevam na nama svima razumljivom jeziku, koji zvanično ne postoji, a svi ga razumijemo, na jugoesperantu, kako sam ga nazvao. Tijekom prošlih 38 godina izborio sam status u kojem mi publika gleda kroz prste i prašta govorne greške. To mi je sada dio imidža.

* Zašto je toliko slaba propusnost izvođača sa slovenske strane na hrvatsku glazbenu scenu? Jer dojam je da obratno stvari funkcioniraju. Tu prolaze Laibach ali oni su dug Jugoslavije. Nešto se drmalo s Central Problem i Siddhartom, svojedobno Res Nullius ili Psychopath i Brecelj u alterindie krugovima, ali to je to. Je li tome povod jezična ili neke druge geopolitičke barijere?

Jezična barijera je sigurno veliki problem. U geopolitičkom smislu situacija se jednostavno ne može na kratko objasniti. Ima puno socioloških razlika između naših država koji su stvorili klimu za nastalu situaciju. Za to bi trebali napraviti poseban intervju u kojem bih počeo priču sa ekonomskom migracijom iz bivše Juge i njihovim potomcima koji danas žive u Sloveniji i predstavljaju najaktivniji dio našeg društva, pa sve do sarkastičnog paradoksa, kojeg su prouzrokovali naši ratovi, a to je opstanak domaće glazbe u najezdi zapadnog kiča kojeg nam uvoze zapadni vlasnici domaćih radio i TV stanica. U sociološkom smislu je stvarno zanimljivo, zašto na Balkanu više nema kantautora.

* Zadnji puta smo prije par godina radili interview za Rolling Stone koji je balkanski mentalitet i način poslovanja uništio unatoč sjajnoj prodaji i rezultatima. Malo se toga mijenjalo s obzirom na susjedne momente. Politikanti s obiju strana uspijevaju držati napetima odnose na liniji susjednih država. Komentar?

Optimista sam. Politikanti gube snagu. Ne damo se više posvađati zbog njihovih interesa. Ja mrzim bilo kakve granice. Ja sam duhovi brat Johna Lennona, Boba Marleya i Arsena Dedića.

* Hladni rat moment je opet popularan i u svijetu ali sad na relacijama USA Koreja Rusija. S te strane naša plavuša i Vlada drže modu bliskom. Jedan je veliki glazbenik snimio fini komentar svojedobno albumom “World Gone Wrong”, Bono je odustao od glasnosti :). Je li Vam žao što glazba nema jače implikacije u društvu dalje od zabave? Pa čak je i ta funkcija u zadnje vrijeme prilično upitna.

Da. Glazba je danas samo biznis i zabava. Već dugo nije više nosioc poruke, koja želi promjeniti svijet na bolje. Assange je današnji Johnny Rotten, a Wickileaks punkeri koji ruše tabue. Internetom su nas dobro sredili. Navukli su nas u svoj sistem, tako da smo potpuno izgubljeni bez laptopa ili pametnog telefona. Za par godina će počet debelo naplaćivati internet, da nadoknade besplatne godine navikavanja. Onda će nam selekcionirati informacije i ozbiljno naplaćivati usluge. Da li o tome danas pjevaju pjesme mladih bandova? Ja ih nisam čuo.

* Kakvo je stanje na medijskoj i glazbenoj sceni u Sloveniji? I sličnosti i razlike s Hrvatskom..

Žutoća je univerzalna. Moderno je biti glup i hvaliti se, da ne čitaš knjige. Dobro kopiranje je na cijeni, dok je traženje originalnosti gubljenje vremena. Glupost je postala strašna internacionalna i univerzalna snaga. Ušli smo u eru nadvlade idiota. Pogledaj preko Atlantskog okeana. Žućo je njihov kralj.

* Je li pulpizacija medija jednako prisutna u toj sise guzice pupak music mjeri? Ili je malo manja s obzirom i na manji teritorij? Imate li i Vi svoje Bačić Rozge Severine ili su Vam dovoljni uvozni originali?

Imamo sve nabrojane, a imamo i svoje domaće. Botox ih spaja preskače sve razlike. Nije nam lako.

* Unatoč činjenici povratka brenda Lačni Franz s odličnim studijskim albumom kao da je izostao efekt poput reuniona Buldožera ili Čorbe ili Dugmeta ili Kazališta/Valjka. Jeste li dovoljno prosvirali po terenu? Je li stvar u pomlađenom sastavu pa ljudi ime benda vežu uz nešto drugo? Ili?

Svaki povratak na scenu je težak. Ljudi najprije pomisle, nestalo im je para, pa sada traže još. Znao sam da moramo pomladiti publiku i podići standarde. Ovo drugo je odmah uspjelo, a pomlađivanje ide sporije, baš zbog gore spomenutih razloga. Radoznalih omladinaca nema puno, a starih fanova, koji su se predali trouglu kauč, frižider i TV, sve više. Ali ipak dobro nam ide. Poslije svakog koncerta imamo veću publiku. Mislim, da će nam Akustični Franz otvoriti nova vrata, a Balkan Franz nove teritorije na kojima nas ćeka puno novih izazova. Još uvijek tvrdim, da najbolje tek dolazi.

* Kakva su uopće sjećanja iz vremena Juge na scenu i kakav je bio status Lačnog Franza sa spomenutima? I usporedba scene tada i nakon vremena You Tubea. Koliko su se mijenjali mediji, koliko publika, a koliko Vi?

Sve se potpuno promjenilo. Danas funkcioniramo na totalno novi naćin. Zamisli, imamo probe non stop i svira se bez greške. Glasno i žestoko. Radoznale srodne duše koje razmišljaju svojom glavom svih uzrasta su naša bazična publika. Mi smo muzika namijenjena svima. Šta ko nađe u njoj, to je već drugo pitanje. Vjerujem da su moji tekstovi dovoljno razumljivi svakome, ko ih sasluša i čuje.

* Na Vašim koncertima nerijetko budu zgodne interpolacije između pjesama koje znaju poprimiti formu stand upa. Nešto slično su radili i Arsen i Đole i Bora. Poker aseva. Razmišljate li o tim duhovitim skicama ponekad samo u storytelling formatu i stand up večerima?

Moj veliki uzor je Jimmy Stanić. Njegov humor mi je najbliži. Sve je poćelo, kada sam već u Lapidariju 1981 počeo s prepričavanjem sadržaja tekstova na Jugoesperantu u sklopu najavljivanja pjesama. Realizaciju u obliku stand up večeri čuvam za duboku starost. Drago mi je da si me stavio u poker asova. Hvala.

* Omiljenost kod ženskog dijela publike i onaj Sean Connery George Clooney efekt prenosi se s generacije. Laska li ili bude napor? Osobito zbog obiteljske poslovne manufakture s Vašom konstantom Barbarom…

Laska. Takva omiljenost mi mnogo znači. Obavljamo je na obostrano zadovoljstvo potpuno platonski i sa velikom mjerom humora, kakvog u sebi nose samo žene.To me hrabri i vrača mi samopouzdanje. Lijepo je biti iskreno omiljen, zar ne? Barbara je duhovita žena s velikim smislom za humor.  

* Nije highlight ni badlight karijere, ali zgodno je kako Vas vole pa lako oproste i zaborave momentary lapse of reason situaciju s napadom na košarkaškog suca na tekmi i udaranje koje ste džentlemenski uz isprike hendlali. Je li bilo sudskog nastavka incidenta ili je stalo na medijskoj hajci? Zapravo to je samo povod osvrtu jeste li imali kroz karijeru još situacija u kojima ste trebali izvući kaubojski i šakački moment? Jeste li se potukli koji puta i kada vezano uz glazbenu karijeru?

Izvansudskim dogovorom riješio sam situaciju sa klubom i sa portugalskim sucem. Skupo me je koštao taj trenutak slabosti. Medijska hajka još traje, jer je održavaju u životu zbog dnevnopolitičkih razloga. Najteže mi padaju laži, da sam ga napao iz leđa, da imam zabranu dolaska na sve utakmice, da je klub plaćao visoku kaznu Ulebu itd. Ništa od toga nije istina. Potukao sam se par puta iz gentlemanskih razloga u gimnaziji. U glazbenoj karijeri za sada još nisam bio u takvoj situaciji. Na kraju krajeva snimio sam album Za šaku ljubavi, zar ne?

* S obzirom da slovite za jednog od najvrsnijih liričara ovih terena sabrali ste neke avanture osim pjesma i u formu knjige. Ima li nastavaka “Druga žena u haremu”? Ili neki sličan format…

Da. Za mjesec dana izlazi mi nova knjiga, zbirka kratkih priča s naslovom “Dno nema dna”. Ako bude interesa, ponudiću je u prevod na hrvatski. Mislim, da su kratke priče dobar trening za roman, kojeg nosim u glavi.

* A kako stoji Vaš najveći dodir s inozemstvom i veliki ponos nakon epizode s Rolling Stonesima. Je li poslije “Doom&Gloom” animiranog lyric videa nanizano još sličnih filmskih ili video angažmana i ponuda?

Uf. Rok je prezaposlen. Ni sam ne znam šta sve radi. Uskoro će objaviti seriju animiranih filmova za djecu na engleskom koju radi za BBC.

* Pop quiz. Brzopotezni i zašto? Nema neopredjeljenih, negiramo političku i ine korektnosti…

– Marko Brecelj ili Franci Blašković?  Oba.

– Pahor ili Kolinda?  Mi ga zovemo Barbika.

– Bora ili Brega?  Brega.

– Đole ili Johnny Štulić? Đole.

– Lačni Franz ili Predin solo?  Oba.

– Lidija Bačić ili Severina?  Tracy Lords.

– Damir Avdić ili Edo Maajka? Edo Maajka.

– Thompson ili Magnifico? Magnifico.

– Rap ili punk? Punk.

– Videosex ili Borghesia? Anja Rupel.

– Rock je mrtav ili punk’s not dead?  Jebi ga sad.

– Srbija ili Hrvatska?  Obe.

– Laibach ili Buldožer?  Buldožer.

– Trump ili Putin? Tito.

– Žižek da ili ne? I zašto…  Žižek da, ako ga slušaš s maskom za ronjenje.

Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame