Aktualno Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA showbiz Zabava

Magnifico: Nastojim biti frajer, to je najteže u vrijeme poseljačenja kulture i wrestling civilizacije

Robert Pešut unutar krajeva Lijepe Naše ne zvoni, ali ako ga povežete s umjetničkim imenom Magnifico, dobijate prečac do jednog od najboljih i najpoznatijih slovenskih susjednih kantautora čiji ga aktualni album “Charlatan De Balkan” nalazi negdje između Huljićeve Madre Badesse, Bregovića i Ramba Amadeusa. Popričali smo s čovjekom oko enigmatike nastupa na ovdašnjim terenima. Ironičan, ciničan, humorističan, Magnifico je all around igrač s velikim potencijalom i tako već desetljećima. Upratite samo niz albuma i rok trajanja: Let’s Dance (with U’redu), 1992, Od srca do srca, 1993, Kdo je čefur, 1996, Stereotip (soundtrack), 1997, Sexy Boy, 1999, Komplet (hit songs), 2001, Export-Import, 2003, Grande Finale, 2007 ,Srečno, 2008, Magnification, 2010, Montevideo, Bog te video, 2013, Charlatan de Balkan, 2016, nastavak slijedi…

* Vrlo šarmantan, romantičan, zavodljiv, posljednji animirani video kao i cijela atmosfera pjesme, vraća se u vremena kavalira iz kultnog filma „Tko pjeva zlo ne misli“, ali koji su vaši povodi i inspiracija za tu pjesmu?

Moram da priznam da taj film nisam gledao, ali sam želio postići na albumu romantike i  naivnosti i neke lake ljubavne teme, sve što mi fali danas u životu. Za svoju generaciju mogu tvrditi da nam fali, naravno teenagerima nikad ništa ne fali pa ni ja njima. Inspiracija? Tražio sam glazbeni patent koji bi bio orginalan i koji bi mi pasao, nakon dugogodišnjeg istraživanja shvatio sam da ne mogu pobjeći od nekog svog shvaćanja muzike i nečega što je zapisano u malom mozgu jer sve što čuješ kao klinac to te odredi bez obzira da li ti se to gadi ili ti se sviđa, nema veze s ukusom, sve ti ostane zapisano, ono samo sjedne, a meni su sjeli ovi neki polunardoni šlageri, lake note, meksikanske harmonije, sve što se moglo slušati u 60im i 70im godinama dok sam bio malo dijete. Da sam živio u Americi pisao bih hip-hop ili bi se ložio na blues ili rock and roll, ovako ovoga tu nije bilo ili nije bilo u izobilju ili nije bilo na radiju jer ja sam uvijek slušao radio.

* Tko je Magnifico u kontekstu pop scene slovenske scene, naličje simpatičnog Frank Zappa meets Borat look a like?

Nemam odgovor na to, bježim od tog vanjskog pogleda na samog sebe jer mi se sve ubrzo može činiti bezveze, idiotski.  Zato pokušavam zadržati neki svoj mikrokozmos i pokušavam plutati unutar njega da mi ne remeti moj unutarnji duhovni mir. Nastojim samo biti frajer jer je to najteže, do svega se lako može stići, i do slave i do para jer živimo u kapitalizmu, ali biti frajer to je nešto drugo.

* S obzirom da trajete duži niz godina i da na nacionalnom teritoriju imate fedback i prepoznatljivost, koji su iz vaše perspektive vaši autorski ups and downs u karijeri do sad?

Imam ja stalno ups and downs, ali to je normalno za posao koji radim, ako voliš taj posao i taj način života, to je nešto što me nikad nije uzrujavalo, to imati ili imati manje manje novca, oko toga sam se najmanje sekirao.

* Koji su izvođači su najviše utjecali na vašu medijsku personu, imidž i ostale glazbene odrednice da zvučite baš kao Magnifico?

Pa kažem, sve što sam čuo kao klinac na primjer pored tog radija i toga što smo slušali kući kao jedna prosječna jugoslavenska obitelj, tu se našao poneki Mišo Kovač ili Tereza Kesovija, Dubrovački trubaduri, Denis Russos i tako neki europski wanna be disco ili europski šlager ili jugoslavenski šlager, pored toga sam obožavao i nastavio obožavati i stavljam ih iznad svih, a to su Beatlesi i također jako me odredio jugoslavenski novi talas, rane 80-te, Idoli, i kasnije je to otišlo u Bosnu-new primitivers i to me jako dojmilo, mislim da mi od tuda i ime Magnifico jer mi se dopalo kako su stavljali sebi idiotska imena kao Đino Banana, doktor Nele Krajlić, sve mi se to jako dopalo i ja sam sad dijete tog nekog talasa samo smo stariji sada.

* Zašto je toliko slaba propusnost izvođača sa slovenske strane na hrvatsku glazbenu scenu jer je dojam da obratno stvari funkcioniraju, tu prolazi Predin i Laibach, ali oni su duh Jugoslavije. Nešto se drmalo s Siddhartom i Central problemom u alternativnim krugovima , ali tu priče staju. Kakvo je vaše iskustvo, jel to povod jezična barijera ili nešto drugo?

Nije, samo smo postali seljačine, da ne uvrijedim seljake. I to ne samo u Zagrebu, već i u Ljubljani i Beogradu. Moramo shvatiti da mi ne napredujemo, nego mi nazadujemo pogotovo u kulturnom smislu. Napravili smo korak unazad, ali nije to samo naš problem, već europski. Pogrešnost je zagarantirala taj neki osjećaj bezbrižnosti, postali smo površni u kulturnom smislu, ništa nas ne zanima, samo ono što jako blješti ili što se jako čuje, pristali smo na wrestling kulturu, na wrestling civilizaciju, sve je naizgled, kao da jest, ali ništa nije. Sve je šuplje i zato sve što nosi sadržaj je nebitno, bitna je forma, ušli smo u vrijeme forme,  a ne sadržaja, zato nas i ne zanimaju sve te stvari koje ste naveli.

* A stalna političko-granično-ekonomska koškanja između susjednih država, kako vi gledate na odnose s vrha između dvije države?

Vidite, odavno se država otela ljudima, država nije nešto što je blisko ljudima, država je nešto što mi nemamo. Prividno je da postoji neka država i da smo mi u njezino ime i jesmo za ili nismo za.  Veoma je nepristojno da siluju obične ljude koji zapravo nemaju ništa s državom niti ona sa njima, da ih uvlači u neko razmišljanje šta bi država sad morala, ljudi nisu doveli do takve situacije, već države koje nemaju veze s nama tako da to te države trebaju urediti i naravno da je to glupo i necivilizirano da su susjedi stalno u napetim odnosima kad ovaj susjed iz Slovenije svake godine, ja mislim da 100% Slovenaca obožava Dalmaciju i sve što je hrvatska kultura, muzika, onda ja ne vidim gdje je onda problem, ja mislim da nije u nama.

* U vezi proboja na hrvatsku estradu preko Dallasa kao izvođača možete doći do Severine pa probati neki duet za lakši ulaz na tržište ovdje ili ima neki bolji ratni plan?

Pa znate što, da ja želim to napraviti sa Severinom ja bi to odavno napravio ili molio. Nisam nikada radio tako suradnju, uvijek je do neke suradnje nekako došlo, spontano. Nikada nije došlo do suradnje jer se „isplati obojici pa ajmo napraviti to“. Naravno da ima, dobra pjesma je uvijek najveći, najjače oruđe. Nitko ti ne može ništa ako je stvar odlična, naravno da nije samo to uvjet uspješnosti izvođača, meni se pojavila Hrvatska u mojoj karijeri kao neka crna rupa , ne kao crna rupa onako već kao u bussinesu –  nemam koncerata , nisam prisutan tamo, idem tamo na more, imam prijatelje, ali sviram po čitavoj Europi, a u Hrvatskoj nisam napravio koncert pa mi se nekako stužilo to i zato sam odlučio, možda ja trebam malo više otvoriti srce i pogledati posebno Hrvatsku. Imam hrvatsko izdanje koje se razlikuje od europskog izdanja, slovenskog izdanja, nadam se da ćemo se naći sa publikom.

* A odlazak u inozemstvo Italija, Švicarska, Nizozemska…ima li tu računice i kruha?

Naravno da ima, inače što bi to čovjek radio? Radim to zato jer to volim i naravno da mora biti neka matematika. Nije to inozemstvo, Slovenija je u EU dugo godine od 2007. Mi smo dio tog inozemstva, jest rubnog, ali opet mi spadamo tu, inozemstvo je više kad odeš u Rusiju ili Englesku, Ameriku. A EU, mi smo jedna civilizacija sa više jezika, ali dio istog kulturnog kruga, ne vidim to kao da idem negdje van.

* Kakva je situacija na slovenskoj i medijskoj glazbenoj sceni, može li se živjeti od prava, koncerata i publishinga?

Može ako imaš hitove, ako nemaš hitove onda teško jer ljudi više ne slušaju bendove, slušaju pjesme i ne zanima ih čija je i koja je. Ljudi su počeli da slušaju sve – do podne ljudi slušaju pop, onda za ručak slušaju Narodni radio u Hrvatskoj, a uvečer idu na hard core ili elektro, sve se uzima s police kao u dućanu.

* A kakva je situacija na slovenskoj glazbenoj i medijskoj sceni?

Ista kao u Hrvatskoj, razlika je jedino što Hrvatska ipak ima HRT koji bi izdvojio od svih televizija u regiji, a jako obožavam nacionalne televizije jer su i dalje neki stup nezavisne misli, barem donekle. Tu Hrvatska najbolje stoji, a i tradicija showbussinesa u Hrvatskoj u odnosu na bivšu Jugoslaviju je najjača.

* Predstavite nam novi materijal na kojem radite?

Radim seriju “Senke nad Balkanom“, redatelja Bjelogrlića koji je tu i glavni glumac, to je contemporary eksperiment dark rock.

* Inače kako kantautor vašeg tipa funkcionira u Sloveniji, jesu li potrebni mnogi ustupci mainstream medija, festivalima ili je prolaznost kod publike dovoljna?

Pa to je najjače, kad ti nisu potrebni mediji, kad samo staviš na Facebook da imaš koncert i bude puno ljudi. To znači da te publika voli i da ti ovo sve ostalo samo smeta, to samo ako si frajer, ostali moraju da imaju televiziju.

Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame