Aktualno autorski tekstovi Glazba KOLUMNIZAM POP COOLTURA Zabava

Pjesme koje nisu promijenile svijet

Screenshot youtube

Ako pitate alternativce o bitnim periodima za povijest glazbe i svijeta, uvijek ćete dobiti isti odgovor. Od psihodeličnih The Doors-a, buntovnog Dylana i Casha (pills faza), Sex Pistols-a, Depeche Mode-a, Nirvane pa sve do rap i elektronske muzike. U balkanskoj verziji, toj listi pripisujemo Azru, Riblju Čorbu, Olivera Mandića, Majke, PCVC, Prljavce i Let3.

Bob Dylan, u medijima često prozvan buntovnikom zbog pjesama poput “A Hard Rain’s A-Gonna Fall” ili ”Blowing in the wind”, imao je utjecaj na glazbu i poetiku u glazbi, ali i dan danas nula nije samo broj, crna nije samo boja, a puhanje u vjetar je sasvim uobičajena stvar. OK, i sam Dylan je izjavio njegove pjesme nisu protestne niti se on smatra nekakvim glasom generacije.

Tih godina pojavljuje se grupa The Doors, psiho rock i blues pržiona s puno viskija i LSD-a. Ovaj najčešće kontroverzan bend spada u listu onih koje ne smijete popljuvati prosječnom alternativcu. Pa iako su tada imali svojih momenata (Ed Sullivan show, Miami show) i “Unknown soldier“ u doba Vijetnamskog rata, niti Doorsi niti cijeli hippie pokret nisu imali neku bitniju ulogu osim jeftine droge i puno besplatnog sexa. Ne trebam spominjati niti visoko mjesto pjesme “When the music over“ na listi najgorih pjesama. Nestankom The Doorsa, pojavilo se dosta bendova koji često nastupaju na tribute gigovima i film Olivera Stonea u kojem je Val Kilmer ostvario možda i najbolju glumu.

Depeche mode je elektronički bend koji traje još od 80ih godina. Plesni ritmovi i darkerski sound dobitna su kombinacija za masovnu popularnost Davea i ekipe. Kada pričate s pravovjernim fanovima, često su opčinjeni DM-om iz ranih 90ih kad je pjevač bio na heroinu, ali budimo realni, to su 90te. Tko tad nije bio na heroinu? Nedavno su izbacili novi CD na kojem su se našle pjesme poput “Where’s the Revolution“ i  “Going Backwards”. Krajnji efekt tih angažiranih pjesama vidljiv je na Facebook objavama i u Instagram story-ima. Ja osobno bih to popušio da iza toga stoji Iggy Pop (The Stooges faza) u kojem vlada kaos, bacanje u publiku i Iggyjeva velika kurčina. Ovako je još samo jedna plesna stvar za GK Jabuku.

Prošle godine, Ameriku su poharali A Tribe Called Quest, hip-hop kolektiv koji je okupio velika imena (Jack White, Kendrick Lamar, Elton John) i objavio album “We Got It from Here… Thank You 4 Your Service“ kao posljedicu nakon dolaska Trumpa. Naslovna stvar “We The People“ prodrmala je glave i bokove, čak se razbijao zid na Grammy awards-u, ali dalje od toga nije išlo.

Dok u Zagrebu traje micanje trga maršala Tita, teški rokeri novovalne faze kunu se u Azru i Čorbu koji su predvodnici bunta protiv maršala i trn u oku tadašnjeg odbora za šund muziku. Dosta antititovskih stvari izašlo je na albumima nakon njegove smrti, a iskreno, 80te godine nisu bile nešto posebno značajne u glazbi.

Ratnih devedesetih pojavio se čitav niz novih bendova (PCVC, Kojoti, Majke, Let3) u mainstream kulturi. Fiju biju festivali, Crni mačak, …

PCVC je bio jedan od bitnijih bendova u gadnim godinama rata i dance muzike. Od šarenih punkera (Shimpoo Pimpoo), joga učitelja (Drveće i rijeke) pa do astronauta (Pjesme za gladijatore) i posljednjeg Walta, Pipsi su jedini band koji nije postao zakukuljena skupina ocvalih rokera koji se bore protiv sistema svakog petka u 20 sati. Bilo je tu svega, našminkanih dječaka, Durex kondoma, sexa u školi, pedera i lezbo sodomija, bogova. Svijet se nastavio vrtjeti, Hrvatska je na mjestu.

Razum i bezumlje i Razdor spadaju u jedno od najznačajnijih domaćih albuma Majki, benda oko koje se vrti najviše tragedija i heroina. Goran Bare kao glavna figura benda, sam sebe je često prozivao buntovnikom i borcem koji je svojevremeno rušio Tuđmana. Iako neke pjesme zvuče kao poziv na pobunu, većina njih govori o drogi, djevojci ili depresiji. Naravno, svi znamo da je Tuđmana pokosila biologija, a neke od poznatijih pjesama su na kraju završile u reklami za SDP. Iako je pozitivno njegovo eksperimentiranje s bluesom na solo albumima, opet je Teškim bojama pokušao vratiti zvuk Majki kakav je nekad bio, nepotrebno. Vječno depresivnog folera najbolje opisuje jedan komentar: „Blago Hrvatima, imaju svojeg Jim Morrisona“.

Svi navedeni bendovi možda nisu niti mogu promijeniti svijet, ali su ga učinili bar malo vedrijim ili (u slučaju The Doorsa i Majki) depresivnijim. Njihove pjesme puštat će se u klubovima i za 20ak godina. Njihovi tekstovi bit će aktualni uvijek što dokazuje nevjerojatnu količinu gluposti koju isijavaju stanovnici planeta Zemlje.

Hrvoje

Pratim situaciju, kurim frku

Komentari

Reklame