Aktualno Celebrities Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Davor Gobac: Mi ne znamo drugo nego živjet Psihomodo Pop

Psihomodo Pop su ljetos iznenadili sve ljubitelje rock and rolla kad je odjeknula vijest o radu s legendarnim glazbenim sound inžinjerom i producentom Steveom Albinijem (čovjekom odgovornim za Niravnin “In Utero”, Pixies “Surfer Rosa”, The Jesus Lizard “Liar” i gomilu bitnih albuma američkog indie rocka) na odličnom novom singlu “Sve će biti u redu”, kao jednom od dvije nove pjesme snimljene sa Steveom, ujedno i najavama novog studijskog materijala. Uz najave skorašnjeg ištekanog obljetničkog koncerta 15. rujna u Vintage Industrial Baru, popričali smo s Gopcem o stanju u bendu.

* Koliko dugo mašina može bit kotrljanja još? Jesu li uvjeti na našem terenu dovoljni za ulazak u mirne srednjestrujaške vode pa da uz Valjak i Kazalište tako naprave svakih sedam godina oproštajnu turneju ili ima fuela i volje za novim materijalima i rollanjem? 

Mislim da su uvjeti najbolji za to da se do kraja svira rokenrol, stalno nastupa, da je to stalno teško, ali lijepo. Ovo sa srednjostrujaškim vodama je malo bolno ali kaj ja znam, ja mislim da ne moraju baš svi tak završiti, pitanje je kaj je danas srednja struja. Mi smo klasični rokenrol bend i svirat ćemo dok god bumo postojali.

* Bunt iz mladih dana godinama se pretvorio u iskustvo. Što dobroga, a što lošega to nosi sa sobom? Da li s vremenom dođe do manirizma i okoštavanja i da li oštrica otupi ili je i dalje volja za dokazivanjem prisutna?

Mislim da smo odavno našli svoj stil i svoje okvire u kojima se dobro osjećamo, mi smo baš to, bend kao naši učitelji Ramonesi ili Sex Pistolsi, mi ne želimo izlaziti iz naših okvira, mi želimo ostati jednostavan tvrd rock and roll bend koji uvijek mora izmišljati novi način da smisli neki hit a da ostane vjeran sebi. Nije to lak zadatak ali eto mi se ne bojimo teških zadataka.

* S obzirom da se brojite godine iz perioda Juge kad je LP ploča bilo mjerilo vrijednosti kako danas u vrijeme interneta gledate na album strategiju – da li se isplati raditi albume ili singlove?

Pa ne znam treba svakih par godina možda napraviti i nekakav album kolko god možda to malo ljudi prati ali ima još uvijek ljudi koji to prate, a singlove je poželjno imat da bi bio prisutan. Mislim da je u celoj toj priči najvažnije imati kontinuitet nekakvog stvaranja, skladanja i nastupanja. Mislim da je danas jako bitno kakav si live, ako imaš dobar live show možeš snimati dosta manje nego prije.

* Što je s nekim novim klincima? Imate li uvid u neke nove Psihiće i momke u kojima mogu prepoznati sličnu drskost i želju za sviranjem kao kod sebe s kraja Osamdesetih?

Ne znam, radio sam nekakve radio emisije s tim mladim bendovima i ima zbilja puno bendova. Moram reć da današnji klinci tehnički puno bolje sviraju, sigurno bolje nego mi u njihovim godinama, al nisam nešto pao u nesvjest što se tiče ideja. Sve je to više manje već poznato a dosta teško nalaze svoj vlastiti karakter. Ja se nadam da će se pojavit koji bend, a ako se pojavi zbilja nekaj jakog i dobrog mislim da ćemo svi za to čut, ne samo ja. Ja baš toliko ne pratim te nove bendove, ali to što sam radio po tim emisijama pa recimo da je jedno deset dvadeset bendova zbilja bilo dobrih. Ali ovaj vrijeme će pokazat tko će od njih preživjeti.

* Radite li danas više iz zabave ili iz potrebe za egzistencijom od svirki i prihoda od sviranja u smislu vrijednosti koje se danas traže i popularnosti prema YouTube mjerilima. Gdje se vidite danas u tom sustavu (bez)vrijednosti? I kako stoji ona potreba za komentiranjem društva u okruženju obzirom na stupanj sjebanosti teško da se može tražiti bolje inspiracije za muze nego Lijepa Naša puna odlikaša…

Mi oduvijek radimo ugodno s korisnim, to nam je uvijek bio cilj otpočetka I izgleda da smo ušli u dobar kanal jer radimo i iz egzistencije i iz zabave. Mislim, mi volimo svoj posao pa je to odmah i zabava. A okruženje u kojem stvaramo, pa uvijek je bilo teško, ni jedno vreme nije bilo lagano, uvijek se moraš prilagodit. Pa evo Stonesi su dobar primjer, oni su u svim vremenima funkcionirali. I kad se disco pojavio imali su “Miss You” i Keith Richards je popizdio na taj Miss You ali jebi ga to je bio jedan od najvećih hitova te godine. Umjetnost je preživljavanje a ovo što se tiče You Tubea mi smo tu neki srednja žalost, onak nismo najmanje klikani ni najviše klikani, ne možemo se s ovim nekim komercijalnim stvarima uopće uspoređivat ali ja vam garantiram da naši klikovi nisu kupovani. Inspiracije nikad dosta a oko nas u sjebanosti društva ima lijepih stvari baš za opjevat ali znaš kaj, ja kad pišem pjesme dosta sam subjektivan, neki put dosta zađem u te socijalne sfere, ali više sam u sferama ljubavnim i mašte a i nikad ne pišem tekstove s namjerom.

* Kako stvari funkcioniraju danas unutar benda? Kao i u braku moralo je biti uspona, padova, kriza, mogućnosti prestanka sviranja, ali izdržali ste dugi niz godina pored. Koja je tajna? Kompromis, tolerancija ili ili ste sad više mašina koju je glupo zaustavljat pa je interes baza?

Iznapijaš se, izdivljaš i presvađaš u mladosti pa je poslije mir u kući. A mi cijeli život od srednje škole živimo život Psihomodo Pop i ne znamo živjet ni jedan drugi život pa je glupo da se raspadamo ali mi smo prije svega ostali prijatelji, unatoč poslu i stalnom druženju kroz skoro 35 godina.

* Imate li uvid u profil publike benda – mijenja li se ona vremenima ili je baza napravljena davno pa se još uvijek drži ljudi koji nisu prestali izlaziti? Jesu li se godinama pomladili i klinci koji slušaju bend?

Naša se publika proteže od tinejdžerskog doba do starijih od nas, a mi sad imamo pedeset i koju a ima ljudi od 6 banki može se nać na koncertu što je u današnje vreme normalno jer je prije 20 godina puno manje na rock koncerte išlo ljudi od 6 banki, dok je danas to muzika te generacije, a tinejdžeri su sigurno djeca te naše publike i klinci koji ne slušaju te komercijalne stvari.

* Obljetnice tipa dvadeset godina “Sextasy” albuma – je li zastrašujuća tipa kako vrijeme curi i klizi prebrzo ili je fora u smislu osvrt za ramena pa vidite gdje ste se tada nalazili i kako svirali?

Vreme meni ide sve brže i brže a u to vrijeme dok smo svirali “Sextasy” išlo mi je duplo sporije nego danas. Između 40 i 50 mi je prohujalo kao 3 godine. Ne znam dal je to zastrašujuće, to je tak, svi bumo umrli i sve to ide sve brže i brže kaj si stariji, ali drago mi se okrenut. Mislim taj “Sextasy” je zbilja bio jedno raskalašeno razdoblje u kojem smo mi imali previše studijskih sati na raspolaganju, mogli smo radit kaj smo hteli pa je naš producent Febo dobio 18 živčanih slomova jer smo svi miksali z njim ali na kraju kakav bio da bio taj album je odradio svoju epohu i ostavio nam dva hita kao što su “Mila” i “Bože čuvaj Psihomodo”.

* Baza benda zapravo nikad nije išla dalje od čvrstog gitarističkog rokenrola, sa svim punk, blues, funk i inim finesama. Je li bilo katkad potrebe za eksperimentima s drugim žanrovima? Ili ulaskom u faze kao tipa kad Stonesi, veliki bendovi heroji, snime svoj dance pečat “Miss You”? Je li se moglo desiti da Psihići snime rap stvar kao klasični singl nekog novog materijala?

Ma mi smo više kao Ramonesi, kao Iggy Pop, Stoogesi, dosta smo formatirani i namjerno želimo ostati u svojem ali i eksperimentirali smo kao što si rekao sa svačim, ali nemam neku želju da snimim rap pjesmu sa Psihomodo Popom iako sam snimio par rap pjesama u životu, od Blentona pa nadalje nije mi to strano područje i s reprima sam surađivao ali mislim da Psihomodo baš ima taj zadatak da ostane vjeran sebi i jednom bazičnom rokenrolu i da uvijek dokazuje da je to neiscrpna tema koja nikad neće postat dosadna. Rock and roll je genijalna i savršena stvar.

* Iskustvo snimanja sa Steveom Albinijem. U svijetu glazbe postoji podjela na one koji su imali sreću raditi s tim sound inžinjerom kako se sam zove i na one koji nisu. Psihomodo Pop nisu prvi domaći dečki jer je nekad na pragu toga bila Sexa, neka iskustva sa snimanja te dvije stvari. Kako radi i jel bilo treme i strahopoštovanja ili samo veselja?

Rad s Albinijem je bio vesel i opušten, bilo je nekakvog pozitivnog rispekta, al niš pretenciozno. Svi su se osjećali dost skulirano i opušteno. Mi smo super svirali, odmah su snimke počele dobro zvučat. Sve skupa bi se mogla nazvati jedna vrlo ugodna suradnja.

 * Pop quiz brzopoteznih – bez političke korektnosti…

– Lidija Bačić ili Severina? 

Severina, nju poznam pa se ne bu naljutila, a Lidiju Bačić ne poznam ali ima dobro telo kad ju stalno slikaju po tim portalima…

– Kolinda ili Josipović?

Josipović, on je muzičar a izmislil je taj Zakon za autorska prava, on mi je iz branše J

– Valjak ili Kazalište? 

Nemam pojma obadva benda su mi genijalna.

– Haustor ili Azra? 

Definitivno Haustor, uvijek sam bio fan Haustora i prva njihova ploča mi je jedna od najboljih ploča na svetu

– Thompson ili Riblja Čorba? 

Ne znam, ni jedni ni drugi.

 – Partibrejkersi ili Repetitor? 

Partibrejkersi, to je generacija, ritam & blues, to je rock and roll

– Bregović ili Huljić?

Bregović. Volim čak to rano Bijelo Dugme dan danas.

– Urban ili Bare? 

Dragi su mi obojica svatko na svoju foru, možda je momentalno Bare nešto jači

– Pips Chips & Videoclips ili Kojoti? 

Kojoti su mi baš dobri prijatelji i uvijek sam ih volio a Pipsi su isto dobar bend, mislim da su tu negdje na istom nivou svako u svom filmu.

Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame