autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM mediji Politička aktuala POLITIZAM

Dosje Ploča: RH u logoru, kučište ZDS 1941, boja: crna, mat., pomiješane kosti fašista i antifašista

Premijer Plenković razriješio je situaciju s HOS-ovom spemen pločom u Jasenovcu. Sporni pozdrav “Za dom spremni” koji se nalazi na toj ploči s imenima ‘naših dečki’ koji su poginuli kod Jasenovca ne smije se isticati pokraj Jasenovca, premda su baš tamo poginuli, nego će biti premješten malo dalje, kod Novske. I to slučajno baš 20 metara od mjesta gdje je nekad bila obilježena partizanska kosturnica.

Na takvu je odluku odmah reagirao SDSS-ov Milorad Pupovac, smatrajući je neprihvatljivom. Radi se opet o još jednom pokušaju ‘miksanja kostiju’, o kakvima se vodila rasprava u javnosti 90-ih godina prošlog stoljeća, pa se od takvih pokušaja i odustalo.

Pomiješati kosti fašista i antifašista na istom mjestu i staviti gore spomen ploču padalo je na pamet prije toga jedino španjolskom fašističkom generalu Franciscu Francu, koji je sebi dao iskovati novčić s natpisom “Vođa milošću Božjom” (Caudillo por la gracia del Dios). No, tada je problem bio čisto politički, pa se politički i rješavao. Tadašnji državni Vrhovnik smatrao je da je Španjolska pod Francom ‘pokazala mudrost’, pa je i on htio učiniti isto, no naišao je na otpor antifašista kojima se ta ideja nije dopala. I tako se, političkim sredstvima, ideju kao takvu srezalo u korijenu.

Danas je politička situacija drugačija. Imamo novu generaciju političara na vlasti koji uopće nisu bili aktivni sudionici u 2. svjetskom ratu. Antifašizam ih ne zanima ili otvoreno smatraju da se radi o floskuli, osim već spomenutog Pupovca. On čak pokazuje interes za antifašizam koji nadilazi samo srpske interese koje formalno zastupa, pa spominje i kosti poginulih Hrvata, Roma i Židova na novoj lokaciji spomen ploče. Ali i nova generacija političara koju predstavlja premijer Andrej Plenković ušla je u europske institucije i trebala bi poznavati europsko pravo i funkcioniranje institucija.

Prema tome, problem je sada prvenstveno pravni, institucionalni, a tek onda politički, no postat će isključivo politički ako se pokaže da pravna država nije kadra izaći na kraj s njim. Za razliku od promjene imena Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, koja se mogla riješiti običnim glasanjem većine u gradskoj skupštini Zagreba – dakle sasvim legalno i u legalnim institucijama, ne postoji pravni okvir za rješavanje pitanja legalnosti ustaškog pozdrava u grbu koji je već odobren nekoj udruzi – i to od Ureda za opću upravu grada Zagreba. Dakle, zapravo, od istih lokalnih institucija koje su neopisivom lakoćom promijenile ime Trga maršala Tita i skinule je baš na dan kad je Hitler napao Poljsku.

Premijer Plenković nagovijestio je da će se problem rješavati pravnim sredstvima, tako što će za početak ploča biti uklonjena, ali će Vijeće za suočavanje se posljedicama vladavine nedemokratskih režima (poznatije kao vijeće za suočavanje s prošlošću) dati svoje mišljenje za otprilike pola godine, nakon čega će se odrediti točna sudbina pozdrava Za dom spremni na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Vijeće, kojem predsjedava živahni predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić, šef institucije koju otprije znamo kao punu optimizma, životnih sokova i mladenačke stvaralačke energije, najavio je da će se ono sastajati i češće od predviđenih jednom mjesečno kako bi pridonijelo rješavanju nagomilanih tekućih problema. Osim spomen-ploča i simbola nedemokratskih režima, na dnevnom redu bit će preimenovanja trgova i ulica, te preporuke za obrazovanje djece i mladih, a sve na temelju znanstveno valoriziranih povijesnih činjenica.

Kao što znamo, maršal Tito nije puno držao do rješavanja problema pravnim, a pogotovo ne strunčnim sredstvima u svojoj Republici i njenim pripadajućim republikama i autonomnim pokrajinama, nego je naprotiv jednom prilikom izjavio da se ‘ne treba držati zakona kao pijan plota’, te ‘ako dođe stani-pani tu je i armija’. Tako su se politički problemi rješavali u njegovo vrijeme: ne nužno pravno, ako tako zahtijeva situacija, a bude li problema s provedbom političkih odluka rješenje prema potrebi može biti i vojno. Na to se onda uglavnom nitko nije bunio.

No, eto, u našem slučaju s HOS-ovom spomen pločom se i radi upravo o – vojsci. Samo što ta vojska, a HOS je nedvojbeno dio Hrvatske vojske, u ovom slučaju ne pokazuje puno interesa da političko rješenje bude ono koje predlaže trenutna politička elita. Da bi se prikrilo da se u ovom slučaju radi i o vojnom, a ne samo političkom ili čisto pravnom problemu, u studio državne televizije pozvani su stoga stručnjaci da o tome daju mišljenje, da se otvoreno raspravlja o tome kao što čine demokrati i civiliziran svijet, pa je tako u Otvorenom Mislav Togonal ugostio povjesničare Zlatka Hasanbegovića, Tvrtka Jakovinu i Antu Nazora, te dubrovačkog biskupa Uzinića.

Prvi je kao povjesničar zauzeo stav da ploča ipak treba ostati u Jasenovcu, iako je nedvojbeno riječ o ustaškom pozdravu, pa se time otvoreno, premda indirektno, deklarirao kao fašist, drugi je itekako bio protiv toga naglašavajući da to nije ni civilizacijski prihvatljivo, čime je odmah u očima značajnog dijela javnosti zaradio, odnosno potvrdio etiketu leftardske komunjare koju ionako već ima, a biskup je onako pomirljivo smirivao situaciju nastojeći se postaviti iznad podjela u društvu, pa naglašavao da bi trebalo izbjeći da pozdrav dijeli narod. I poškropio sve s malo svete vodice. Četvrti sugovornik, Ante Nazor, pozvan je očtio zato da iz pozicije ‘ekvidistance prema svim totalitarizmima’ kojoj je legitimitet dao HDZ-ov Tomislav Karamarko i koja je i pod Plenkovićem ostala HDZ-ova matrica odnosa prema nacifašizmu i komunizmu, u suštini drži stranu Zlatka Hasanbegovića, tako da ne bi ostalo sumnje koja je strana brojčano jača i kojoj bi trebalo dati veću težinu. Mogli bismo reći da je gospodin Nazor u odnosu na puno poznatijeg pjesnika Vladimira značajno revidirao svoje nazore, makar u stručnom smislu, kao povjesničar, nije dao neki značajan doprinos raspravi.Toliko o stručnom rješavanju problema sa strane povijesne i bogoslovne struke.

S pravne strane, profesor ustavnog prava Mato Palić naglašava da nije moguće neki zakon primjenjivati samo na jednom dijelu teritorija Republike Hrvatske (da, baš one novoimenovane na novoj ploči bivšeg trga maršala koji nije baš previše šljivio pravne norme), osim ako zakon nije pisan baš tako da bude primjenjen na jednom dijelu teritorija: na primjer ako se radi o parkovima prirode ili područjima od posebne državne skrbi. Presedanom kojeg je sada učinio premijer Plenković zapravo je cijela Hrvatska postala Jasenovac. Ploča ne smije biti postavljena u Jasenovcu, ali će zato biti postavljena na bilo koje drugo mjesto na kojem su kosti mrtvih partizana i žrtava ustaškog režima. A ima ih, hvala Bogu, dosta. Na to je pristao, pregovarajući s premijerom kao predstavnik udruge HOS-a, gospodin Skejo – onaj simpatičan gospodin, časnik i džentlmen koji tako jako voli modu 1930-ih godina da si je dao podštucati brčiće baš u stilu kojeg je lansirao omiljeni bečki slikar pejzaža i modni mačak Adolf. S obzirom na tvrdnje kojima ga se proglasilo iz nekog razloga fašistom, sazvao je odmah pressicu kako bi rekao da su to sve objede, klevete i laži.

No, ako pravo razmislimo, zar mi već nemamo ionako zakone koje primjenjujemo samo na nekim dijelovima teritorija, iako nisu obavezno pisani da se tako primjenjuju? Imamo tako poduzeće od posebne državne skrbi – koncern Agrokor – jer je i malom djetetu jasno da je Zakon o posebnoj upravi u poduzećima od sistemskog značaja pisan kako bi se izašlo u susret baš tom jednom poduzeću, Agrokoru i njegovom vlasniku Ivici Todoriću. Imamo park prirode Smokvica na kojem ljetuje samo jedan muflon sa svojom obitelji, a imamo i hotel Kulmerovi dvori u kojem boravi samo jedan turist od posebne skrbi sa svojom obitelji.

Na natječajima za poslove u državnoj upravi navodno svi imaju jednake šanse, ali uvijek prolazi kandidat partije na vlasti, jer tako – eto – odluči čelnik državne uprave, koji ima diskrecijsko pravo odlučiti o tome neovisno o rezultatima testiranja za posao. A na natječajima za javnu nabavu pišu se specifikacije proizvoda koji se traži koje odgovaraju baš jednom točno određenom proizvodu – recimo, kompjuteru ili autu s baš točno određenim kučištem ili šasijom, pa drugi proizvođači ne mogu ispuniti taj uvjet. Svima se zapravo politički pogoduje, iako se konačna odluka uvije u pravni celofan. Rekao bi, dakle, drug Tito da se ne treba držati zakona kao pijan plota, ali nam je danas važno da se taj plot lijepo ofarba demokratskim bojama, okiti žutim EU zvjezdicama, da se na njega potpišu vlada, Sabor, predsjednica i druge demokratske institucije, kako bi se vidjelo da mi taj plot ipak imamo, makar ga se baš nešto i ne držimo. Zato nam je i važno da pravno riješimo ovaj cirkus s HOS-ovom pločom, da netko ne bi možda prigovorio da umjesto plota farbamo narod, a i međunarodnu javnost, dok u stvari neformalno legaliziramo ustaški pozdrav na mjestima ustaških zločina.

Pa kad smo mi svi skupa tako ‘skarabudžili’ našu modernu i međunarodno priznatu državu i odlučili da bude baš takva, republika pravno posve neprecizno definirana, te se toga cirkusa od pravne države držimo kao pijani plota već 27 godina – osim, naravno, u onim važnim slučajevima kada službena politika daje svoju specifikaciju, onda nije nemoguće, štoviše vrlo je demokratski, da i drugi punoljetni građani daju specifikaciju države kakva nam je potrebna.

U ovom slučaju ‘naši dečki’ koji su u Domovinskom ratu pali i prolili KRV na svetom jasenovačkom TLU svojom su krvlju upravo ispisali jednu novu specifikaciju države: REPUBLIKA HRVATSKA, komada 1, kučište ZDS 1941, boja: crna, mat.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame