Aktualno inmediasres Interview Kritike POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA Tehnologija

Dečko s bezobrazno seksi stolom naljutit će političare: Ne zanimaju ga ustaše i ostaje u Hrvatskoj!

Matej Grozdanović, foto FB

Kako godinama sanjarim o finom, drvenom stolu za svoj radni kutić ili ured, na Pinterestu imam posebnu mapu samo za namještaj. Tamo mi često dolaze notifikacije o fora proizvodima, i sve nešto cool, ali i sve nešto iz daleka. A onda neki dan, teatralno iznerviran i uništen od smeća o ustaškim pločama i hitlerovskim brčićima, naletim na vijest da je neki Slavonac na Kickstarter stavio slike i video ekstremno seksi stola! Drvenog i modularnog. I kliknem. I ostanem paf.

Odmah sam natipkao status na fejsu i linkao kampanju, ali i stranicu proizvoda, koji nosi zanimljivo ime – Modulos. I krenu tako lajkovi i komentari na status, ekipi se sviđa. Odjednom, ma nije prošlo ni pola sata, u komentaru na status javi se i sam Matej Grozdanović, čovjek koji je pokrenuo cijeli projekt. I zahvali se na statusu. I kako to život obično posloži, još tu večer sam se s Matejom povezao. Slijedeće jutro uplatio sam donaciju njegovoj kampanji na Kickstarteru i poslao mu poruku – Evo Matej, pledgao sam vam kampanju s 1 dolarom, više ne mogu jer sam tužno nezaposlen, no evo, za tih par kuna neću propast a tebi će valjda nešto značiti da se stvar pokrene. Prošlo je nekoliko sekundi i frajer već odgovara – Ma stari moj, tvoj dolar znači kao nečijih tisuću! Rekoh mu da ne za*ebava, a on će na to – Ma najozbiljnije, takvi poput tebe daju energiju da guramo dalje.

Isti tren mi je postalo jasno da imam posla s čudovišno pozitivnim čovjekom te sam ga zamolio da malo popričamo u svemu, da napravimo intervju kako bi i drugi ljudi mogli čuti priču o tome kako je nakon dvije godine predanoga rada napravio nešto u čemu ima sto posto erotike i sto posto smisla. Kako je spojio igru i funkcionalnost ne bi li nastao Modulos, prekrasan drveni stol koji nije samo komad namještaja, već cijela jedna nada da ovo društvo možda još ima šanse izroniti iz šizofrene močvare. Nije razmišljao ni sekundu, odmah je prihvatio i tako su nastale rečenice u nastavku, rečenice koje bi i neki političari trebali pročitati.

Primjer radnog stola Modulos

Matej, kada smo se zadnji put čuli, a bilo je to prije nekoliko dana, tj. na samom početku kampanje, bio si pun energije, pun entuzijazma. Kako se osjećaš danas, recimo to tako, na pola puta?

 Iskreno, osjećam se jednako – samo umornije. Znao sam da je crowdfunding (posebice Kickstarter) težak posao – pričao sam s dosta ljudi, te uostalom i prije ovoga pripremao kampanju i vidio koliko detalja je tu potrebno srediti, na koliko stvari paziti, koliko potencijalnih gluposti koje nas mogu snaći, preduhitriti. Ali jednom kad kreneš – zaboravi na spavanje. Prvo i osnovno, nervozan si. Do bola. Razmišljaš što si mogao napraviti ekstra, hoće li kampanja biti fijasko, hoćeš li uopće prodati ijedan proizvod. Onda stvari krenu, pojavljuju se pledgeovi, refreshaš kao blesav. Pa se krenu javljati ljudi, puno prijedloga, puno pitanja – a tebi drago i želiš svakome odgovoriti. Ali dobro je, ja sam iskreno sretan. Jedna od glavnih želja je dati ljudima nešto pozitivno, neki primjer dobre priče iz Hrvatske koja krene od nule i orijentirana je prema stranim tržištima. Mislim da smo to već gotovo postigli – još samo da zakucamo kampanju! (smije se)

Ok, idemo malo u prošlost. Kako je uopće došlo do toga da se obitelj iz sela Batrina za koji velika većina tek sada čuje, usudi upustiti u poslovni projekt? Niste se prepali nadaleko poznate Hrvatske inercije, jala, prepotentnosti, a na kraju priče i birokracije?

 Priča o tome kako je Modulos je ispričana već puno puta – jednostavno mi je trebao stol i trebao je biti modularan, da kad se preselim iz tadašnjeg mini stana u nešto veće mogu samo nadograditi stol a ne da nešto bacam i kupujem nešto novo. Plus što volim gadgete, tech i cijelu tu kulturu i ovako nešto mi je san snova. E sad – kako i zašto ići u poslovni projekt? Pa iskreno – ako ćemo se svi bojati, nije da će se išta kretati naprijed. Osobno sam krenuo raditi dosta mlad (odustao od faksa jer se jednostavno tamo nisam vidio), postepeno sam napredovao, kasnije počeo raditi s Amerikancima. Između ostalog sam tako krenuo raditi i s jednom ekipom čiji je projekt završio u Y Combinatoru – najvećem i najpoznatijem startup inkubatoru na svijetu. Kasnije sam nastavio i dalje, ali sva ta iskustva su mi pokazala njihov način razmišljanja o poslu, kako oni ulijeću u biznis i monetiziraju kul ideje. U međuvremenu sam sa dva prijatelja pokrenuo i IT konzultantsku tvrtku tu u Zagrebu i znam što je birokracija, znam koliku masu novca koju zaradimo odvajamo da bi ‘hranili’ državu. Ali znam i da se može. Možda je teže nego vani, možda smo preopterećeni, možda imamo smiješne zakone i sulude enforcere u vidu inspektora i ostalih činovnika – ali ako imaš dobru ideju, ako guraš najjače što možeš – nešto ćeš postići.

Modulos sam pokrenuo jer želim pokazati da IT nije jedina izvozna grana koja može funkcionirati po nekim modernim pristupima u poslovanju. Zašto bi branding, marketing, online prisutnost i inovacija bili nešto sekundarno proizvođaču namještaja? Meni je to suludo. Stoga sam pričao s Ezrom, ostvarili smo partnership, kao potpora (i ključni dijelovi Modulosa) su uletjeli djevojka Katarina i otac Dražen – i krenuli smo. Prisutni smo u javnosti već neko vrijeme, razvijamo brand, web sajt nam je poosvajao i neke nagrade, imamo priču i duh. I da, kao što si rekao, imamo seksi proizvod. Dugo smo ga rafinirali, ali nisam htio ići van u prodaju s ičim s čim ne bih bio 100% zadovoljan kao kupac. Kad smo to postigli, odlučili smo se na ovaj zadnji korak.

U Hrvatskoj postoje jal, inercija, prepotentnost, impotentnost, ma sve što god hoćeš nabrojati. Ali postojat će sve dok god se ne da dovoljno primjera pozitivnog pristupa, dok god se ne pokaže da se poštenim i pametnim pristupom može stvoriti nešto super. Mi želimo postići upravo to. Ja ti ne mogu opisati koliko mene raduje da u selu sad svatko pokušava doznati što je točno Kickstarter, što nisam čuo nijednu ružnu riječ. Ljudima treba pozitive i koliko god je to moguće želim da Modulos bude i simbol toga.

Sklapanje Modulosa

Može li dakle selo spasiti Hrvatsku?

 Selo prvo mora spasiti selo. Svaka zajednica mora krenuti od sebe, razviti se i onda dalje širiti krug tog pozitivnog utjecaja. Treba pristupiti polako i pametno. Osobno mislim da postoji enorman potencijal koji jednostavno kao da ne znamo iskoristiti, sve se nekako uljuljalo u status quo iz kojeg se ne miče. Veliki proizvođači proizvode, ali ne znaju brendirati i marketati. Mali proizvođači ili misle da je skupo stvoriti brend, ili jednostavno rade generičke proizvode koje Kinezi proizvode deseterostruko jeftinije. Poljoprivrednici kemijaju s poticajima, ne proizvode održivo i svaki baja mora imati najveći traktor (umjesto da dijele opremu). Ali stvari će se promijeniti – to je neizbježno. Ili će se promijeniti ili će sve totalno propasti, a ja vjerujem da dolaze nove generacije s novim idejama i novim pristupima. Ljudi kojima nije problem zasukati rukave i raditi. Ljudi koji od prvog priljeva novca u tvrtku neće kupiti službenu zvijer od auta nego reinvestirati dalje. Ljudi koji će stvoriti partnerski odnos sa svojim radnicima. Samo to treba malo potaknuti – treba pozitivnih primjera. Uz puno truda, malo sreće i ponešto pameti – nadam se da će Modulos to i postati. Mi sami ne možemo puno promijeniti na velikom planu, ali ako pomognemo i potaknemo još takvih kao što smo mi – stvari će se pokrenuti.

Čini se da si pametno spojio tradiciju, nove tehnologije i dragocjeni, još uvijek domaći resurs. Kolika je zapravo veza između znanja i iskustva u obradi drva, dizajna, samog drva i novih tehnologija? Koliko si daleko došao s time?

 Oduvijek sam volio raditi s drvetom – uostalom još kao mali sam znao provoditi vrijeme u radionici svog oca – režući i bruseći. Kasnije sam otišao u IT i dizajn i time se danas bavim. Tu sam došao u kontakt s raznim tehnologijama, ali sam se i upoznao s potrebama ljudi koji sjede u uredima za stolovima rade takve poslove. To je osnova Modulosa – spajanje ljubavi prema proizvodu od drveta i ljubavi prema tehnologiji i potrebama koje iz toga proizlaze. Iskreno volim svoj posao, volim dizajn i volim web. Ali postoji nešto posebno, neki ludi pozitivni osjećaj kad napraviš proizvod vlastitim rukama i možeš ga opipati. To web nikad neće imati i to mi je nedostajalo.

Samim time što volim tehnologiju, primjenjujem je jako puno i kod Modulosa. 3D scanner osigurava kalibraciju CNC strojeva koji glođu gotove module, posebno rađena kabinica za fotografiranje će dostavljati fotke gotovih proizvoda kupcima prije nego ih pošaljemo. Mislim da se nikad neću prestati ‘igrati’ s tehnologijom i uvoditi je u proces Modulosa – na kraju mislim da i to daje jednu dodatnu vrijednost samom proizvodu i brandu.

Do kada si budan i što ti sve to treba?

– Budan sam do kad treba. Inače sam uvijek bio noćna ptica, ali obično bi to značilo opuštanje uz film, seriju, čitanje dobrog članka ili knjige. Sad je to praćenje analitika, pisanje postova, komunikacija. Sve to užasno umara, ali i ispunjava kad vidimo pozitivne komentare ili kad mobitel napokon da taj ‘ping’ koji označava da nam je netko upravo donirao ili kupio putem kampanje.

Svoj stol već imaš. Interesira me, kad se onako fino zavališ za njega, prijeđeš li rukom po obodima, onako filmski? Što osjetiš pri tome?

Haha, nekad stvarno i da iz gušta, nekad da provjerim kakvo je stanje nakon X vremena korištenja. Iskreno samo budem zadovoljan jer sam imao ideju, dao sam se u to i ta ideja je danas opipljiva. Kako god da stvari na kraju završe, znam da sam pokušao i neću se nekad daleko u budućnosti osvrnuti i pomisliti ‘joj kako je to dobra stvar mogla biti, ali eto nikad neću znati’. Znati ću i to je najvažnije.

Reci koju o tehničkoj strani stola. Što nam on zapravo omogućuje?

Ono što mu modularnost omogućuje je to da je održiv. Nije fiksan komad namještaja koji će možda postati smetnja ili problem ako se selite ili renovirate – prilagoditi će se. Ukoliko se ošteti, samo oštećeni modul se mijenja, ne cijeli stol. Ukoliko trebate veći – samo dodate modul, ne kupujete cijeli novi stol. Ako trebate manji odvojite par modula, stavite ih na manje noge i imate manji stol kakav trebate i fora coffee table ili sličan komad namještaja. Raditi ćemo i brojne dodatke. Iskreno, mogu nabrajati do sutra – ali tu je jedan faktor koji uvijek ostavim za kraj: stol je kul. Izgleda fantastično, funkcionalan je do boli i nema šanse da netko dođe do vas u ured ili doma i ne pita za stol koji ugleda. Jednostavno je poseban.

Model stola s živim modelom, Matejevim prijateljem

Na Kickstarteru piše da ideš na sve ili ništa. Cilj je skupiti 30 tisuća dolara. Navijam da uspiješ, ali što u slučaju da se ipak ne skupi dovoljno novaca?

U tom slučaju ću prvo popričati s ostatkom tima, te dobro promisliti što i kako dalje. Vjerujem da nećemo odustati, da ćemo pokušati gurati dalje – ali ova kampanja nam uistinu predstavlja jako jako veliku stvar.

Hajdemo malo u druge teme – kakvu glazbu slušaš?

 Alternativa, rock, zanimljiva elektronika (više francuskog tipa), trip hop. Ako ću baš izdvojiti nekoliko artista koji se baš stalno stalno vrte u uredu i na slušalicama, rekao bi: Frank Turner, Radiohead, Bonobo, Last Shadow Puppets, The National, QUeens of the Stone Age. Ne nužno u tom redoslijedu. Volim glazbu, smatram je jako bitnim dijelom života, velikim dijelom osobe koja jesam. Obožavam odlaziti na koncerte (često i van države) – to je uvijek jedan lijep ispušni ventil.

Znači, domaća zabavno-popularna scena, nula?

 Haha, naravno da nula! Glazba je nešto u čemu se čovjek treba pronaći. Ukoliko se netko pronalazi u domaćoj narodnoj glazbi i to izaziva neku pravu duboku emociju u toj osobi – neka mu. Ja tu glazbu ne volim. Mislim da postoji i niz kvalitetnih domaćih bendova i kantautora koji razvaljuju i zaslužuju pažnju globalne scene. Volim poslušati Jonathan, a ovo ljeto sam uživo prvi puta pogledao Saru Renar – ostao sam paf. Ta žena je nevjerojatna.

Čuj, pa gdje je onda svemu tome kraj?

 Evo stvarno ne znam! (smije se) Iskreno mislim da Modulos može postati jedna super dugoročna priča, ali definitivno ne planiram imati sav fokus na njemu. Tu su Katarina, moj otac i Ezra – oni će biti ključni jednom kad je priča postavljena na noge. Moja ljubav je dizajn, stvaranje novih fora. Mislim da ću tu i nastaviti.

Ok, jasno je da si ti od onih koji neće, barem ne u dogledno vrijeme, napustiti Hrvatsku. Ali reci mi, kako gledaš na ove, poglavito mlade ljude, koji odlaze?

 Iskreno ne znam kako da ti tu odgovorim. Na neki način je to razumljivo, ljudi jednostavno žele ostvariti bolju budućnost za sebe i obitelj. Nema se tu što drugo reći. Vani je normalna stvar migracija radne snage, ali migracija uključuje i radnu snagu koja dolazi. Mislim da možemo stvoriti bolje okruženje koje neće tjerati ljude da odlaze ‘trbuhom za kruhom’. To ne smije biti razlog, ako želimo da naše društvo ima smisla. Moja želja je da jedini razlog za odlazak mladima bude ‘usavršavanje u poslu’. To bi bila slika jednog zdravog društva – ovo što sad imamo sasvim sigurno nije.

Mnogi izražavaju sumnju da je stol dovoljno čvrst, čini se da najviše daješ odgovore na to pitanje. Evo, da odmah razriješimo dilemu, da, stol je dovoljno čvrst, ti si sjeo na njega i izdržao je. Mene interesira nešto drugo, obzirom da će mnogi stol kupovati za svoj ured – je li dovoljno čvrst za dvoje? Hoće li u uputama biti neka fora, primjerice – nije za sex? Mislim, zamisli priču da je neki klinac začet na ovom ektremno seksi stolu!

 Hahaha, evo iskreno ne znam (smijeh) Možda stavimo možda i ne – ostavimo to da bude iznenađenje!

Modulos na djelu

Ok Matej, jesi li ti svjestan da bi ovime što si mi sad ispričao mogao naljutiti neke naše političare? Mislim, ti govoriš o nekakvoj proizvodnji, timskom radu, domaćoj pameti, uspjehu – o stvarima koje oni baš i ne vole. Ne govoriš o ustašama, partizanima, pločama..

 Pa iskreno, ne vidim kako bi ih naljutio. Ja bar ne razmišljam na taj način. A ako oni na taj način razmišljaju, ako ih to ljuti – onda trebamo nove političare. Politika nije nešto što će preokrenuti stanje u našoj zemlji – maštovitost, volja za radom, pošten pristup i hrabrost pokušati – to je ono što treba. Oni koji tako ne razmišljaju bi u tom slučaju trebali radije ne raditi ništa – bolje nego da odmažu.

Eto, to je bio The Matej, a vi, imate li trunku vremena i zanimanja viška, skoknite do kampanje kojom ova sjajna ekipa iz sela Batrina u Brodsko-posavskoj županiji želi dosanjati, možda i vaše snove. U vrijeme pisanja ovog teksta, kampanja je dosegla blizu 25 tisuća dolara, od zacrtanih 30 tisuća. Preostalo je još 28 dana. Moguće je!

Igor Lesar

Igor Lesar

Aktivist, avanturist, putopisac, novinar, kritičar, pisac, fotograf. Don't believe everything you think.

Komentari

Reklame