autorski tekstovi KOLUMNIZAM POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO

Šljaka mladog proletera, vol. 2: Prvi dojmovi – studiranje i honorarni posao nisu u ljubavi

Dakle, rad u skladištu je na prvu vrlo raznolik posao, ali monoton kada shvatite da se ta raznolikost ponavlja unedogled. Dobro, pošteno, to se može reći za svaki posao, ali nekako to više primijetiš kada radiš stvari koje ti nisu prvi životni izbor. Opis posla se svodi na: pošalji ovo, razvrstaj ono, počišti ovaj otpad, nađi ovo, nađi ono. I tako smjena traje osam sati. Bila je to šljaka baš u pravom smislu te riječi. Prvih tjedan dana po povratku kući nisam mogao ne odspavati sat, dva koliko sam bio umoran. Kasnije sam se ipak navikao ostati budan, ali skoncetrirati se na bilo što osim ljenčarenja bilo je nemoguće. Brzo sam zaključio kako je prava sreća da radim samo mjesec dana. Ne samo zbog lijenosti već zamislite situaciju istodobnog studiranja i rada u skladištu. Ne bi nikada stigao učiti, pisati seminare, članke ili bilo što drugo.

Upoznavši druge studente, saznao sam kako većina njih kombinira posao i fakultet. A s obzirom da razgovori o fakultetu nisu bili pretjerano draga tema, ishod takve kombinacije je lako zaključiti. Međutim, ono što me posebno zaintrigiralo bila je demonstracija stvarnosti koja je u mogućnosti obećanja iz djetinjstva ne samo prekršiti već i izdeformirati, raskomadati i vrlo zajebantski umjesiti s gadostima života. Koliko su samo nebrojena puta govorili kako treba učiti ne bi li se obrazovanjem izvukli od napornog i neugodnog fizičkog rada? A onda se ispostavi da je takav rad nekima neophodan na putu do obrazovanja i stavlja dodatnu težinu na cijelu težnju.

U prvom tjednu uvidio sam kako je prava sreća da mi posao uz studiranje nije egzistencijalno neophodan. Grandiozna i nadasve vrijedna lekcija. Iako sam uvijek nastojao cijeniti svako zanimanje, ovo je samo podebljalo to nastojanje. I tu sam mirno mogao otići doma i nastaviti visiti po kavama, alkoholu i youtubeu. Ali jebiga, ostalo mi je još tri tjedna do kraja ugovora. Ipak neću odustati ni općenito, a pogotovo ne tako brzo. Što se dalje događalo (iako je velikim dijelom sve fiktivno i preuveličano, no svejedno su mi se nametnuli neki zanimljivi zaključci), kao u onim starinskim akcijskim crtićima, saznajte idući put u „Šljaci mladog proletera“! (ta rečenica je bila spektakularnija na papiru nego sada na monitoru, ali šišaj ga sad).

Nastavlja se…

Ivor Kruljac

Kako je rečeno, svaki put će biti posebna napomena: Događaji opisani u ovome feljtonu su izmišljeni ili preuveličani u odnosu na stvarne događaje. Također ni ne garantiram da će biti zanimljivo.

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame