autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM PRIRODA & DRUŠTVO

Reforma obrazovanja: Viktimologija za prve razrede i drug TO

U oku uragana budalaština u kojem smo se slučajno zatekli i ne možemo vani krenula je upravo kurikularna reforma.

Za razliku od prosječnih europskih zemalja u kojima se reforme rade na temelju stručnih dokumenata i javne rasprave, kod nas se reforma provodi pomoću opskurnih internetskih medija i na zakonu neutemeljenih odluka koje se donose u tišini zidova ministarstva. A ponekad i u zaseocima oko Imotskog, kao što se ovoga puta dogodilo s pričom na portalu dalmacijanews.hr o 15-godišnjem srednjoškolcu Ivanu Vujčiću iz istoimenog zaseoka, koji je toliko intelektualno i stručno napredan da je već sam svladao obimnu materiju o partizanskim zločinima i piše o tome knjigu. Ma što će nama povjesničari komunjare kao Jakovina i Klasić soliti pamet, kad mi sve već znamo po našim zaseocima puno bolje nego što će oni, zadojeni jugočetničkom propagandom, ikada znati?!

Dečko je kvalificiran, jer se znanje dokazano genima prenosi, a ako već ne genima, onda usmenom predajom kako je i najsigurnije. Nema do toga kad ti tvoj ujčević ili strikan prenese znanje s koljena na koljeno na kojem mu joše sjediš dok te hrani voćnim kockama. Još bi najbolje bilo da se znanje prenosi guslama i narodnom pjesmom, no Ivan je ipak član hrvatskog društva povjesničara Dr. Rudolf Horvat i surađivao je s povjesničarkom Blankom Matković, koja – gle – također priprema knjigu o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću, gdje će biti objavljani dokumenti o svim selima Imotske krajine s podacima o političkoj situaciji. Pridružio joj se i povjesničar Stipo Pilić, te su istraživali u svim arhivima u Hrvatskoj i Sloveniji, radili su na projektu Hrvatskog državnog arhiva “Ratni zločini počinjeni nad hrvatskom građanima potrkaj i neposredno nakon Drugog svjetskog rata (1944-1946)”, te objavili veći broj knjiga i znanstvenih članaka, a osobito o poslijeratnom logoru Jasenovac. Onome koji prema većini današnjih relevantnih povjesničara nije ni postojao. Blanka Matković i Stipo Pilić osnovali su međutim udrugu HDP “Dr Rudolf Horvat” koja je nazvana po povjesničaru i autoru knjige znakovitog naziva “Hrvatska na mučilištu”. Članovi udruge do sada su objavili preko 20 knjiga, 50-tak znanstvenih radova i veći broj feljtona i novinskih tekstova o temama iz starije i novije hrvatske povijesti, a rezultate redovito prezentiraju na službenoj stranici www.croatiarediviva.com.

Mladog Imoćanina očigledno čeka svijetla budućnost u onome što želi raditi, a to su arheologija i povijest. Knjigu je namijenio svima ‘koji žele biti informirani’. I ništa ne bi bilo loše u tome, slično je vjerojatno razmišljao nekada i dr. Stipe Šuvar, također rođeni Imoćanin, koji je pohađao istu srednju školu dr. Mate Ujević, kad se još kao srednjoškolac istaknuo kao bistar momak, upisao u komunističku partiju, te na kraju dogurao i do reformatora obrazovnog sustava. Šuvarova reforma nesumnjivo je jedna od onih koje su građani najbolje upamtili u povijesti, premda je i drugih pokušaja reformi bilo i bit će. Dr. Stipe Šuvar nije uspio dovršiti svoju reformu, komunizam je oboren i došlo je ‘novo doba’, pa će i budućnost biti jednako svijetla, samo ovoga puta malo drugačije. No, to i nije bio neki problem za tadašnje profesore marksizma koji su jednostavno preko noći dobili prekomandu na sociologiju, što u biti i nije nešto toliko različito od marksizma kojeg su predavali, da bi na kraju možda završili i na Hrvatskom studijima. Ideološka boza uvijek se dobro trži, jer uvijek ima potrebe ‘da ljudi budu informirani’. Naravno, s obzirom na promjenu smjera informacija, sada će ljudi imati malo manju potrebu za informacijama o ustaškim zločinima, ali će se zato namnožiti knjige, feljtoni, članci, znanstveni i stručni radovi o zločinima partizana. Sve je to ljudski, i čovjek bi samo mogao reći zajedno s junakom Tomizzinog romana Materada Kozlovićem “pao je kukasti križ, pao je snop pruća sa sjekirom, zašto mislite da i srp i čekić neće jednoga dana pasti”? Prirodno je da se ideologije smjenjuju, ali ljudska priroda ostaje ista. Balkan je, primjerice, kao i Sicilija, u povijesti bio poznat po krvnoj osveti. Ubiješ mi brata, ja ubijem iz osvete tvojega. Pa ti mojeg sina, pa ja tvojeg, pa tvoj sin mojeg unuka, pa moj sin tvojeg. I tako u beskonačnost. U ratovima sve to dobije malo veći opseg, kojeg poslije zovemo ‘žrtve rata i poraća’. Ali uzalud je to objašnjavati ovima vani, diplomatima, haškim sucima i inima, jer već su sve o tome rekli besmrtni stihovi Zabranjenog pušenja: “Krečo Hakija, presudila mu čakija, ne razumeš ti to druže sudija”.

I nema smisla o tome puno pričati, da nas ne bi smatrali nekakvim barbarskim plemenima.

Dok je nekada bilo važno koliko je ljudi ubijeno u Jasenovcu, pa se taj broj udesetostručio s nekih 80000 sve do 7000000 ili čak 1,7 milijuna žrtava, toliko je sada važno jednaki broj žrtava natovariti na leđa hrvatskim partizanima, pa se govori i o 600000 ubijenih nakon rata, ali i o 3 milijuna ubijenih. Ako je tada uopće bilo toliko ljudi u Hrvatskoj. Kočevski rog i Tezno postat će nova mjesta na kojima će se roniti suze zbog smrti nevinih žrtava, a Jasenovac će dobiti novi opis kao trostruki logor u kojem su do ’45 logoraši gledali kazališne predstave i pjevali u operi, a od ’45-47/8 tek nastaje pravi logor u kojem su ubijane nesretne i nevine žrtve. Slike iz Kočevskog roga i Teznog stavit će u slikovnice djece u vrtićima, a Viktimologija će postati osnovnoškolski predmet. Do neke slijedeće smjene vlasti i ideologija.

Cijela stvar je frapantno nalik trenutno popularnom remakeu filma IT (TO) Stephena Kinga koji trenutno igra u kinima. Tamo se radi o metafori zla, u liku klauna Pennywisea koji je zapravo svemirski pauk hipnotičkih sposobnosti koji se hrani ljudskim strahom. Mogu ga vidjeti jedino djeca, koja prva i završe u njegovim kljovama. “Svi mi ovdje lebdimo”, kaže klaun, pauk iz duboke jame s kostima žrtava, užasno nalik nekim današnjim spodobama i nekima koji su onda punili jame kostima odstrijeljenih bez suda i presude. Zlo izbija otprilike svakih 20-25 godina, kad se smijene generacije, i hrani se dok opet ne zaspe. Na neobičan način možemo slično periodičnost uočiti i u Hrvatskoj. Zlo je izbilo 1941-45., zajedno sa svjetskim zlom, no onda i opet 1971 s hrvatskim proljećem, pa 1991. s Domovinskim ratom nakon pada komunizma, a i sada se opet čini kao da nešto izbija već dvije godine 2015-17. Ali ne uspijeva do kraja izbiti. Zanimljivo je da je King svoj roman nazvao kao i Freudov ‘id’ (to na latinskom), čime neizravno sugerira da se radi o silama nesvjesnog koje se nalaze izvan kontrole i koje se mogu kontrolirati jedino pomoću superega i ega. Kad se izgube norme koje propisuje superego, a ego nabuja, id se otme kontroli. Nije čudno da se istovremeno odvija i pljačka i druge nezgodne stvari koje pogoduju egoizmu pod motom “u se na se i podase”. U vrijeme kad ego nabuja, kao u nekoj bujici, čak niti neke elegantne i učene spodobe ne ostaju imune na sirenski zov id-a. Ili nagona koji može odvesti u zlo.

Nije nama najveći zločinac drug Tito niti mračne spodobe rodijačkih priča iz ustaške davnine nekeseoske trlić-brlić, nego drug IT (TO) s kojim se ne uspijevamo suočiti, jer uporno podilazimo vlastitom egu i otpuštamo kočnice id-a, koji se hrani našim strahom. Ustrašeni kao miševi ili hrčci počinjemo tada proizvoditi knjige, članke, stručne radove, feljtone, samo da se ne bismo s njime suočili. Da ne bismo došli do istine, prije svega o sebi samima. Pobijedit ćemo TO i zauzdati id tek kad se prestanemo bojati i razvijemo nešto malo empatije jedni prema drugima, neovisno o ideologijama. O tome je govorio onaj drugi lik kojem je podignut spomenik ispred Ivanove gimnazije, hrvatski političar, pjesnik i zatvorenik dr. Vlado Gotovac. Naime, što ti vrijedi da kao Potjeh tražiš na hrvatskom kožuhu istinu dok oko tebe skaču stotine ideoloških bjesova, kad si zaboravio na svojeg bližnjeg i kosti ti služe samo da sebi izgradiš blistavu znanstveno-političku karijeru i svijetlu budućnost? Tako se ne ulazi u svjetlo.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame