autorski tekstovi Kritike POLITIZAM

Indoktrinacija domoljublja

Ilustracija, foto Damir Pildek

Povijest uvijek pišu pobjednici. Podsjećam, na vlasti je dominantno HDZ. Kažem dominantno jer sve tri glavne institucije u državi vodi HDZ-ov establišment – predsjedničku, Vladu i Sabor. Demokršćanski konzervativci, pojačani pravašima i liberalima svih (kameleonskih) vrsta završili su tako početnu fazu projekta ‘domoljublje’, te svi oni koji bilo što, ali pazite – bilo što kritički progovore o Domovini, odmah su mrski neprijatelji. Tako su pristaše ‘domoljublja’ raširile krila i sve su hrabriji. Svi oni koji su posljednjih godina bili u zaklonu, sada su glasni, i glasniji. Ona Hrvatska koja veliča tradicionalne običaje, koja se boji promjena i izazova, ona koja dan započinje na crkvenom oltaru, ona koja živi u prošlosti – ta Hrvatska je sve glasnija i jasnija. Ta je Hrvatska sada glavna Hrvatska.

Ona druga, koja zapravo zbog vlastite nesposobnosti nije ni stigla oživjeti, povukla se u svoju tišinu. Ona druga Hrvatska koja je, pazite sad ironije – oslobodila generala, ma što generala – ljudinu od Ante Gotovine, ona Hrvatska radi koje smo, doduše nakratko, imali barem prividni osjećaj da je dvadeset i prvo stoljeće, ta je Hrvatska zaspala. Utonula u dugačak, jako dugačak san. Da budem jasan, i ta je Hrvatska nesavršena, sva nekakva neodlučna i njonjava – ali barem je bila malo modernija. No, ta će Hrvatska sada imati jako puno vremena sanjati i sanjariti, možda se jednom probudi odlučna nešto napraviti. Možda.

Stoga, nemojte se sada čuditi što su u dvije tisuće i sedamnaestoj najpopularnije teme o domovinskom ratu, ustašama i crkvi. Nemojte se tome čuditi jer ‘domoljublje’ je sveto. Ono što se sada događa je indoktrinacija sveopćeg puka. U kakvom društvu živimo najbolje ćete shvatiti ako vam kažem da će mnogi ‘domoljubi’ sada googlati pojam “indoktrinacija“. Eto, o tome pišem.

Nije svejedno kakav ste domoljub, ali sve dok ste ‘ispravan’ domoljub, sve je dobro. No, to podrazumijeva barem neke osnove – da niste tamne boje kože ili Srbin, i da živite do Učke ili do Drave. Da postoje vrste domoljuba pokazuje i nevjerojatan primjer onog generala spomenutog u drugom odlomku. Čovjeka koji je prvo oslobodio zemlju od okupatora, pa nakon sedam godina provedenih u zatvoru izgovorio – “Rat pripada povijesti i okrenimo se budućnosti, svi zajedno.” Znate li da su ‘domoljubi’ čak i njegove riječi izviždali, čak i njegove riječi nisu bile shvaćene. Ali, on je to znao. Znao je s kakvim ljudima živi, znao je to u ratu, zna to i u miru. Zato je kada se vratio i održao taj miran i mudrosti prepun govor, malo odmaknuo mikrofon, jer je znao da će njegove riječi malo tko razumijeti. I takvih je Domoljuba, istinskih, zapravo jako malo.

Puno je više onih kojima pršut na čelu, stranačke iskaznice ili domoljubne etikete s bijelim kao prvim poljem baš dobro pristaju. Onih koji pjevaju da smo ‘prvaci’ iako prvaci u mnogočemu, pa tako i u nogometu nismo nikada bili. Ali mi jesmo, prvaci, pa neka pati koga smeta! Ukoliko vam još nije jasno tko piše povijest, sjetite se stiha pjesme ‘Od stoljeća sedmog’ Dražena Žanka – “Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše”. Zato naši ‘domoljubi’ povijest, nekim njihovim umom shvaćenu, pišu na (tvrdim) pločama. Jer stadioni više nisu dovoljni.

Igor Lesar

Igor Lesar

Aktivist, avanturist, putopisac, novinar, kritičar, fotograf. Don't believe everything you think.

Komentari

Reklame