Aktualno autorski tekstovi Celebrities inmediasres KOLUMNIZAM mediji Politička aktuala POLITIZAM POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Željezna Koli: Rasturanje po Rumunjskoj, Ceausescu u defanzivi

Zagreb, 11.11.2014 - HDZ-ova predsjednièka kandidatkinja Kolinda Grabar Kitaroviæ službeno je predstavila svoj Izborni program "Za bolju Hrvatsku". foto HINA/ Damir SENÈAR/ iš

Otkad imamo Vijeće za suočavanje s prošlošću, naša novopečena doktorica mađarskih političkih znanosti, a ujedno i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, sve više nastoji da nam osvjetla obraz u inozemstvu svojim enciklopedijskim znanjem.

Prilikom službenog posjeta Rumunjskoj izjavila je stoga da našoj zemlji predstoji još velik put do sustizanja zapadnih zemalja i da Rumunjska i Hrvatska dijele zajedničko iskustvo života iza željezne zavjese. Šteta što nam nije podrobnije opisala to svoje iskustvo. U Rijeci i oko Grobnika bilo je, dakako, najgore. Sve same fojbe, o čemu je vjerodostojno svjedočio i autor slike Tita s mrtvačkim glavama oko vrata, Charles Billich. Ne napišeš domaću zadaću u školi i završiš u fojbi. Ili te za kaznu pošalju u gulag Los Alamos u SAD-u. Nevjerojatne su teškoće s kojima se buntovna mesarova kći Kolinda susretala iza željezne zavjese u Jugoslaviji.

Kao prvo, ime. Zdenka Vučković, poznata disidentica, prepjevala je instant hit kanadske pjevačice Lucille Star Colinda na hrvatski, što je tada bila vrhunska provokacija staljinističkom jugorežimu, a njeni su roditelji u znak protesta kćer nazvali po toj pjesmi. Od početka joj je bila namijenjena sudbina protivnika zločinačkog jugokomunizma. Uvjeti gori od onih kojima je bio izložen Nelson Mandele za vrijeme južnoafričkog apartheida, terora prema Hrvatima kojeg su provodili bogati velikosrpski jugookupatori i uslijed kojega je njenim roditeljima propala mala mesarska proizvodnja, natjerali su je da se pridruži pokretu otpora srpskom nacifašizmu i uđe u Hrvatsku demokratsku zajednicu, gerilsku stranku s čak 96000 bivših komunističkih disidenata koji su komunističku partiju razarali iznutra. Iz četverogodišnje epopeje u kojoj su mnoga poduzeća u privatizaciji uništavana gore od mosta na Neretvi da bi ih od propasti spašavali marljivi stranački ljudi, izašla je još jača i nepokolebljivija.

S tog je i dalje disidentskog položaja polako napredovala i uspinjala se nesalomljivo prema vrhu, prvo kao zaposlenica ministarstva znanosti, pa ministarstva vanjskih poslova, te veleposlanica u SAD, pa konačno ministrica europskih integracija, saborska zastupnica, voditeljica pregovaračke skupine s EU, ministrica vanjskih poslova… otpor tvrdokornih jugostaljinista bio je jak, budući da lustracija nije bila provedena kao u većini ostalih zemalja iza željezne zavjese, te je njen uspon bio znatno usporen i mukotrpan. Bila je prisiljena čak u jednom trenutku i dojiti dijete u Saboru kao saborska zastupnica. Skoro joj je već bila pedeseta kad je konačno uspjela postati predsjednicom Republike Hrvatske. Nesmiljena komunistička banda i ovdje joj je podmetnula klipove pod noge i oduzela joj većinu ovlasti koje je imao prvi predsjednik. Njena borba nastavljala se i dalje, prije svega za vraćanje legitimiteta starom hrvatskom pozdravu i druge hvalevrijedne inicijative.

Iako je Hrvatska imala iskustvo života iza željezne zavjese, a i života u najgoroj od svih tamnica naroda – Jugoslaviji, predsjednici se nije učinilo korisnim podržati referendum o odcjepljenju Katalonije od Španjolske. Kao prvo, sve dobre stvari izumila je ili u njima prednjačila Španjolska – borbu s bikovima, svetu inkviziciju, španjolsku čizmu, pojas nevinosti, Opus Dei, građanski rat ljevice i desnice u kojem pobjeđuje desnica, falangistički fašizam koji nije poražen u drugom svjetskom ratu… Nekako nije u redu iz pozicije hrvatskog domoljublja zamjerati se takvima. Nasuprot toj i takvoj Španjolskoj našla se mala pokrajina veličine Hrvatske, koja za vrijeme Franca nije bila iza željezne zavjese, niti je – zamislite – imala svoju priznatu republiku s granicama, kao Hrvatska u Jugoslaviji. Nije, zapravo, bila nigdje. Postojala je unutar četiri zida privatnih kuća, gdje su Katalonci jedino mogli govoriti katalonski za vrijeme vlasti frankista. Dok je Jugoslavija imala odnose sa zemljama trećega svijeta, ali naravno vrlo slabe i samo s nekim afričkim ljudožderima i diktatorima, budući da je bila iza željezne zavjese, Španjolska je ostvarivala bogate odnose s cijelom plejadom demokratskih, miroljubivih i naprednih zemalja Latinske Amerike, u neku ruku svojim bivšim kolonijama. Cijeli se svijet doslovno klanjao Francovoj mudroj i mirotvornoj politici fašističke aktivne koegzistencije u demokratskom okruženju. Prema tome, podrška Kataloniji ne dolazi u obzir, s čime se, dakako, bez puno protivljenja složio i premijer Plenković. Na kraju krajeva, preseljavanje grobnice od zlata iz Madrida u Barcelonu opteretilo bi državne financije, a pitanje je bi li tamo ‘stari pozdrav’ bio jednako dobro prihvaćen.

Ovakav stav predsjednice odlično se poklopio s izjavama pape Franje, koji je rekao da je rodna ideologija jedna od većih prijetnji obitelji, jer da svaka ideologija uzrokuje mnoge ljudske žrtve, budući da se temelji na priznavanju realnim u povijesti onoga čega u stvari nema. Primjerice kao što su rasa, klasa i rod. U realnosti uopće nema različitih rasa, ovi kosooki, žuti i slično su ljudi koji jedu previše mrkve, crni se previše izlažu suncu i kopaju nos, umjesto klasa tu su stališi – velikaši, kralj, svećenstvo i kmetovi, a rod je samo gramatički. Žene su tu da rađaju i kvit. To je njima spolna sudba dala. I osim toga vještice su postojale. Da se razumijemo. Misli li još tko ozbiljan da nisu? Ako itko smatra da se kod spaljivanja tih spodoba radi o ljudskim žrtvama, neka razmisli još jednom. Žena i čovjek. To su suštinski dvije stvari. Jednako je tako nekako zaključio i HDZ-ov požeško-slavonski župan, naime da je Isus mislio na žene kad je rekao da treba okrenuti i drugi obraz. Ili da se možda treba žrtvovati za druge, a ne grabiti sebi; to je za luzere i rodno izopačene. Pravo muško normalno neće dopustiti neprijateljima da ga razapnu jer je obiteljski nasilnik, nego će im svima pokazati i još osvojiti izbore, kao što HDZ osvaja u svim gradovima i općinama te županije. Ženama je prepušteno da se žale pismima premijeru, kao i neki Katalonac međunarodnim organizacijama za ljudska prava na Franca. Ako e-mail ne završi u junk folderu.

Kao što je razvidno, željezne je zavjese u Jugoslaviji bilo, a sad je više nema. Tko tvrdi drugačije, žrtva je ideologije koja uzrokuje mnoge ljudske žrtve i prijetnja je obitelji, na primjer ovoj lijepoj katoličkoj obitelji HDZ-ovog požeško-slavonskog župana. U to zdušno vjeruje i predsjedničin suprug Jakov, kao što je i sto posto uvjeren da je jedini, ali baš samo on, prošao kroz neprobojnu, hm, zavjesu Željezne Koli.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame