Aktualno autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM mediji POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO Zabava

Noć i moć barbarogenija: O državi i državnim neprijateljima Broj Jedan, Dva i Tri

Nakon uspješnog nasrtaja na Noć kazališta, manifestaciju koja se u cijeloj Europi održava 18.11., hrvatski krležijanski barbarogeniji maskirani u časne odore branitelja jašu i dalje: građanska inicijativa Ivo Pilar (dopisom broj 14-06-10-2017/17-14), zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata zahtijeva trenutani raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog navodnih teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a. Uz to zahtijeva i pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti i sankcioniranje glavnog ravnatelja Bačića, ravnatelja programa Kunića, glavnog urednika HRT1, Bruna Kovačevića, te gđe Mirne Dvorščak, urednice emisije Daj pet-ak u sklopu koje se emitira sporni prilog IzazovNA.

Kako je “imenovani” kršio niz članaka tih propisa i nanosio štetu ugledu, kredibilitetu i neovisnosti HRT-a? Kako je u sklopu programa za mlade prema njima uspio ukomponirati “prostačenje najniže vrste, stalno eksplicitno verbaliziranje muških i ženskih spolnih organa, najvulgarnije psovke, neobjektivno i pristrano veličanje maršala Tita i komunističke Jugoslavije”?

Tako što je 29. svibnja 2015. tijekom prosvjeda hrvatskih dragovoljaca i branitelja, među kojima je bilo i desetak najtežih invalida u kolicima, na Trgu sv. Marka u zagrebu, te njihova “zatočenja” u crkvi Sv. Marka na svojem facebook profilu objavio “Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg, aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze.” Sjedokosi deform se odnosilo na vođu prosvjeda, uglednog branitelja Đuru Glogoškog. Veličanje Jugoslavije vidljivo je i iz slijedećih citata: “Nije umro samo Bata Živojinović. Umire jedno bolje, kvalitetnije, veće i ljudskije vrijeme. Vrijeme pravih heroja. Vrijednih pažnje. Ima ih još, ali sve manje.” i “Elem Tito je imao veću kitu nego svi ovi jopci zajedno. Zato i jesu strahovi i kompleksi” i “Bote, Tito mrtav skoro 40 godina, a življi od bagre koja si danas utvara da je bitna. Ono kad te nadjebe mrtvi frajer, e za to treba talent. Elem, bio sam prebalav tada, ali Titov apsolutizam izgleda daleko humanije i bolje nego današnja “demokracija”. Sic”.

I sve tako dalje, i sve gore, i sve u tom smislu.

Te je stoga prekršio opća pravila, osobito 3.3. Nikomu nije dopušteno iskazivanje vlastitog mišljenja ili stajališta na društvenim mrežama ili blogovima a koji bi štetili ugledu ili interesima HRT-a’ i 8.3. Zaposlenici HRT-a moraju imati jasnu profesionalnu distanciju prema svim nositeljima i instrumentima vlasti i interesnim skupinama kako ne bi ugrozili integritet javnog servisa za koji rade., a i Etički kodeks, osobito “U svojem radu, javnim istupima i istupima na društvenim mrežama dužnost je novinara i kreativnog osoblja poštovati pluralizam ideja i svjetonazora, dostojanstvo i slobodu pojedinaca i zajednica, nacionalne i općeljudske vrijednosti, kulturu i tradiciju. Obveza je poštovati sve manjine i druge posebne društvene skupine, biti snošljiv prema razlikama te poštovati pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti svake osobe. … mora se čuvati kultura javne riječi, razina komunikacije i voditi računa o dostojanstvu o integritetu osoba koje se spominju. .. ne smiju isticati političku, svjetonazorsku, gospodarsku, vjersku ni bilo koju drugu pripadnost ili sklonost, koja bi objektivno mogla stvoriti dojam o njihovoj nesamostalnosti ili neobjektivnosti”. I sve tako dalje. Da ne spominjemo da je izjavio i “nisam vaš” i “Da sretan Dan drzavnosti? Haahaha. Kome? Čemu? Negdje je država u blizini? Ajme, al si tepamo.” i pozivao na terorizam izjavom “kad oću provocirat otići ću pred Sabor s Molotovim koktelom i zabit ga prvom reprezentu u”. O svemu je obaviještena predsjednica, Sabor i vlada, te svi klubovi zastupnika i saborski odbor za medije.

Optužbe su, razvidno je, vrlo teške.

Kao prvo, tu se spominje notorni Bing, a s obzirom da možemo pretpostaviti da se ne radi o tražilici koju Microsoft promovira putem svojeg OS Windows, razvidno je da se radi upravo o liku iz jugonostalgičarskog stripa Alan Ford, koji je, kako je već mnogo puta utvrđeno, izlazio i postao popularan u prijevodu Nenada Brixyja upravo u vrijeme zlosretne Jugoslavije. U tom se stripu, zamislite, pojavljuje i stanoviti sjedokosi deform koji se odaziva na ime Broj Jedan. Taj invalid u kolicima je upravo i šef supertajne grupe TNT, nazvane u tom stripu po stanovitoj vrsti eksploziva koji se koristi za dizanje u zrak. Normalno, blasfemično je i pomisliti da ljudi koji okolo po šatorima furaju plinske boce u glavnom gradu mogu podsjećati na nekakvu tajnu grupu iz jugoslavenskog stripa, kad je posve jasno da se oni plinskim bocama bore upravo protiv takve (neo)jugoslavenske tvorevine. Stoga se očekuje da će predsjednica, Sabor i Vlada, te odbor za medije, nakon što pročitaju prijavu, poduzeti odlučne korake da se stvarno opasna grupa pravih jugoterorista iz cvjećarnice sa svojim brojem 1 privede pred lice pravde i da joj se onemogući pro-jugoslavenska neprijateljska djelatnost. Zadužiti cijelu zemlju za milijardu eura, a krenuti u takav pothvat iz male cvjećarnice u Zmijavcima kod Imotskog još za vrijeme mrske Jugoslavije, zaista je krajnji bezobrazluk, i onog koji temeljem očigledno antihrvatskog zakona nazvanog od milja “Lex Agrokor” prikriva taj očiti kriminal vlada mora najstrože kazniti i spriječiti da razulareno kreativno osoblje HRT-a na fejsu časne branitelje uspoređuje s tim i sličnim veleizdajničkim jugo-šljamom.

Zatim moramo obratiti pažnju i na Batu Živojinovića velikog prijatelja pokojnog Borisa Dvornika, člana HDZ-a i saborskog zastupnika, koji je u jednom razdoblju svojeg bogatog života doista i bio hrvatski protivnik. Dva su se prijatelja na kraju izmirila. U međuvremenu stigao je umrijeti čak i Dino Dvornik, Borisov sin, a preostala nam je od svega samo Ella Dvornik. Prateći što piše i misli Ella Dvornik, većina je hrvatskog naroda izgleda propustila primijetiti da je umro i Ljubiša Samardžić, čovjek koji je glumio u mnogim filmovima s Batom i koji se izrazito postavio protiv Miloševića i njegovog rata u Hrvatskoj i BiH. Od bolesti se čak liječio u Zagrebu i imao je mnogo prijatelja u Hrvatskoj, od kojih niti jedan nije smatrao potrebnim da se pojavi na sprovodu. To se dogodilo zato što danas imamo jako puno heroja i jer je ovo jedno bolje i ljudskije vrijeme.

Kolika je bila kita u Tita i je li ga bolila za sve to, danas je, 37 godina nakon smrti, prilično nezahvalno utvrđivati. Nositelji i instrumenti vlasti, te interesne skupine iz Titovog vremena prema kojima bi se trebalo odrediti mogu se uglavnom prebrojiti na prste jedne ruke, a onako okvirno možemo reći da se radi o Joži Manoliću. On bi, možda, mogao reći kolika mu je bila, jer on sigurno barata i takvim podacima, kako bi saborski odbor za medije bio ispravno informiran o situaciji. Ako se, međutim, utvrdi da se ne radi o veličanju, nego o sasvim realnim okolnostima, vjerojatno bi optužbe trebale biti barem ublažene, ako ne i odbačene. Osim toga, može se razumno dokazati da ‘kita’ predstavlja jednu samorazumljivu općeljudsku i općenarodnu vrijednost, kulturu i tradiciju u većini balkanskih i mediteranskih zemalja, a donekle i u srednjoeuropskima, pa stoga i u Hrvatskoj, tako da njeno spominjanje na društvenim mrežama od strane kreativnog osoblja hrvatske televizije ne predstavlja nikakav krimen. No, najvažniji dokaz protiv ove optužbe sastoji se u riječi ‘distancija’. Naime, ni uz najbolju volju, takva se riječ ne može pronaći ni u jednom rječniku hrvatskog jezika, za razliku, primjerice, od riječi ‘distanca’, koja označava udaljenost od čega i osobito u frazi ‘držati na distanci’ znači ‘ne htjeti se suvišno približiti, ne htjeti se intimizirati’. Budući da stoga nije jasno što bi to jasno trebali imati zaposlenici HRT-a u odnosu na nositelje vlasti, stvar treba staviti ad acta, a i optužba za nepoštivanje kulture javne riječi samim time pada u vodu, budući da i sam HRT u svojem pravilniku koristi nepostojeće riječi. Ako se pak netko od podnositelja prijave u svojim prijašnjim ideološkim inkarnacijama ‘intimizirao’ s Titovom kitom, ili se odviše približio tako verbaliziranom organu (muške) vlasti, očigledno je to samo privatna stvar dotičnog i mora se odbaciti iz daljnjih javnih razmatranja, radi zaštite prijaviteljeve privatnosti.

Da zaključim, isticanje pripadnosti ili sklonosti nekome ili nečemu jasno je otklonjeno izjavom “nisam vaš”. Ako nije ‘njihov’, pa prema tome i ničiji, kako bi onda mogao nekome pripadati ili biti sklon? Pravilnik ne zabranjuje da se nekome ili nečemu bude nesklon, nego samo ne smije biti sklon. S druge strane, ako bi se svakoj marginalnoj skupini branitelja ili ljubitelja ptica pjevica dopustilo da uspješno utječe na uređivačku politiku HRT-a, kako bi se to odrazilo na samostalnost i objektivnost zaposlenika HRT-a i njegovog kreativnog osoblja? Možemo samo zamisliti. Onako kako bi se to moglo dogoditi samo u slučaju da ovdje doista – nema države.

Uzimajući u obzir gore navedeno, čini se da je prijava bila doista ishitrena i napisana tendenciozno, te bi trebalo uzeti u obzir realnu mentalnu dob podnositelja kod daljnjeg eventualnog postupanja i s tim u svezi konzultirati Mladena Pavkovića, čovjeka koji je svojedobno veličao Tita, komunizam i Jugoslaviju, da bi danas postao jedan od velikih branitelja skrivenih iza imena velikog hrvatskog geopolitičara Pilara. Na upit kako je to moguće, rekao bi valjda: “Puj, pik, ne važi”.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame