autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM mediji Politička aktuala POLITIZAM PRIRODA & DRUŠTVO

Hrvatska Pidžamahirija – Batarelo i Josipović: Dva brata uboga, jedan tuži drugoga

Vincent “Vice” John Batarelo, čovjek koji je prikupio i Saboru predao 168561 potpis za zaštitu nerođenih i pomoć trudnicama, nije čovjek s kojim se mogu zbijati šale, a kamoli pokušati nešto slično s katoličkim vrijednostima koje su mu prirasle srcu. Kao i sam biblijski Bog, vrlo je osjetljiv i uvredljiv, i premda još nije u stanju poslati na Bogu mrske ljude i ine bogohulnike skakavce, kugu, koleru, grmljavinski pljusak ili neku drugu pošast, on ipak može žestoko tužiti.

Tako je odlučio stati na kraj Sotoni broj jedan u Hrvata, bivšem hrvatskom predsjedniku dr. sc. Ivi Josipoviću, potaknut brojnim pozivima svojih podupiratelja povodom niza njegovih nedavnih medijskih istupa. Pokrenuti, naime, sudski proces radi “zaštite ugleda, časti i dostojansstva, zaštite od diskriminacije te zaštite od uvreda, kleveta, teškog sramoćenja, govora mržnje te temeljem bilo koje druge pravne osnove za zaštitu prava, interesa i osjećaja pripadnika katoličke vjeroispovijesti povrijeđenih javnim istupima i izjavama tužitelja”.

Drugim riječima, on je odlučio Ivi Josipoviću stati na kraj kao Sveti Juraj zmaju. Iščupati mrskoj staroj zmiji đavlu sotonski jezik iz usta, da više ne sikće sa zemlje prema nebu bogohulne i Božjem uhu nesklapne tvrdnje. Probiti ga kopljem sudski dosuđenih odšteta za vrijeđanje, klevetanje i sramoćenje, kako bi odgmizao u komunističku paklenu tminu iz koje se kao vampir Nosferatu s petokrakom na čelu digao da vrijeđa bogobojazne hrvatske katolike, premda još nije uopće došlo vrijeme za Apokalipsu. Po Vincentovom sudu, gorenavedeno je praksa u svim demokratskim društvima. U takvim društvima, naime, ne može tek samo tako nekome pasti na pamet ponižavati katoličke svetinje i ljude bez posljedica.

Činjenica da je Europska komisija izrijekom garantirala slobodu javnog izražavanja i mišljenja time da se dopušta i izražavanje onoga što doista uznemiruje, pa čak nekoga i vrijeđa, ne dira ga previše. On je odlučio da sloboda izražavanja mora prestati kad se radi o samome Sotoni, odnosno u ovom slučaju g. Josipoviću, i da katolici nisu više dužni trpjeti u ovoj Dolini Suza ono što bi on mogao izjaviti. Jer previše je previše, čak i za vjernika. Basta! Ne treba tu zakona ni ičega, kad je pravda na tvojoj strani, a pravda je tamo gdje je narod ili bar njegova velika većina!

Drugim riječima, naš je John Vice i Sin Budni Bez Zemlje u odsustvu ikakvog relevantnog euroatlantskog kralja Richarda Lavljeg Srca, koji je za ovu priliku otišao kakti malo oslobađati Svetu zemlju od Saracena pa mu se ne da bez velike potrebe gnjaviti s malim dosadnim prirepcima EU-a u kojima ne funkcionira ništa kako bi trebalo, odlučio sudski osporiti normalno dopuštenu slobodu izražavanja i mišljenja nekih ljudi u tom EU-u, ujedno i hrvatskih građana, kad se radi o “katolicima, velikoj većini građana Hrvatske”, koje vrijeđaju i uznemiravaju agnostici, ateisti, mala manjina građana Hrvatske. I to navlastito svojim izjavama u smislu da je “Hrvatska sekularna država, a ne katolička džamahirija”, što je g. Ivo Josipović u medijima izjavio, odbivši se nakon toga ispričati.

Neologizam Džamahirija (arapski jamahiriyyah) doslovno znači ‘masovna republika’ ili ‘republika masa’, i izveden je od arapske riječi za republiku, Džumhurija (od džumhur – narod) i arapske riječi za mase (džamahir). Taj oblik vladavine po zamisli bivšeg šefa Libije, pukovnika Gadafija, trebao je biti različit od monarhije i republike, svojevrstan ‘treći put’ između kapitalizma i socijalizma (komunizma), nalik na Titovo samoupravljanje. Ako tako sagledamo stvari, katolička džamahirija zvuči prilično kao oksimoron. Islamski socijalizam u praksi je možda bio bliži baš samoupravnom socijalizmu, ili onome što bi g. Josipoviću vjerojatno trebalo biti puno draže od onoga što bi htjeli uvesti pobornici tvrdog katoličanstva i krajnje konzervativnog pokreta ‘Tradicija, obitelj, imovina’, uključujući tu i naše obiteljaše tradicionaliste iz udruge U ime obitelji dr. Željke Markić i konzervativce poput gospodina Vice i njegove udruge Vigilare (Budnost). Njegove podupiratelje riječ “džamahirija” u spoju s “katolička” toliko je pak uvrijedila i uzrujala, da to već izlazi iz okvira slobode govora koje su u stanju podnijeti, a da se ne potegnu pravednički križarski mačevi na nevjerničke sablje krivošije. Kao prvo ih valjda smeta arapski korijen riječi, pa nisu valjda oni Saraceni zamo zato što ih smetaju ‘kauri’, a kao drugo ideja da bi takav islamsko-socijalistički model mogao biti poželjan nekome katoliku u odnosu na mrski ‘sekularizam’ koji već i kao riječ asocira na prljavi seks i sve moguće bezbožne perverzije.

Ali čekajte malo, pa ako Vincentu i njegovima sekularizam nije po volji, kako im onda smeta Josipovićeva izjeva da Hrvatska NIJE sekularna država? Ili bi oni možda htjeli da jest? Ako ćemo se složiti da Hrvatska nije sekularna, da takvo što nikada nije zapisano u Ustavu, pa da takva uopće ne može ni biti, onda zašto ne bi mogla biti baš i “katolička džamahirija”? Što je u tome uvredljivo? No, kako vidimo iz poziva peticije kojom se podupirateljima i uvrijeđenima sugerira da financijski i potpisima podupru tužbu, ovakav način rješavanja imao bi biti “demokratski”, sukladno trodiobi vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, kako bi se baš putem ove treće razriješio spor.

Međutim, ako je doista tako, a država Hrvatska je demokratska republika, baš kao što to tvrdi i novi Trg Republike Hrvatske, onda bi se u njoj morala poštivati i sloboda govora, izražavanja mišljenja, osim u onim slučajevima kad ta sloboda prerasta u ‘govor mržnje’. A govor mržnje je onaj način izražavanja mišljenja koji poziva na nasilje i može predstavljati opravdan razlog za zaštitu javnog reda, poretka i morala. Tako na primjer pozivanje na nasilje prema nekoj skupini ljudi može biti okarakterizirano kao govor mržnje, a katolici su, makar i kao većina u državi, baš ta ‘skupina’ koja se mogla naći uvrijeđenom sintagmom “katolička džamahirija” i tvrdnjom da je Hrvatska “sekularna država”, a ne vjerski baždarena džamahirija.

No, pratite me, ako se većinska skupina katolika u državi našla s pravom demokratski uvrijeđena tvrdnjom da je Hrvatska sekularna, a ne vjerska republika, a ako je vjerska, onda nužno nije i liberalno demokratska, a ako pak nije džamahirija, onda nije ni demokratska na onaj poseban način ‘izravne demokracije’ i ‘plemenskog odlučivanja’ kojeg je podrazumijevao Gadafi, na koji je onda način Hrvatska i dalje demokratska država prema mišljenju ‘katoličke većine’ na koju se poziva naš Vice? Pa na onaj prema kojem postoji trodioba vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, jednako kao što je providnošću onoga na nebesima Sveto trojstvo podijeljeno na Oca, Sina i Duha Svetoga. Otac je nešto kao zakonodavna, Sin izvršna, a Sveti duh sudska vlast. To troje je u biti jedno. Demokratski. Ako se Josipović svojim izjavama ogriješio o Duha Istine, ogriješio se istovremeno i o Sina i o Oca, a na sudu protiv Duha nikako ne može dobiti. Što god on rekao, Duh govori istinu, a tko protiv njega kaže, kleveće i laže. Agnostik i ateist u prvom redu. A tko kleveće i laže, taj i vrijeđa i sramoti, i sve po spisku, pa mu se mora suditi i odrediti pravedna presuda. Uvrtanje noge u španjolsku čizmu, rastezanje na vražjem kotaču, vješanje pa spuštanje i tako uzastopce više puta, čupanje nokata, spaljivanje na lomači.

Ako netko misli da ovo nije po hrvatskom Ustavu, preporuča se tužiti gospodina Boga pred nekim sudom na kojem njegovo trojstvo nije ujedno sudac, tužitelj i (đavolji) odvjetnik. Pred nekom, da tako kažemo, ozbiljnom institucijom.

Na primjer, pred ‘Europskim sudom za ljudska prava’. Pojavi se tako Bog na ‘Europskom sudu za ljudska prava’ i upita ga tamo sudac u bijelom, oštra pogleda s olovkom i bilježnicom: “zašto kršite ljudska prava garantirana Europskom konvencijom o ljudskim pravama i temeljnim slobodama”, a On će na to: “Gledajte, ne kršim ja ništa, ali Adam je prvi počeo brati zabranjene jabuke u mojem vrtu; pa zar biste to vi trpjeli da se slučajno radilo o vašem voćnjaku?”

Na što će sudac: “A jeste li vi, gospodine Bog, zaista bili uvrijeđeni time što je gospodin Josipović, kojeg vi smatrate Sotonom, rekao da je ova hrvatska institucija pidžamahirija”? A Bog će na to iznenađeno razrogačiti oči ispod kovrčave kosice: “Kako to mislite – pidžamahirija? Ja sam čuo da je on rekao ‘katolička džamahirija’.”

Na što će mu sudac sa smiješkom odvratiti: “Zar stvarno mislite tu i dalje stajati u pidžami i tvrditi mi kao da ste pri zdravoj pameti da niste rekli pidžamahirija? Molim sestru Šteficu da vrati gospodina Boga u njegovu sobu, i također molim duplex terapije.

Suđenje završeno za ovaj mjesec, dajte da potpišem povijest bolesti, pa idemo nešto raditi”.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame