Food & Drinks hrana POP COOLTURA Zabava

Vegan thug IFEEL good party: Fini uvid u vegansku kuhinju

Čovjek bi pomislio kako svejed poput mene ima pametnijeg posla na Noć vještica od odlaska na veganski tulum. Međutim, ugodni razgovor s Draganom Šurlanom prije i poslije njegova gostovanja u emisiji „A gdje su kitovi?“ prilično me zaintrigirao. Šurlan, inače poznatiji pod umjetničkim imenom IFEEL, dignuo je svoj aktivizam za životinjska prava na višu razinu repajući o životinjskoj patnji i prednostima veganske prehrane o kojima još dodatno govori svojim klijentima kao fitness trener. Zajedno sa svojom skupinom aktivista prozvanih Vegan thugz, organizirao je Vegan thugz IFEEL good party koji se održao u prostorijama udruge prijatelja životinja. Znatiželjan vidjeti kako to vegani tulumare, odlučio sam svratiti.

Sama organizacija tuluma je bila intrigantna. Ubrzo nakon što sam potvrdio dolazak, stigla mi je na mobitel ulaznica s napomenom kako ne smijem kasniti ili neću moći ući. Strogoća se objašnjavala „nizom povezanih događaja koji počinju točno u 17:00“. Nakon njih najavljen je tulum s veganskim delicijama i glazbom čiji će vrhunac biti okrunjen IFEEL-ovim nastupom. Malo sam uranio, a već se okupila skupina uzbuđenih ljudi koja je čekala ulaz i povećavala se iz minute u minutu. Duh noći vještica bio je u zraku, kako zbog izvrsno maskiranih organizatora i pojedinih uzvanika, tako i zbog dekoracije prostora po kojem su me vodili. Pitao sam se jesam li jedini svejed tamo i primjeti li se. Prijatelj vegetarijanac me uvjeravao kako ti se nekonzumacijom mesa pojačava osjet njuha. Prije početka obećanoga tuluma, smjestili smo se u glavnu prostoriju Prijatelja životinja gdje se pripremalo nekakvo predavanje. Već sam stao kolutati očima očekujući klasično nabrajanje užasnih uvjeta u kojima se drže životinje za klanje. “Nisam vidio niti praktičnog smisla, s obzirom na to da su 99.9% posto  prisutnih barem vegetarijanci ako već ne vegani (tako sam barem mislio, iako konkretna statistika naposljetku pokazuje kako je bilo 65% vegana, 25% vegetarijanaca i čak 10% svejeda), pa nisam vjerovao da bi se ikome dalo ponavljati ono što je većini već vrlo dobro poznato.”

Stoga se i nije to ponavljalo, već su Vegan thugzi predstavili svoja dosadašnja iskustva u spašavanju životinja i pomaganju azilima za životinje. Zanimljive priče, poput one o ozlijeđenoj svinji Stelli čiji su život aktivisti otkupili od njezinog farmera za 100 eura, iznenadile su me, dirnule i impresionirale. Očekivao sam da će tijekom nekih priča u kojima se kritiziraju odnosi prema životinjama kao prema hrani, dolaziti do osuda zbog kojih se mesojedi osjećaju loše, ali ih opet neće odgovoriti od mesa (što između ostaloga i ne bi imalo smisla na događaju gdje nitko ne kozumira meso). Međutim, priče su bile lišene osuda mesojeda, a obećana „feel good“ atmosfera više je pažnje pridavala pozitivnim i sretnim pričama životinja osuđenih na smrt, a koje se mogu povećati borbom protiv neznanja. Dobar primjer takvh težnji prikazani su u videima gdje vidimo kako kokoši znaju brojati ili prepoznati same sebe. Svi su bili pozvani pridružiti se Vegan thugzima u daljnjiim posjetima azila i spašavanju životinja, ali kako Šurlan napominje, „ako se priključite, očekuje se da ćete aktivno sudjelovati“.

Tulum je zaista ispunio svoje obećanje glede izvrsne glazbe, barem prema mojem ukusu. Dub remiksi poznatih reggae hitova kao što su „Welcome to Jamrock“, nisu razočarali. IFEEL je nešto zeznuo glede formata instrumentala, ali spasio je večer izvrsnom a capellom. No, to ipak nije bilo toliko bitno. Ako me itko ikada misli nagovoriti na veganstvo, to treba biti dobrim potplaćivanjem želudca. Na veliko pitanje, kakva su mi veganska jela, odgovor je isto kao i za jela koja inače jedem. Neka mogu jesti tri dana, a druga ne mogu smisliti taman da tri tjedna gladujem. Nisam zapamtio jela koja mi se nisu svidjela, ali veganski ćevapi, kulen i druge salame su bile iznenađujuće ukusne. Iako su me najviše iznenadile slastice. Uvijek se čini kako bez mlijeka, jaja i glutena vam od kolača ostaje samo prazan zrak. Istina je međutim mnogo slasnija, što potvrđuje zadovoljno mljackanje uzvanika.

Romano, jedan od kuhara ovih delicija, odmalena ne jede meso. Njegovi prijatelji su se u osnovnoj školi tome čudili, a danas je od mene viši za metar. Dobar argument za veganstvo, nema što.

„Sve ima svoju inerciju, pa tako i društvo“, kazao je Romano na upit o tome smatra li kako će Hrvatska prihvatiti veganstvo. „Da bi neka ideja ušla u društvo, treba proći vremena da je društvo prihvati“, zaključio je oslonivši se na sve pozitivnije viđenje veganstva.

U svakom slučaju, ovaj tekst nije napisan s namjerom da se okrenete veganstvu, ali ako se nađete u prilici posjetiti veganski tulum, festival ili općenito probati vegansku hranu, svakako iskoristite priliku. Tada bi vam konkretni odgovor o prelasku na veganstvo (pozitivan ili negativan), mogao doći sam od sebe.

Ivor Kruljac

 (kokoš broji)

 (IFEEL-ova pjesma)

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame