Aktualno Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Miki Solus: Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama – rap koji voli Mišo Kovač

U vrijeme kada je Miki Solus skrenuo pozornost na sebe, imao sam neugodan osjećaj da bi se njegovo repanje genijalno spaljenih stihova o svemu i ničemu uz jednostavnu boogie pratnju na klaviru moglo prilično brzo potrošiti, odnosno da će u kratkom roku morati smisliti način kako i čime proširiti svoj glazbeni izričaj.

„Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama“ pokazala mi je da sam bio u krivu – iako nema neke bitne razlike u odnosu na ranija izdanja, novih 10 pjesama još jednom ga potvrđuje kao jednog od naših najduhovitijih i najinteligentnijih  tekstopisaca kojem često polazi za rukom smisliti i „catchy“ refren ili melodiju.

„Rap na harmonici“, isti onaj koji, kako doznajemo na refrenu, voli i Mišo Kovač, otvara album moćnim grooveom i monologom u kojem se Mikija odriču pravi reperi, dok ga spomenuti instrument na momente „odvodi u posjet“ svjetskom mega caru Rambu Amadeusu.

„Talent za pizdarije“ i „Bugi Vugi“ ogledni su primjerci njegovog pomaknutog toka svijesti, ali i pjesme oko kojih se glazbeno mogao malo više potruditi. Drugu, svjetliju stranu te medalje zato predstavlja savršena popističnost „Lastavica“, gdje je zazvučao kao izgubljeni sin Darka Rundeka, i „Ožujka“ s refrenom čijeg se optimizma ne bi posramio ni pokojni Animator Krešo Blažević.

Lijepa tema na klaviru ispratila je gorko-slatku priču o „Penzionerima“, a posebnu pozornost zavrijedio je „Talent Show“, jedan od Solusovih daleko najimpresivnijih storytellinga o neuspješnom wannabe pjevaču i njegovoj krvavoj osveti bahatim članovima žirija. Kombinaciju saksofona, harmonike i basa na ovom je materijalu do vrhunca doveo „Zlatan Ibrahimović“, glavni junak priče u kojoj jedni uz druge stoje Patti Smith, Vito Corleone, Chris Martin, Jared Leto, Stanko Vraz, Goran Višnjić, Norah Jones i Zaz. (Vedran Harča)

8.5/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame