Aktualno Glazba Interview mediji POP COOLTURA

My Buddy Moose: Uživo dajemo sve od sebe, kao da sutra ne postoji, nismo attention economy band

Glazbena kritika kaže da je „IV“ riječke grupe My Buddy Moose jedan od najboljih domaćih albuma godine. Ako ne vjerujete ili jednostavno ne volite kritiku, pa niti onu glazbenu, ali volite istinski rock tulum sa sjajnim izvođačima  i gostima onda je u četvrtak 23.11.2017 zagrebački KSET mjesto gdje jednostavno morate biti. O novom albumu, ali i mnogim drugim stvarima samo za DOP porazgovarali smo sa Lukom Benčićem, glavnim autorom benda sastavljenog od najboljih prijatelja.

* Novi album IV objavili ste početkom ljeta, a krajem jeseni ga koncertno promovirata, (za)što ste čekali?

– U principu, početkom ljeta je album izašao na Deezeru, potom na CD-u, a u rujnu na vinilu. Možda smo to malo nespretno izveli s tempiranjem, ali bili smo dosta nestrpljivi i željeli da ga ljudi što prije čuju, s obzirom da je već neko vrijeme stajao gotov i čekao objavu. Promociju smo odlučili raditi nakon što cijeli taj proces bude zaokružen i vinil bude vani, tako da nam se kraj studenoga i početak prosinca u riječkom slučaju činio kao idealno vrijeme za koncertnu promociju.

* Kritika o albumu piše u superlativima, a kako ste Vi sa njime zadovoljni?

– Mi smo jako zadovoljni, zvuči točno onako kako smo željeli i ne bi ništa mijenjali. Dobre kritike, naravno, laskaju i vjetar su u leđa.

* Možete li povući paralelu od prvog do ovog četvrtog albuma, iz Vaše perspektive?

– Mislim da se može pratiti nekakav razvoj benda u smislu skladanja, aranžiranja, sviranja, proširivanja listi utjecaja i inspiracija, pa i sazrijevanja nekakvih emocija iz kojih glazba proizlazi. Prvi album svirački i aranžerski bio je relativno naivan, ali se na njemu čuje ta silna želja benda da se izrazi, da ispriča svoju priču. Čuje se koliko smo gladni sviranja i to se nije promijenilo do danas, jedino što tu glad možda nešto rafiniranije artikuliramo. I dalje smo isti ljudi, glazba je ista, ali postoje mikropomaci koji se mogu kronološki pratiti kroz četiri albuma.

 

* Vaš glazbeni izričaj ne pripada mainstream glazbi, živite i stvarate u zemlji gdje su in cajke i odvrtanje žarulja, kako se nosite sa time?

– Osobno nemam nikakav problem s time što ljudi slušaju cajke, toga je oduvijek bilo, koliko god se to danas pokušava prikazati kao nekakva novovjeka degradacija ukusa. Sjećam se kada sam krenuo u vrtić ranih osamdesetih ,svi su klinci pjevušili „Bila mi je jedna topla zima“ Seje Pitića, netko je to proširio, vjerojatno su mu starci to doma slušali, i odmah se ulovilo. Danas su to neki drugi izvođači na koje se djeca pale, ali priča je u osnovi ista. Ljudi koji slušaju takvu glazbu ionako nisu ciljana publika My Buddy Moosea. Nikada nismo ni željeli biti dio mainstreama, više mi se sviđa ideja da našu publiku čine ljudi s kojima mogu zamisliti da popijem piće i razgovaram o umjetnosti, politici, životu, bilo čemu. Nije mi problem što se takvi ljudi ne broje u stotinama tisuća jer tako to statistički i treba biti.

* Kakva je po Vama publika koja sluša, shvaća i prihvaća MBM, stavite se sa druge strane stagea?

– Na koncertima smo upoznali te i dalje upoznajemo puno zanimljivih ljudi, ali ne znam koje bi bile njihove zajedničke karakteristike osim što vole i cijene glazbu. I što je, kao što sam ranije rekao, s njima ugodno popiti pivu i porazgovarati. Što se toga tiče, mislim da smo imali puno sreće s publikom.

* IV je izdan i na vinilu, žalite li za vremenom ploča?

– Ploče su danas bitno popularnije nego prije desetak godina, iako nisu ni približno rasprostranjene u odnosu na zlatno doba, kada su bili jedini medij za prenošenje snimljene glazbe. Ne žalim za nekim davnim vremenima, ali ono što danas definitivno nedostaje je ta posvećenost albumima. Ploče tjeraju konzumente da sjednu, smire se i puste album u cijelosti, A i B stranu, za razliku od mp3 formata, youtubea i streaming servisa gdje je sve brzo, sve se šalta, pažnja traje 2 – 3 minute u komadu i onda se usmjerava na nešto drugo. Posljednjih godina je prepoznat taj koncept koji se naziva attention economy, „ekonomija pažnje“, gdje je osnovni resurs na kojem se zarađuje vaša pažnja. Tako funkcioniraju društvene mreže, koliko će vam minuta ili sati uspjeti „ukrasti“ dnevno, a tako je, na žalost, prisiljena funkcionirati i glazba u kontekstu tih medija. Zato albumi koji ne igraju „na prvu“ već traže nekoliko slušanja danas imaju puno manje šanse za prijem kod publike nego što je to nekada bio slučaj.

* Svi koji Vas znaju uvjereni su da ste uživo besprijekorni, što može očekivati zagrebačka publika u KSET-u u četvrtak?

– Uživo dajemo sve od sebe, kao da sutra ne postoji, i vjerujem da to ljudi koji dođu na naš koncert prepoznaju. Tako će biti i u četvrtak u KSET-u. Pridružit će nam se naši gosti i prijatelji, Chris Eckman iz The Walkaboutsa, Dalibor Pavičić iz Bambi Molestersa i Ivana Smolović, beogradska kantautorica koja nam je gostovala na albumu „IV“. Ono što možemo obećati je pravi, punokrvni rock’n’roll tulum s izvanredno raspoloženim glazbenicima, ništa manje ni više od toga.

* Jedan ste od rijetkih bendova koji je od prvoga dana u istom sastavu, kako to objašnjavate?

– Pripisao bih to činjenici što smo, osim što glazbeno surađujemo, najbolji prijatelji. Zato to i može toliko dugo funkcionirati u nepromijenjenom sastavu.

* Nažalost, ne vjerujem da se glazbeni urednici na radio postajama diljem zemlje “pune života” otimaju ili barem trude vrtiti Vaše materijale, kako dolazite do nove publike?

– Rekao bih da smo u tom pogledu imali nešto sreće jer nas se čak i vrtjelo na određenim mainstream radijskim postajama, recimo na Radio Rijeci. Ali, naša publika ionako ne dolazi do nove muzike putem radija. Mislim da za nas najvažniju ulogu igraju Internet i usmena predaja.

* Svirate iz gušta i za gušt ili ipak od toga ima neke financijske koristi?

– Sviramo isključivo iz gušta, financijske koristi nema. Ono što zaradimo ulažemo dalje, u nova snimanja, novu opremu, podizanje kvalitete našeg proizvoda… Rekao bih da je naš koncept samoodrživost.

* Koliko ste uspjeli prodrijeti na tržište engleskog govornog područja obzirom da su Vam pjesme na engleskom?

– Osim povremenih izleta, poput koncerata u Liverpoolu i Londonu, nismo previše penetrirali na tržište engleskog govornog područja. Ali, nismo se previše ni trudili. Naš izbor engleskog jezika nije ni vezan uz nekakvu ideju proboja u inozemstvo, to je artistička odluka. Najmanje 90 posto glazbe koje slušam je na engleskom, i glazba koju želim skladati mi u glavi zvuči otpjevana na engleskom, tako da je engleski bio neki prirodni izbor. Sve drugo bi u slučaju My Buddy Moosea bilo lažno.

* Kakve su reakcije publike i kritika izvan naših granica?

– Za kritiku ne znam, imali smo par dobrih recenzija na nekim blogovima, ali za neku sustavniju prezentaciju u internacionalnoj glazbenoj štampi trebalo bi imati publicistu, što mi nemamo. Osim u Hrvatskoj, do najviše smo publike doprli u zemljama regije, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori… Često sviramo na ex-yu prostorima i u pravilu ti koncerti su sjajna, izuzetno pozitivna iskustva.

* Koja Vam je želja za sada neostvarena na glazbenom planu, što bi Vas u budućnosti jako razveselilo?

– Razveselilo bi me da ovo nastavim raditi još jedno 30 – 40 godina i da i onda bude dovoljno ljudi koji će slušati naše pjesme i dolaziti na koncerte.

* Previše ste inteligentni da ne bi kužili da oko Vaše glazbe nije potrebno stvarati umjetni hype, od početka furate svoj film, otkrijte tajnu?

– Nemamo nikakve posebne tajne. Uvijek smo radili glazbu koju bi i sami željeli slušati, to je ono što nas vodi od početka. Jednostavno to što se radi treba raditi iskreno, s čistim pobudama i bez kalkulacija. Jedino na taj način glazba može dobro zvučati, jer laž i prijetvornost se u glazbi odmah prepoznaju.

* Za kraj poruka čitateljima DOP-a?

– Čitajte DOP, slušajte My Buddy Moose, budite obzirni i pristojni prema ljudima oko sebe, poštujte slabije, ne radite nikome ono što ne bi željeli da se radi vama, ne nasjedajte na populističke politike, ne hranite se mržnjom, nacionalizmom i teorijama urote, izbjegavajte biti dio mase, nemojte se bojati drugačijih od sebe, koristite mozak i radite svaki dan na sebi. I umjereno s pićem i drogama. 

Ivan Milatić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame