autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM mediji Politička aktuala POLITIZAM PRIRODA & DRUŠTVO

Kako je počeo hibridni rat u mojem sokaku: Hrvatska vam Facebook oprostiti neće

Lako bi se moglo dogoditi da ćemo jednom u povijesnim udžbenicima učiti da je “Treći svjetski rat počeo rušenjem hrvatskih stranica na fejsbuku, prvo brisanjem i blokiranjem antifašista i rasista koji su koristili neprikladan izraz u vezi s kozama, pa zatim orkestriranim napadom na Željku Markić, Velimira Bujanca i stranice drugih ikona desnice, nakon čega se sukob prelio na Herceg-Bosnu i Republiku srpsku, uključila se i Armija BiH, pa Iran na njenoj strani, Rusija i Srbija na strani Srpske, SAD na strani Hrvatske, Sjeverna Koreja i Iran protiv SAD-a i Izraela, Južna Koreja i Japan protiv Sjeverne Koreje, Kina protiv Japana, Velika Britanija, Francuska i Njemačka protiv Rusije i Kine…” Tako se barem čini vjerojatnim s obzirom na žestinu kojom su neki korisnici ove društvene mreže shvatili mogućnost prijavljivanja drugih korisnika za sadraj koji “nije po standardu zajednice korisnika Fejsbuka”. Još su veliki društveni teoretičari poput Luhmanna i Castellsa ukazivali na važnost informacija u ljudskom životu i svijesti, te da su ljudi dvojaka bića koja opstoje istovremeno u materijalnom svijetu i svijetu informacija. No, dok su se nekada ratovi vodili većim dijelom u materijalnom svijetu, a manjim dijelom informacijama, ne zaboravljajući važnost obavještajnog ratovanja i značaj kodiranja poput Enigme u 2. svjetskom ratu, danas se situacija obrnula, pa se znatno više ratuje informacijama. Tome je, dakako, pridonio osobito razvoj društvenih i informacijskih mreža bez kojih moderno društvo ne bi bilo zamislivo.

I dok jednom generalu Krstičeviću takav razvoj situacije eventualno može donijeti neugodnosti zbog relativno lakog otkrivanja akademskog nemara, odnosno web stranica s kojih je prepisao navodno originalan seminarski rad, ljudima koji od pera, a ne od mača pretežno žive može ugroziti i egzistenciju. Nije čudo da je stvar počela od političara. Osim generala i ministra obrane koji je vjerojatno do tada čuo više o hibridima kukuruza nego o hibridnom ratovanju, pa je otpužio novinare za hibridni rat, odnosno da tako kažemo pukao kao kokica od jednog takvog hibrida, oglasio se i sam premijer koji je hibride otkrio među onima koji se ne slažu s veličanstvenošćšu Lexa Agrokor kojem je kumovao. Situacija se dodatno zahuktala haškom presudom šestorici iz BiH, nakon čega je fejsbuk počeo intenzivno brisati sve slike s likom heroja a ne zločinca, generala Praljka, i blokirati poluautomatizmom korisnike koji su ih stavljali, neovisno o kontekstu i razlogu. Zamislite sad komičnu situaciju u kojoj Željka Markić po uzoru na etiopskog cara Selassija piše Ujedinjenim narodima da zaustave blokiranje njene stranice na fejsbuku – to već samo po sebi govori koliko je stvar postala ozbiljna. S obzirom da je mogućnost napada na UN ili sjedište Fejsbuka prilično ograničena, otprilike kao i mogućnost Sjeverne Koreje da nuklearnom raketom gađa Pentagon, desničari su se odlučili osvetiti masovnim prijavljivanjem ljevičarskih stranica, kao što su Lupiga ili Novosti. Obrisana je tako kao spužvom u trećem razredu i kolumna o Robiju K. velikog Viktora Ivančića, jer je učiteljica Smilja Cukerbergović toga dana bila baš loše volje, pa je ostavila najveće špije i tužibabe reze da nadiru fejsbučki razred. Udruženi pothvat ideoloških neprijatelja nije stao samo na tome, nego je došlo i do pojačane paljbe iz združenih višedrukerskih bacača lažnih prijava s obje strane. Tako se osnovna ideja – omogućiti ljudima da nesmetano izražavaju svoje mišljenje bez govora mržnje – pretvorila na zapaljivom Balkanu u svoju suprotnost: omogućiti ljudima da nesmetano izražavaju svoju mržnju bez govora onih koje ne žele vidjeti na ‘svojoj’ mreži. Kako je vrijednost društvene mreže upravo propoorcionalna broju korisnika, pa i raznovrsnosti onoga što iznose, može se reći da je nova Fejsbukova politika kojom se nastojao prilagoditi zahtjevima Europske komisije proizvela usred svojeg balkanskog dijela jednu veliku informacijsku rupu koja se, štoviše, sve više i više širi.

Nikola Tesla je svojedobno rekao da bi se mržnja na Balkanu pretvorena u energiju mogla iskoristiti za rasvjetljivanje cijeloga svijeta, ali zaborivio je na otpore koji postoje u glavama tih ljudi, kojima glave zapravo nalikuju ogromnim kondenzatorima punim negativne energije, ali bez mogućnosti zadovoljavajućega pražnjenja. E, upravo je tu kao katalizator poslužila Zuckijeva mreža. Hoće li trenutno pražnjenje napona između ideoloških anoda i katoda dovesti i do neke spontane nuklearne reakcije ili možda premještanja težišta sukoba na materijalnu razinu, tek ćemo vidjeti. Ako se pokaže da se radi samo o korisnom ventilu za općenarodni bijes, a ne o grudi snijega koja se kotrljajući pretvara u lavinu, moglo bi sve ispasti samo nevina zafrkancija. No, protesti branitelja koji traže da premijer intervenira kod šefova Fejsbuka ne djeluju bezazleno. Njima, vjerojatno, nije baš jasno da premijer nema ingerencije nad privatnim firmama registriranim na američkom tlu, pa su u nedostatku boljeg krivca za sve okrivili poduzetnika Sašu Cvetojevića, koji se u popularnoj uobrazilji pretvorio u nešto nalik na domaćeg autohtonog guštera Rotšilda, krivca za sva naša neoliberalna zla i bijedu. Za te je lunatike on postao direktor Fejsbuka, svemoćna figura koja sve kontrolira, briše sve upise i blokira korisnike već samom snagom neoliberalnih misli povezanih sotonskom moćima s IT-jem u fejsbučkim programima.

Još jedna zanimljiva posljedica ovoga je i autoreferencijalnost, naime ona pojava koju slikovito prikazuju djela Mauricea C. Eschera, primjerice slike u kojima je ruka koja crta drugu ruku također i sama crtež kojeg crta ta druga ruka, pa tako i onaj koji piše o događajima može biti dio samih tih događaja, a pisanje o tome postaje novi događaj u kontekstu toga o čemu se piše.

Daljnji razvoj situacije može se naslutiti prema analogiji s izrekom Vuka Stefanovića Karadžića, koja bi u današnje vrijeme mogla glastiti: guglaj kako misliš, misli kako guglaš. Kod ljudi koji su već na sve oguglali, a i dalje imaju u sebi viška negativnih misli, moglo bi se to parafrazirati i kao: piši svoje kako mrziš, briši tuđe kako cinkaš.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame