autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM Zabava

Turboraspad sistema: Lešina iskonskog HDZ-a drugi put među Hrvatima

Vrijeme je Adventa. Sjetim se prigodno jedne dosjetke iz tabloidnih medija: purice glasale s 48 glasova od ukupno 52 da se zadrži blagdan Božića. Nekak mi nije ‘smešno’, osobito otkad je u Saboru izglasan Lex Šerif kojim se lokalnim načelnicima i gradonačelnicima daju osobine božanstava i postaju praktično nesmjenjivi. Kako je za medije izjavio vodeći stručnjak za javnu upravu, dr. Ivan Koprić, takav čelnik lokalne samouprave uvijek može određenim manipulacijama i izmjenama proračuna ishoditi smjenu vijeća ili skupštine koja bi ga trebala kontrolirati, dok oni njemu ne mogu ništa. Takva su vijeća jedino dobila ‘ovlast’ smijeniti mjesne odbore, od kojih većina nije niti popisana, nemaju sjedište, broj telefona ili daju od sebe ikakav znak života, pa u manjim sredinama baš i nije jasno što bi se tu smjenjivalo.

Osim purica koje glasaju za vlastitu smrt, u blagadansko vrijeme volimo se opustiti uz glazbu. Vidljivo je da jača europski duh, pa dok diljem EU nastupaju umjetnici poput zbora Bečkih dječaka (Wiener Sangerknaben), u nas će u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski (ne Vatroslava, nije je on osobno sagradio) nastupiti generalski zbor s Đurom Dečakom i drugim naoružanim dečkima. Dobro, već je tu vidljiv utjecaj Rusije i zbora Crvene armije, ali što sad. Nitko nije savršen. U ponedjeljak će, naime, zbor organizirati proslavu pogreba svojeg uglednog člana, tzv. Komemoraciju. Za komemoraciju ljudi će oblačiti večernje toalete, nastojeći biti viđeni i doživljeni, upisivat će se u knjigu žalbe i dojmova, a prostome puku bit će osiguran izvanredni prijevoz običnim seljačkim ‘tonobusima’ i drugim stočnim vagonima. Tko pjeva, zlo ne misli, a kamoli da čini zločine. Martini će se u ‘beli Zagreb grad’ slijevati potocima da vide, zapravo, dožive uskrsli duh generala koji je ispio cijanid nakon presude za ratne zločine u BiH. To je, zapravo, fantastičan motiv za jednu operu. Na primjer Operu za tri groša (Dreigroschen Opera), makar se u ovom slučaju radi o malo više groša, točnije 3 milijuna eura dugova za sudske troškove. Ili Romeo i Julija. Kleopatra. Divno je da se ponovo vraća operna tradicija u Zagreb. Dok se u HNK prikazuje Orašar P.I.Čajkovskog i ljudi stoje u redovima jednim dijelom za kobasice koje se prodaju ispred u kućicama, a drugim za karte, u Lisinskom će umjesto na Hanku Paldum i Crvene Koralje Bore Babarovića dolaziti gledati tragičnu priču o čapljinskom Romeu koji je nadušak ispio otrov za svoju herceg-bosansku Juliju od koje su ga odvojili zli Saraceni. Otmica iz Seraja? Netko tu sigurno sere, nema nikakve greške. Lacrimosa. Agnus Dei. Ave Verum Corpus. I sve u tom smislu.

Da event ne bude sasvim bez vjerske komponente, pobrinuo se biskup Košić, nadahnutom propovjeđu o Isusu koji sam sebe ubija iz ljubavi za svoje sljedbenike. Oni, pretpostavlja se zatim, ne stavljaju mač u korice, nego ga – naprotiv – vade vani i sjeku uha svima koji nisu dobro čuli kad je komemoracija da se tamo nacrtaju i iskažu lojalnost režimu. Hrvatska, to je nešto između Borgesa i Borgije. Slijepci, otrov i korupcija. I biblioteke jedne knjige. Kultura života koja se vidi u pijanim vojnicima izbačenim iz NATO misije, otrovima i deterdžentima otkrivenim u plitvičkim slapovima, cijanidu, mrtvim i balzamiranim svecima, suicidalnim generalima.HDZ je ušao u posljednju fazu raspadanja. Nakon ostakljenog Lešopolda, sad je tu i g. Prosipani Prah na tzv. Sunčanoj poljani mirogojskog krematorija.

HDZ užasno puno duguje Sanaderu, liberalizaciji i izbacivanju Pašalića iz stranke, europeizaciji, postupcima koji nisu u izvornom duhu te stranke, koji je ustvari frankenštajnovski spoj staljinizma, nacizma, fašizma i klerikalizma. Ne i Titovog komunizma, koji je ipak bio napredan u odnosu na tvrdi staljinizam, a pokušao je i liberalizaciju otvaranjem prema zapadu i svijetu. Kao i svi takvi pokušaji kod nas, bili su preslabi da se odupru zlu. Nakon 2008. i ubojstva Ivane Hodak i Pukanića, te odlaska Sanadera s mjesta premijera, organizirani kriminal je de facto izvršio puč i preuzeo svu vlast u zemlji. Šeks i slični likovi su samo eksponenti mraka, pijani doktori koji ubrizgavaju u glavu ideološki otrov injekcijama za račun gospodara Mračnog Grada. Zatim, nekako se izgubilo iz žiže javnosti pitanje kako je otrov dospio u sudnicu. Kako se čini, nema šanse da je to mogao itko drugi osim odvjetnice, koja je iskazala ‘štok i vjevericu’ na tu okolnost. Kome bi, ustvari, osim desnom krilu HDZ-a (u biti jezgri HDZ-a) odgovarao takav razvoj događaja? Kapitaliziranje na traumi samoubojstva u sudnici jedan je način da se pokuša dati umjetno disanje raspadnutoj lešini izvorne konzervativne revolucije HDZ-a iz 90-ih godina, čiji se izgubljeni sinovi, sada osamdesetogodišnjaci, pojačani intelektualnim snagama bivših SIS-ovaca HVO-a i drugih probranih kadrova pokušavaju uzdići iz groba i zabiti zube u vrat ostacima rasprodane domovine. Tko svira toj kobri iz fakirove kutije koja se stalno iznova uzdiže i hipnotizira male miševe, koji jedva čekaju da joj se podlože i budu progutani? Gledano čisto sa stanovišta struke, doktori i odvjetnici. Oni koji najprije mogu do otrova i oni koji ga najsigurnije mogu predati osuđeniku, gospodari života i smrti. Policija, koja izgleda nema ni za plaće ovoga mjeseca, teško im može parirati.

S druge strane, pojava stidljive liberalne inicijative u hotelu Internacional, u kojem su svoj Forum organizirale liberalne stranke Pametno, IDS i Glas, kao da proturječi događaju u Lisinskom. Dok s jedne strane u hotelu koji već i imenom poziva na otvaranje i uklapanje u svjetske okvire postoji nada u bolji život, s druge strane se u dvorani koja nosi ime heroja nacionalnog preporoda izvornog imena Ignaz Fuchs održava rekvijem za sve pokušaje liberalizacije i modernizacije hrvatskog društva. Formanov mediokritetski Salieri odnio je svoju malu prljavu pobjedu nad genijalnim Mozartom, te je odlučio i dolično proslaviti, a tome savršeno odgovara urbano-kičerajski duh zagrebačkog adventa kojeg organiziraju kamenjarski primitivosi iz zagrebačke uprave i njima bliski polubiznismeni, zapravo gazde i jednog i drugog objekta. Oni koji mažu grla svojim tustim seljačkim guskama i kojima će građanske purice i ovoga Božića zdušno i bespogovorno prikloniti svoje vratove.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame