Aktualno Glazba Interview POP COOLTURA Zabava

M.O.R.T.: Rat je konstantan na duhovnom nivou, krv i meso su posvuda – vrhunsko dno!!!

Prije skorašnjeg nastupa na Brijačnici popričali smo sa sinjskim rockerima, momcima iz grupe M.O.R.T.

* Kakvo je stanje u M.O.R.T.-u danas? Vi ste jedan od rijetkih uspješnih primjera rock benda van Zagreba čiji je zvuk uspio probiti barijere i uz nekoliko sjajnih singlova se etablirati na sceni…

Mile: Vrhunsko dno!! Trudimo se, vježbamo i radimo! – Pravo dobri momci! 😀

Zvrk: Pa stanje je svaki dan drugačije, kao u našim glavama. Valjda jesmo, ako vi tako kažete. Imali smo sreće i upornosti. Ne razmišljam o tome previše već živim svaki dan sa mišlju: evo probudio sam se živ, ajmo se zabavit.

* Posljednji izvrsni spot “Olovni vojnici” – je li to najava nekog novog stila i smjera kretanja benda. Ili samo jedan od singlova s još uvijek aktualnog albuma? Storytelling je izvrstan a vrištanje refrena je dosta “nekomercijalno” 🙂 ljudi ne vole baš kad im se jebe majku. Rata i ratne mašinerije. 

Mile: Hvala na lipim riječima. Spot je zbilja ispao izvrsno, prezadovoljni smo kako se video savršeno uklopio u pjesmu. – To je jedna epizoda od antiratne trilogije koju čine „Lažna arkadia“, „Olovni vojnici“, i „Logor“ nadamo se da ćemo uspiti snimiti videa za te dvije priče – ako ko ima ideju ili je zaintersiran za snimanje – javite nam se! – Kad poslušate te tri pjesme mislim da vam je jasno što je bend tio reći, nema tu novog stila niti kretanja benda. Bend uvijek traži novi zvuk, makar to bio „zing“ na trianglu, dok kretanje benda mora postojati – jedni na planini; jedni su griju kući.

Zvrk: Ni jedno ni drugo, mislim taj singl nam je bitan kako i svaka druga pjesma koju smo snimili, samo eto igrom okolnosti malo ju je teže bilo plasirati u eter. Za dobar dio storytellinga je zaslužna slobodna umjetnica Sanja Jonjić jer je text dio njene kritike kazališne predstave „Olovni Vojnici“ i onda je John to malo dotjerao. Jebanje majki nije nešto što smo uputili ljudima već neljudima.

* Osim jake poruke “s kolina na kolino prenosi se ludilo” mislite li da je doseg glazbe dovoljno moćan da apelira na publiku na neke pomake u glavama? Stanje kod nas ne samo na sceni je dosta alarmantno, zar ne?

Mile: Ako mislite pod „alarmantno“ da postoji previše bendova, u pravu ste. – Svi nešto rade jebote! 😀 hehehe. Stanje na sceni je show, dosta vrhunskih bendova se okupilo u posljednje 3 godine – kako je Polet jednom rekao: „Nešto se događa“! – Ludilo je u nama, svatko hrani svoje ludilo kako god zna. Na kraju je bitno da svako dijete kao i mi sami imamo želju upitati ZAŠTO, nitko nam ne smije ništa usaditi osim znanje. Spoznaja je na nama!

Zvrk: Jako je teško reći koliki je doseg glazbe bar na svjesnom nivou, a na podsvjesnom se ufam da dolazi do nekog pomaka kod ljudi, pa makar malo. Težak je to posao mijenjanja svijesti ljudi, vjerovatno i nemoguć osim kod samoga sebe. Ne utvaram si da ćemo promijenit svijet, ali svoju istinu valja govoriti pa makar tiho. Ako pod scenom misliš na društveno stanje onda se slažem, mislim da nikad nismo prestali živjeti u fašizmu samo se on u teškim vremenima pokaže u svom svojem zlom raskošu. Vidiš scena je dobra riječ, što se ono kaže cijeli svijet je scena. Samo ko piše scenariji?

Kikos: Mislim da se ljude ne može natjerati da se promijene, nego se mora ukazati na nešto šta u njima već postoji, pomoći im da spoznaju sami sebe. I onda se oni sami mogu promijeniti ako žele, promjena uvijek dolazi iznutra. Problem je kad ne priznamo svoje mane i svoje neznanje samima sebi.

* Mislite li da bi mogao opet planuti neki novi balkanski ratni sukob? Ili se stalno vodi neki pritajeni rat samo  ga nismo ni svjesni…

Mile: Pitali ste pitanje i dali odgovor na njega! FUCK WAR!

Zvrk: Mislim da bi to nekim poremećenim glavama odgovaralo da zamute vodu i onda rade šta ih volja. Riječ rat je je ponovno u javnom diskursu, glave se pune tim niskim vibracijama to se radi vještački, evo i u ovom intervjuu je našao mjesta. Rat je konstantan na duhovnom nivou, krv i meso su posvuda, borba traje za svaku dušu i um, to nije ništa novo, samo kada predamo svoj um, srce i dušu nekome drugom da nam interpretira kakvu stvarnost želi za nas onda je bitka izgubljena. Ljudi moraju birati kakav input žele hoće li slušati medije i njihovu interpretaciju i predrasude ili će se okrenuti čovjek čovjeku i onda zajedno ispričati neku ljudskiju priču. Jer tko sam ja ako nisam čuvar brata svojega? Pod brata mislim na sve ljude.

Kikos: Ljudi moraju prepoznati svoje prave neprijatelje. Nije vam netko neprijatelj zato jer je pripadnik  drugog naroda, već zato jer vam želi loše, ugnjetava vas i navodi vas da radite šta on(i) žele. Često mislite za stvarne neprijatelje da su uz vas. To može biti vaš brat, roditelj, ˝prijatelj˝, šef, bankar, lokalni ili svjetski političar. Otvorite oči, ne uzimajte sve crno i bijelo i krenite od vas samih, pa najbližih, pa sve dalje. I shvatit ćete da vam tamo neki žitelj zabačenog sela u susjednoj državi ne želi loše, zapravo mu niste važni, a ni on vama. Osim ako vas put nanese tamo, a u tom slučaju će vam dati sve šta ima ako ste u nevolji.

* Kakva su iskustva s turneje i sviranja po Hrvatskoj zadnje tri godine? Stalno se govori kako nema dovoljno prostora i klubova. Vi dolazite iz male sredine – je li to baš istina da se nema gdje svrati? 

Mile: Ovisi što želite, majka Balkan je savršena za treniranje tijela, duha i živaca. Naravno da prostora ima, samo bendovi trebaju prčakti i istraživati. Sada možemo reći da smo pošteno proletjeli cijeli Balkan, tako da jedino što mogu reći (a da se sjećam ) da sam se zabavio vrhunski i da obožavam to raditi, defintivno najbolji „posao“ na svijetu!

Zvrk: Istina je da bi trebalo biti više mjesata za svirati, sve to funkcionira na entuzijazmu pojedinaca. Ne ulaže se dovoljno u rokenrol kulturu, a to je kultura koja kroz glazbu nadilazi granice i spaja ljude i okuplja ih.

* A rock and roll publika postoji? Ili su stvarno tubro folk i narodnjački klubovi stvarno toliko preuzeli primat?

Mile: Cane je jednom rekao: „Rocknroll je večan dok su mu deca verna“, a djece ima!

Zvrk: Rock publika postoji možda nije široka koliko folk ili narodnjačka, ustvari ja ne znam kolika je folk publika ne krećem se u tim krugovima niti ih osuđujem. Puno je tu podmetanja i sitnih smicalica kad su u pitanju rock klubovi i njihov opstanak, alternativna mjesta su na tapetu vlasti i konstantno ih se sabotira. Mislim da neke stvari kao alternativna kultura moramo stavit ispred profita pogotovo ako oplemenjuju društvo. Zapravo cijelu životnu paradigmu bi trebalo promijenit i stavit neke bolje vrijednosti iznad profita. Moramo se otrgnut iz toga da se sve mjeri novcem. Zvuči malo preteciozno ali zašto ne? Može se reći da sam sanjar ali nisam haha…

Kikos: Prava rokenrol publika nikad nije bila brojna, to je uvijek otprilike isti postotak ljudi koji to zapravo živi. Bitka se vodi za neodlučne, a oni najčešće slušaju ono šta im se servira kao pomodno. Pogledajte svoj krug prijatelja, pa ćete naći određeni broj koji su s godinama ekstremno mijenjali ukuse. Ja osobno samo širim horizonte, slušam sve širi spektar glazbe, ne odustajem od onoga šta mi se nekad puno više sviđalo.

* Kad ćemo čuti neke nove materijale od MORT-a? Sprema li se nešto u studiju novoga za ovu godinu?

Mile: Svašta kuvamo!

Zvrk: Snimamo uskoro album na engleskom, čisto jer nam je to sad napeto i novo.

* Spotovi su bitan dio izražaja benda i super su vam obraćate puno pažnje na njih. Koji je vama vaš najdraži spot?

Mile: Trenutačno Olovni vojnici, dok ne snimimo sljedeći.

Zvrk: Imali smo sreće pa su nam nadareni ljudi snimali spotove manje više džabe i na njihovu inicijativu. Hvala im na tome. Svi su mi dragi, al možda mi je najdraži spot za pjemu „67 sati bez sna“ jer smo ga sami snimili i onako infatilno je zabavan, uvik me nasmije.

Kikos: Nisam pobornik spotova s puno radnje, već onih koji najbolje dočaraju atmosferu pjesme, a ne odvuku slušatelja od same glazbe. Tako da mi Buka u glavi još uvijek drži to mjesto. Šteta šta nismo imali bolje tehničke uvjete pri snimanju.

* A što mislite o domaćoj glazbenoj sceni uopće? Ima li dovoljno novih bendova kao MORT ili je predugo situacija da se Parni Valjak, Psihomodo Pop i Prljavo Kazalište čuvaju kao standardi rock and rolla na ovim prostorima?

Mile: To troje „PPP“ su neusporedivi jedno sa drugim, ali na drugu ruku su toliko dugo na sceni da su baš postali standard kao što ste rekli. Ali svi znamo da se standardi mjenjaju godinama. Bit će zanimljiva situacija kad Repetitor, Artan Lili i tipa M.O.R.T. dođu do tih godina, ako preživimo – bit će supeeer! – Domaća scena ima legendarnu prošlost, svoje padove i sadašnjost koja je žestoka, nabrijana, ujedno i puna preseransa – ali ima vremena da se sve to lipo izlevelira!

Zvrk: Domaća glazbena scena je nikad jača cijeli Balkan gori od kreativnih mladih ljudi, samo što se teško probijaju u mainstream ili to ne žele.
Kikos: Bendova ima, ali moraju biti uporniji i hrabriji. Ne sviđa mi se koncept sviranja u pet bendova od kojih svaki ima 5 nastupa godišnje, u zadnje vrijeme je previše toga. Ne znam jesu li pojedinci previše kreativni, ne znaju šta bi sa sobom ili žele uspjeti preko noći, pa ako ne prođu dva singla, odustaju. To je nekad bio splitski sindrom, a sad je izgleda balkanski. S druge strane, oni koji vjeruju u sebe, isplivaju prije ili kasnije, bolje predstavljaju svoj rad i rastu kvalitetom iz dana u dan.

* Koje su vama najdraži novi bendovi?

Mile: uffffff….Bruto Geto, eto, Billie Joan, Garage in July, Sila Nečista me uvijek razveseli, Shewu nevolim jer ne postoji, Kartofel osvetnik je bog, Činčile su manijaci, 6 wild su legende, Špurijus nije nov bend ali su vrhunski dan danas, Ogenj, Mnogi Drugi, Jeremiah's, Buč kesedi, ludi Spleen G (ps molim vas da ne svirate van ZG-a), Nebo roza ima budućnost, Sara Renar je carica…..mogu ovako do sutra! 😀

Zvrk: Hm ima ih masu mogu nabrojit neke koje mi prvi padnu napamet recimo Repetiror mada su oni duže od nas na sceni pa Sara Renar, Pridjevi, Artan Lili, Andrija, Bitipatibi, Brkovi rade dobar posao iako oni postoje već duže, 3 suns of aberran iz Varaždina su super mladi momci koji razbijaju, niz je beskrajan… al evo nedavno me oduševio album Overflowa koji su već veterani al ovaj album Overflow “Miškina” iz 2013. je
remek djelo ne znam kako mi je to promaklo ali toplo preporučam svima na najglasnije. Osobni favorit s tog albuma je “Invalidova pjesma”.

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame