Aktualno autorski tekstovi inmediasres knjige POP COOLTURA showbiz Zabava

Gaston: Šezdesetogodišnjak koji ne stari – kultni geg heroj strip fanova

Slika prva.

Jedan star i ružan auto uparkirava se pored građevinske skele. Na skeli je hrpa kanti s bojom kojom radnici obnavljaju fasadu. Prilikom uparkiravanja vozač branikom malo dotakne lijep i luksuzan auto koji je bio parkiran ispred njega. Pita svog suvozača papir i olovku. Ovaj se čudi što će mu, a ovaj mu kaže da on nije jedan od onih koji skrive nesreću i pobjegnu, nešto napiše na papiriću i stavi pod brisač auta kojeg je okrznuo.

Potom sjeda za volan, kreće i branikom potegne skelu koja kompletna, zajedno sa tim pustim kantama boje padaju po autu. Na zadnjoj sličici stoji vlasnik onog lijepog auta lud od bijesa i u ruci drži papirić na kojem piše – Zovem se Gaston. Ispod toga broj telefona uz poruku – malo sam Vam oštetio boju na automobilu.

Gaston – legendarni geg strip belgijskog autora Andree Franquina (1924 – 1997) u veljači prošle godine proslavio je 60 godina svog postojanja. Tim povodom izašao je album ‘Gaston slavi šezdeseti rođendan’ kao svojevrsni ‘the best of’ najvećeg uredskog šeprtljavca svih vremena.

PAR RIJEČI O AUTORU

Andree Franquin rođen je u Eterbeeku, Belgija 1924. Crtanjem se počeo baviti od malih nogu, a kao dvadesetogodišnjak surađivao je sa Maurice de Bevere ( Morris , kreator Lucky Luke ) i Pierre Culliford ( Peyo , tvorac Štrumfova). Bila su to vremena kad je pored slave Tin Tina belgijskog crtača Georgea ‘Hergea’ Remia malo koji strip crtač mogao doći do izražaja. Andre Franquin bio je jedan od njih. Zaposlen u magazinu ‘Spirou’ radio je na serijalu ‘Spirou i Fantasio’ da bi u siječnju 1952. stvorio lik Marsupilamija.

Ovo žuto pjegavo majmunoliko stvorenje nenormalno dugog repa postalo je nezaobilazni dio francusko belgijske popularne kulture i redovni lik u serijalu ‘Spirou i Fantasio’ Stripovi su prodavani u milijunskim nakladama, a koliku popularnost uživa najbolje svjedoči to što je listopadu 2000 asteroid 98494 nazvan njegovim imenom. Marsupilamijeva slava utrla je put za …

PAR RIJEČI O GASTONU

Gaston Lagaffe svjetlo dana ugledao je 28. veljače 1957. Zeleni ofucani džemper, ogromne papuče, vječito raščupan Gaston je u stripu bio zaposlenik magazina Spirou i simbolizirao sve one smotane i izgubljene tipove zaposlene u uredima (ako bi ga prebacili u sadašnjost bio bi savršen uhljeb samo što je za razliku od potonjih drag i simpatičan). Svojim idejama, lijenošću, smotanošću i otkačenim izumima koji nerijetko rezultiraju poplavama, požarima ili dizanjem u zrak cijele redakcije svoje radne kolege dovodi do ruba ludila. Tadašnji strip teoretičari Gastona su doživljavali kao lik simpatičnog revolucionara i idealista koji živi u svijetu svojih iluzija. Posao koji obavlja (hm … koji bi trebao obavljati) samo ga guši i ono čemu teži je stvaralačka sloboda jer bi mu samo uz pomoć nje uspjelo da neki od tih njegovih blesavih izuma napokon proradi. Smatralo se da je to Franquinov pogled na tadašnju Evropu.

Inače, Andree Franquin se cijeloga života borio s depresijom (zanimljivo, ali to je najučestalija bolest svih onih koji su kao svoj životni poziv izabrali humor). 1977. doživio je živčani slom i nakon toga stvorio ‘Crne misli’ (Idees noires). Za razliku od Gastona ovaj put autor se obratio odrasloj publici i na vidjelo je izašla tamna i pesimistična strana njegove prirode s temama kao što su smrt, rat, zagađenje … sve prožeto ubojitim i sarkastičnim crnim humorom. Remek djelo.

Iako se mislilo da će nakon Franquinove smrti 1997. interes za njegov bogati opus opasti to se nije dogodilo.

Rame uz rame sa Hergeom (autorom Tintina) s pravom nosi titulu jednog od najvećih autora europskog i svjetskog stripa.

U proljeće 1999. francuski Le Monde napravio je izbor 100 najboljih knjiga 20. stoljeća. Kolika je Gastonova popularnost najbolje svjedoči podatak da se na listi (zajedno s Asterixom i Corto Malteseom) našao i prvi album s njegovim dogodovštinama.

‘Houba!’ rekao bi Marsupilami.

Igor Jelovčić

Komentari

Reklame