Aktualno Glazba Interview POP COOLTURA showbiz

Demolition Group: Nema života ni love za alternativu, a vladama naših država su interes kapital a ne građani!!!

Prije nastupa na ovogodišnjem Antivalentinovu popričali smo sa slovenskim alter rock standardima i klasicima Demolition Group o dosta škakljivih tema.

* Prvi puta na Antivalentinovu. I inače vas nema prečesto pred hrvatskom publikom. Što mislite zašto je tako rijetki protok izvođača iz Slovenije na scenu u Hrvatskoj. Osim Zorana Predina i Laibacha dojam je da se jako malo čuje i zna o glazbenom životu Slovenaca u Zagrebu?

Ne znam. Najjednostavnije bi bilo vjerojatno reći, da Slovenci ne znaju radit muzike, koja je interesantna za Hrvatske slušaoce. Ili, da se dvije zemlje toliko razlikuju, da je i muzika toliko različita, da je nekompatibilna. Možda bi tu mogli pronaći odgovore za neku glazbu, koja izrasta iz neke nacionalne baze i baštine. Ali za alternativu, underground, moralo bi važiti, da se ne ograđuje sa nekim nacionalnim, historijskim ograničenjima. Njena definicija bi morala biti više generacijska i temeljiti na otvorenijem duhu. Bez te otvorenosti ne može biti drugačijeg, alternativnog. Gdje duh pliva u sličnim vodama, moralo bi postojati slični interesi i shvaćanje. Ne znam. Možda je malo oholosti. Što može mala Slovenija ponuditi miljonskom gradu? Kako bi mogli Slovenci, koji su ponizni, radišni u svojem egoističkom materijalizmu, uopće stvarati umjetnost. Kaj god! Možda je jednostavno slovenski underground preoštar, pregrub, preagresivan za Hrvatsku scenu. Možda postoji jezična barijera. A možda problem
Slovenaca uopće ne postoji. Možda je u Hrvatskoj podjednako teško i za hrvatsku i za slovensku alternativu. Za utjehu. Nije ni u Sloveniji lako. To je sudbina i suština undergrounda.

* Što se zbiva unutar Demolition Group u zadnje vrijeme, na čemu se radi?

Ivica i Tomi Gregel, Matjaž Pegam, Aleš Suša, Petar Stojanović i Goran Šalamon upravo završavamo snimanje novog albuma. Snimamo kod kuče. 9 pjesama, za album, koji izlazi 9.svibnja. Vizualizacija albuma je u rukama stalnog dizajnera, gotov člana benda, Jesus Ajaxa. Do izlaska ploče ne sviramo. Osim na Antivalentinovom, 10.2. u Zagrebu. Posle 9.svibnja krećemo sa koncertima. Najprije po Sloveniji, a kasnije, vidjet ćemo.

* Zašto ste se nazvali Demolition Group uopće u prvo vrijeme kad je sve počinjalo i je li razvaljivanje zaista bilo jedna od glavnih programskih stavki benda?

Pa bilo je. Biti drugačiji na način, da rušimo što je bilo prije nas i onda gradimo novo. Bilo je i glasno. Ritam mašina, sintesajzeri, bas gitara, saksofon i vokal. Namjerno bez gitare i vokal bez tekstova. Rokenrol bez dviju ikona. Gitare i frontmena. Bio je to dosta programski napad, rušenje, ustaljenih rokenrol normi. I djelovalo je. Grmjelo i rušilo. Tako, da su mnoga vrata po Evropi bila otvorena. Dobro je krenulo, pa je onda skliznulo sa tračnica.

* Jeste li uopće mislili da ćete ovoliko trajati kad ste se osnivali? U čemu je tajna?

Nismo mislili. Pitanje, dali smo uopće pomišljali, da je sa više od 40 godina moguće svirati rokenrol. Ne znam u čemu je tajna. Ne mogu savjetovati. Možda je donekle bilo značajno to, da smo bili svi iz manjeg mjesta (Brežice). Tu jednostavno nije bilo toliko ljudi, koji su se bavili sa sličnom muzikom, pa da bi svaki puta, dok nešto zaškripi, ostavio to gdje si, pa otišao nekud drugdje. No dobro. Bend traje toliko dugo. Mi smo se mijenjali. Nekako smo po vremenskim pojasevima raspoređeni u dvojkama, parovima.

* Možete li u Sloveniji živjeti samo od svoje glazbe ili morate imati druge prihode?

Može se živjeti od svoje glazbe, ako ta glazba nije glazba Demolition Group. Od undergrounda se ne da. Opet smo pri tome, da je to za underground normalno. Ima par bendova, koji žive od svoje glazbe. Ili bar oni članovi, koji su avtori. Kot Demolition Group ni to ne bi prošlo. Za sve pjesme i za sva avtorstva uvijek jednako dijelimo prava svi, koji smo te pjesme sastavili i snimili.

* Što rade članovi benda osim bavljenja glazbom?

Ajde, da se malo popravim. Aleš se bavi samo glazbom. Svira u televizijskom Big Bandu. Petar isto na neki način i jebeno živi od glazbe. Matjaž, Ivica, Tomi i ja radimo i zarađujemo drugdje. Bez ikakve veze sa glazbom.

* Vi ste imali izlete i na teatar i šire. Kako sada stvari stoje s tim dijelom?

Nema više toga. Nema ni ništa više u planu. Jedva, da stižemo držati u pogonu bend. Nemamo te produkcije glazbe, da bi mogli suportirat još nešto uz to. Možda se nekad, nešto i na neki način poklopi.

* A inozemni uspjeh i koncerti po vani?

Po pitanju definicije inozemstva smo mi stariji ponekad još pomalo smušeni. Nikako, da nam sjedne u memoriju, da je bivša Jugoslavija inozemstvo. Postoji želja za koncertima u zemljama iz bivše Jugoslavije. I susjednim zemljama. Dalje od toga se nam baš ne da. Jednostavno si zaželiš nekih promjena. Promjena sredine. Da vidiš, da li radiš nešto što je zaglibilo u blatu kučnog dvorišta ili može ta muzika uzbuditi dušu i nekoga, tko nije ono,
skoro porodično vezan na tebe. Tu je izazov. Neki drugi, kao komercijalni. Nema šanse. Šteta uopće i razmišljati o tome.

* A povezano na prvo pitanje, kako komentirate dnevno političke odnose na razini susjednih država Slovenije i Hrvatske? Da li i vas nervira to što stalno neke trzavice – oko zaljeva, oko prilično glupih pitanja. Ili mislite da su važna?

Sva pitanja koja si spomenuo su glupa. Isto tako glupa su sva dnevno politička pitanja osim onih, koja teže k promjeni političke ideologije, koja zagovara, brani i sprovodi nepravednu raspodjelu rezultata rada i društvenog bogatstva. A tu nema između državne politike Hrvatske i Slovenije baš nikakvih razlika. Vlade i gotovo sve političke stranke u obje zemlje u službi su interesa kapitala, korporacija i kolonijalnih država, protiv svojih građana.

* Kakva je uopće situacija na slovenskoj glazbenoj sceni? Vladaju li estradnjaci ili je jaka alternativa i postoji li uopće?

Apsolutno vladaju estradnjaci. U dobroj mjeri i hrvatski. Alternativa je u podzemlju. Polako tone u sve mračnije podzemlje. Ali to sužavanje vidokruga i uzmicanje razuma pred netrpeljivošću i agresivnosti gluposti je opšti, svjetski trend. Ima par utočišča alternative, koja ju brane sa čvrstim programskim okvirima. Svaka čast. Tu je jaka i tu će preživjeti. Kao što je uvijek do sada.

* A u medijima? Prate li se i postoji li mjesta za glazbu tipa Demolition Group? Ili je spas na internetu?

Nešto postoji. I tu se prostor za alternativu iz godine u godinu sužava. Ne samo za alternativu, im za kulturu općenito. Ako već i kultura ne pridonosi gotovo ništa rasti produktivnosti i profita, alternativa ne pridonosi baš ništa. Na državnoj televizija ove godine ukinuta je emisija Aritmija, koja je gotovo jedina iskazivala zanimanje za alternativu. Sve što govorim za alternativu, vrijedi i za Demolition Group. Iako mi smo tu ipak malo privilegirani. Imali smo hit sa estradnom zvijezdom Helenom Blagne (Dež), pa snimili smo igrani film (Temni angeli usode – Tamni anđeli sudbine). Tako, da ako bi baš htjeli, da se malo više pojavljujemo u medijima, vjerojatno bi mogli. Pogotovo, da produciramo još kakva tabloidna sranja. Ali za
čistu alternativu nema šanse. Svakako je Internet izlaz, Druga mogućnost ne postoji. Manji su produkcijski troškovi. I lakše je skupiti ljude, koje to zanima. Ali Internet ne znači automatsko širenje kruga ljudi, koje će zainteresirati alternativa. Granica je glupost, koja predstavlja glavni pravac svijesti u svijetu. Dali Internet može poslužiti u borbi protiv gluposti. Sumnjam. Baš suprotno. Internet je nažalost glavni generator širenja gluposti.

* Je li vam ikad došlo do prezasićenja da bi vam se reklo – prestari smo više za ovo?
Ne!

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame