knjige POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO showbiz Zabava

Crne misli: Tamna strana Andre Franquina

Prije nekoliko godina našao sam se tako na otvorenju jednog trgovačkog centra.

Onaj popodnevni dio kad se raja nagurava sa zaštitarima kako bi uletjeli prvi i na poklon dobili bocu nekog jeftinog, trećerazrednog vina smo ipak preskočili. U drugom dijelu ‘programa’ klaun je zajedno sa nekim izuzetno živčanim tipom dijelio balone. Moj je mali isto htio balon i uletjeli smo u tu pulsirajuću masu dječje graje i živčanih roditelja. Čovjek je doslovno urlao da se razmaknu, naticao balone na cijev kompresora, dodavao ih klaunu, a ovaj ih dijelio djeci. Mene je taj prizor zabavljao. Ono što me fasciniralo bio je klaunov izraz lica.

Iza tog okruglog crvenog nosa i jokerovski iscrtanog osmijeha krilo se izmučeno lice neke žene od tridesetak godina. Tužne oči i neka bolna grimasa. Na rubu plača. Uglavnom, totalna suprotnost od onoga što bi netko koga su postavili da bude smiješan trebao biti. Iduća asocijacija je Djed Mraz koji daje po alkoholu, ali nećemo u krajnost.

U prošlom tekstu povodom šest desetljeća Gastona spomenuo sam podatak da je njegov autor Andre Franquin većinu života proveo boreći se protiv tjeskobe i depresija tako svojstvenih većini poznatih koji su kao životni poziv izabrali humor.

Jerry Lewis, Jim Carrey, Owen Wilson, Woody Allen, Richard Pryor, Robin Williams … lista je beskrajna.

CRNE MISLI

I tako se daleke 1977. autor Gastona nakon jednog od svojih nervnih slomova nakon desetljeća i desetljeća nasmijavanja brojnih čitatelja latio crtanja ‘Crnih misli’ (Idees noires). Iako stara četiri desetljeća ova zbirka crnohumornih priča spada u sam vrh devete umjetnosti i čudi me kako mali broj ljudi zna za nju. Ja sam znao, ali ih nikad nisam imao prilike pročitati … do nedavno.
Isto kao što je ‘Alan Ford’ danas puno aktualniji nego u vrijeme kad je nastao (nesposobni policijski inspektor, korumpirani gradski vijećnici, jad, čemer, glad, prljavština …) tako su i ovi crnjaci savršen preslik vremena u kojima živimo. Svaka stranica je priča za sebe, a počinje nekim Franquinovim aforizmom koji je savršen uvod u priču (moj favorit je ‘snažna ljevica nije isto što i povratak komunista na vlast’)

Depresija, smrtne kazne, ratovi, samoubojstva, religija, politika, ekološke katastrofe iscrtane istim potezima tuša na koji smo navikli u ‘Gastonu’, ali crno bijelo i puno, puno mračnije. Generali koji igraju balote s kinder jajima, tehnološki napredne muhe koje kritiziraju ljudsku vrstu koja se dovela do samouništenja, a jedino lijepo što im je ostavila su prekrasni gradovi (sastavljeni od ljudskih lubanja), direktori koji gaze po glavama radnika, starac koji s prozora viče na gomilu političkih prosvjednika i zaziva povratak giljotine da bi na kraju prozor pao i njemu odrubio glavu …

‘Crne misli’ izlazile su kao dodatak magazinu ‘Spirou’ u razdoblju od 1977. – 1983. Nakon ukidanja tog dodatka objavljivane su u časopisu ‘Fluide glacial’, a 2001. sve su table u rodnoj Belgiji skupljene u strip album. Kod nas su objavljene u izdanju ‘Strip agenta’.

Ono što za kraj vrijedi spomenuti je citat Miroslava Krleže na zadnjim koricama koji kaže: “Kada sklopimo oči nakon što smo pročitali neku stranicu Franquinovih ‘Crnih misli’ i tama koja uslijedi je Franquinova”.

Igor Jelovčić

Komentari

Reklame