Aktualno Glazba Interview POP COOLTURA

Tus Nua: Preko Twittera smo dobile ponudu za izdavanje albuma u inozemstvu

Razgovarali smo s članicama ženskog rock and roll bendoa Tus Nua,  Mateom, Jordi i Jelenom o tome kako bi mogle uskoro završiti po svijetu prije nego po Hrvatskoj.

* Nešto o samim počecima grupe i kad ste se i kako odlučila oformiti bend? 
JORDI: Bend je službeno kao ime nastao 2014., u malo drugačijem sastavu. Ali u ovom izdanju djelujemo od ljeta 2016. S Jelenom sam se družila već neko vrijeme pa sam znala za njene vokalno-sviralačke sposobnosti, a na Mateu sam naletila spletom okolnosti, o čemu neki drugi put. Kliknule
smo, zaključile da možemo zajedno napraviti super stvari i to je otprilike to.

* Kakva je inače situacija na zagrebačkoj i hrvatskoj glazbenoj sceni po vašem mišljenju, je li indie scena živa ili joj smeta nedostatak medija i pažnje?
MATEA: Mislim da je situacija više nego super, može se naći svega i svačega; od indie popa, trip-hopa do noisea. Naravno da bi bilo odlično kad bi mediji posvetili više pažnje indie sceni, pogotovo zato jer na sceni ima mnogo glazbenika koji zaslužuju da šira publika bude upoznata s njihovim radom.

JORDI: Ako se mene pita, indie scena nikad nije bila življa. Medijska zastupljenost je, kako kažemo u Dalmaciji, „drugi par postoli“.

JELENA: Puno se odličnih albuma zavrtilo u zadnje vrijeme kod nas, indie scena svakako diše. Mentalitet u kojem se novo i strano uzima s rezervom ili ne uzima uopće je kočnica publicitetu koji fali underground sceni. Možda je zato underground? Circular reasoning works because.

* Zašto Tus Nua?

TÚS NUA: To je irska fraza za novi početak, jer je u počecima ovaj bend bio upravo to – neki novi smjer, neki novi početak.

* Kakve su ambicije benda s obzirom da pjevate na engleskom i da imate već istaknute ideje odlaska u inozemstvo na turneju a i da ste emitirani na američkom radiju?

JELENA: Tekstovi su na engleskom jeziku jer je takva većina glazbe na kojoj smo odrasle i koju slušamo sad. To ne znači da se želimo sabotirati na domaćem tržištu. Želimo pristupiti ne što široj, već što kvalitetnijoj publici koja će prepoznati nešto za sebe u našoj glazbi. Sjajno je što smo došle do
KEXP-a jer su nas čuli oni koji drugačije ne bi. Da ne budemo prealtruistični, i nama je, jasno, uzbudljivo širiti se na druge horizonte. Evo, da se jednom i mi poigramo s tom riječi.

JORDI: Mislim da je naša najveća ambicija svirati što je više moguće i doprijeti do što većeg dijela ljudi  koji će prepoznati nešto pozitivno u našoj glazbi.

MATEA: Trenutno nam je u planu imati što više koncerata do ljeta, bilo bi super da se dogode neke turneje u inozemstvu, a na tome trenutno i radimo. Trudimo se biti istovremeno ambiciozne i realne, teško je uskladiti takav put s poslom, fakultetom i drugim divnim stvarima kao što je primjerice logistika.

* Ponešto o debi albumu i vašim glazbenim horizontima?

MATEA: Snimanje našeg debitantskog albuma jedno je od iskustava koje ću zauvijek pamtiti, upoznala sam super ljude, imala priliku surađivati s iznimno talentiranim i zanimljivim ljudima, mislim da se taj entuzijazam i energija osjete. Što se tiče samog zvuka albuma, trudile smo se žanrovski što manje ograničavati, zato ima svačega; od elemenata surf rocka, noisea, synth popa do post rocka. Zapravo je album tako i ispao jer sve tri slušamo doista raznoliku glazbu, nekako nam je pošlo za rukom spojiti sve te utjecaje u jednu cjelinu.

JORDI: Album nam je prvi (ne i zadnji, nadam se), i u njega je uloženo dosta rada i ideja, ne samo naših nego i super ljudi kojima smo okružene.

JELENA: Bilo je zabavno, nekad teško, nekad lako, onako kako to inače biva kad se bilo šta gradi.

* Koje su sve dobre stvari i zamjerke i ako možete usporediti domaću glazbenu scenu s onim što očekujete u inozemstvu?

JORDI: U inozemstvu su prilike malo veće, publika šira i uvjeti bolji. Što se same glazbene scene tiče, mislim da u Hrvatskoj postoji pregršt izvođačica i izvođača koji mogu i parirati stranim izvođačima i nadmašiti ih.

MATEA: Mislim da ne mogu dati konkretan odgovor na ovo pitanje budući da sam dio te scene tek nešto manje od dvije godine, a ni nemam baš iskustva sa svirkama u inozemstu. Mogu reći da je super što se bendovi na sceni međusobno podržavaju, od promoviranja novog materijala na
društvenim mrežama, pozivanja publike na koncerte pa sve do posuđivanja opreme za snimanje.

* Odakle je došlo do interesa i suradnje s etiketom Weltraum-Wal Records koji bi vam trebali biti izdavači albuma za njihov teritorij?

JORDI: Našli su nas preko Twittera! Javili su nam se, ponudili nam da izdaju kazetu za njihovo tržište, učinilo nam se kao super prilika i pristali smo.

* Tus Nua live. Kakvi su vam koncerti i odaziv na koncertima jednom relativno mladom a hvaljenom domaćem bendu?

JORDI: Pa za sad se ne možemo podičiti velikim brojem koncerata iza sebe, ali ovih par što smo imale sam bila zapravo prilično iznenađena količinom ljudi koja se pojavila na njima. Za sad se ne žalim pretjerano.

MATEA: Koncerti koje smo do sad odradile bili su odlični, odaziv je na promociji albuma bio iznad mojeg očekivanja, na čemu sam iznimno zahvalna. Nadam se da će se sličan scenarij ponoviti i na nadolazećim koncertima.

JELENA: Pitajte nas to za deset dana kad se vratimo s toura!

* A vaši DIY video spotovi? Posvećujete li pažnju tom vidu izražavanja?

JORDI: DIY spotovi su se nekako spontano desili. Imala sam neke snimke koje sam mislila da bi se mogle iskoristiti i eto. Doduše, nije nam to primarni vid djelovanja, s obzirom da je spot za Matches bio prvi put da sam se uhvatila snimanja/montiranja. Doslovno sam slagala spot i paralelno gledala tutoriale na YouTube-u. Idući spot će isto biti DIY, ali s malo drugačijim konceptom od prijašnja dva. Ne planiramo DIY spotove, samo se dese.

JELENA: Ne posvećujemo, svaki put nas udari u glavu kad shvatimo da treba napraviti spot za neku stvar.

* Postoji li scena i još sličnih bendova vašem stilu kod nas s kojima njegujete sličan svjetonazor ili ste usamljeni?

JORDI: Naravno da postoji. I same smo imale priliku surađivati s njima, npr. Žen, ###, Pi (Ivana Picek) itd. Kao što rekoh, scena u Hrvatskoj je prekrasna, ako se malo odmaknemo od jako mainstream medija.

MATEA: Slažem se, bez većine članova tih bendova koje je Jordi spomenula naš album ne bi ni zvučao  kako zvuči da nismo s njima ostvarile suradnju.

JELENA: Nismo usamljene, ljudi su oko nas otvoreni za suradnju, na puno odličnih koncerata smo bile u zadnje vrijeme, stvari se dešavaju. Nije potrebno da smo okružene bendovima koji su nam žanrovski slični, zabavnije je gledati raznolikost.

* A koje su vama omiljeni bendovi i kod nas i općenito zbog kojih ste se zaljubili u glazbu? 
MATEA: Trenutno su mi na repeatu FKJ, Alvvays, 6lack, dvsn, Julien Baker, Yussef Kamaal, SZA.. Volim sve žanrove pa mi je malo teže odrediti zbog kojeg sam benda „zapela“ za glazbu, izdvojit ću Placebo, Garbage, Deftones, Depeche Mode i Radiohead.

JORDI: Žen, ### (koji sad imaju novi EP naziva Uzvodno, obavezno otići poslušati), Pi, Valentino Bošković, Šećer, Rens Argoa, Abroad Experiments i još dosta njih, ali mi ovi prvi padnu na pamet. Što se tiče zaljubljivanja u glazbu, mislim da su se tu u mom djetinjstvu zatekli The Cranberries, R.E.M.,
Blur i još poneki. Kasnije sam zabrijala na The Cure, The Smiths, Metric, Death Cab for Cutie, Placebo, Tegan and Saru itd. pa sam još kasnije otkrila i cijeli svijet shoegazea i post-rocka (Slowdive, Mogwai, God is an Astronaut, Explosions in the sky, Japandi), na kojem sam još uvijek zapela. Uz neku blagu elektroniku (Com Truise, Tycho, CHVRCHES, The Naked and Famous) i izlete u druge žanrove (Modest Mouse, Now Now, St.Vincent, Petrol, Radiohead). Trenutno imam novogodišnju odluku slušati što više nove glazbe pa dajem priliku bendovima koje nisam voljela do sad i bendovima koje još nisam ni čula.

JELENA: Gitaru sam zasvirala kad sam otkrila grunge, punk, metal, taj neki đir. U zadnje vrijeme mi se vrte Agalloch, Boris, Floydi, Porcupine Tree, Seine, At the drive-in, Elliott Smith, King Gizzard and the Lizard Wizard, Deafheaven. I Beatlesi! Ali kad se družimo nakon probi, i dalje svaki put završimo na Nirvani.

Ivan Perić

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame