Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA Zabava

Kali Uchis: Isolation – Zašto bi bila Kim kad može biti Kanye?

Kolumbijsko američka pjevačica Kali Uchis proteklo vrijeme je provela bivajući nošena na blagom povjetarcu obitavajući izvan britkih svjetala mainstreama. Strpljenje u kombinaciji s neusporedivim talentom i trudom su izrodili nešto zaista posebno, rad koji ne samo da ponosno stoji kao testament eklekticizmu i intrikantnom šarenilu već kao i monument novoj snazi popularne glazbe.

“Isolation” je sigurno jedan od najboljih debi albuma nove generacije te je djelo koje zna što želi biti zahvaljujući talentu autorice u umjetnosti slaganja i uređivanja projekta. Količina savladanih stilova je zapanjujuća ponajviše iz razloga što se čini kako je pothvat izveden s krajnjom lakoćom održavajući  estetiku djela netaknutom. Stvara se prostor obojan nježnim pastelnim bojama razbijen oštrinom sivila dima kubanskih cigara. Doživljaj se vizualno može dodatno opisati kolažiranjem motiva neonskih cijevi, bijelog cvijeća, dugih crvenih noktiju s cigaretom između prstiju te pinup stila
uronjenog u feminističke ideale položenog u skorašnje vrijeme.

Dinamična kombinacija boja gradi kompleksnu sliku karaktera umjetnice s nestabilnim umom pod kontrolom. Glazba poput skupocjenog vina odiše teksturom, aromama i složenošću dok istovremeno lagano klizi niz grlo. Igra navedenim teksturama je kaleidoskopska te tvori paletu obogaćenu hip hop, soul, rnb i reggaeton obilježjima. Izrazita je rijetkost da album od čak petnaest pjesama uspije održat ovakvu razinu kvalitete tijekom trajanja, anomalija i umjetnički trijumf osobe koja drži sve karte vlastite kreativnosti. Dolazimo do zaključka kako svaka pjesma poput velebne himne ohrabruje jedinstveni glazbeni svijet pjevačice i njenu izjavu.

Nedostatak frivolnih segmenata potkrijepljuje emocionalnu dubinu rada oslobađajući prostor pjesmama da iznesu svoju bol, tugu i istinu. Kako se album kontinuirano oslanja na motiv bijega, perpetualnog kretanja u fizičkom svijetu ili u sekvencama sna, dolazi do razumijevanja samoće i razloga za bijegom od vlastite ludosti. Jer najveća bol ovog svijeta se manifestira isključivo u samoći. Dualnost postojanja nas također šalje u potragu za istom samoćom u nadi manifestacije najdivnijih snova i inspiracija. Rad utopljen u sličnim moralnim dilemama kaptivira i iznenađuje svakim skretanjem te hrani ono ljudsko u svima nama. Jer zašto bi bili Kim kad možemo biti Kanye. (Domagoj Jurić)

9/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame