Aktualno Celebrities Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Goran Bare & Majke: Nuspojave – blues patnik u bijegu od vlastite sjene i Plaćenika 2.0

Bare i Majke spremaju album inspiriran krautrockom, stajalo je u insajderskim najavama i press materijalima koji se baš i nisu pokazali najtočnijima. Naime, niti ovih sedam pjesama ima pretjerane veze s tom kultnom i skoro nestvarno utjecajnom njemačkom podvrstom eksperimentalnog rocka, a i ekipu koja je snimila „Nuspojave“ mnogo bi preciznije bilo nazvati Plaćenici 2.0, nego imenom jednog od naših najvažnijih rock bendova. Drugim riječima, ovo je od početka do kraja Baretova priča, i to neusporedivo fokusiranija, kompleksnija i, samim time, intrigantnija od svega što je snimio u, uvjetno rečeno, samostalnoj karijeri.

Album otvaraju „Ljubav krvari“ i „Skarabej Go-Go“, ujedno i njegove najbolje pjesme u kojima doista možemo prepoznati „motoričke“ ritmove Cana i naizgled nelogična, minimalistička „popunjavanja“ na synthu ili klaviru u stilu Klausa Dingera i Michaela Rothera iz vremena slavne ploče „Neu 75“. Temelj čitave priče ipak je i dalje onaj sirovi, garažni blues, u spomenutim stvarima usporediv čak i s danima kada je ulogu gitarskog „pistolera“ i pouzdanog skladateljskog partnera igrao Zoran Čalić. Istini za volju, stihovi poput „Ljubav krvari kao žena zlostavljana, slomljenog duha sama“ daju naslutiti kako Bareta  muze inspiracije, barem one zadužene za poetiku, sve rjeđe posjećuju, posebno jer se i u najimpresivnijim tekstualnim bravurama teško othrvati dojmu da smo o njegovim borbama s unutarnjim i vanjskim demonima ili ljubavi koja razara sve pred sobom već odavno čuli sve što smo trebali čuti.

S obzirom da je prosječno trajanje pjesama s „Nuspojava“ negdje oko šest-sedam minuta, aktualna postava (ipak pratećeg) benda stvarno je imala prilike pokazati što zna pa su tako klavijature Berislava Blaževića, čvrsti riffovi Krune Domačinovića, pedal steel Davora Rodika i njihova međusobna nadmetanja i nadopunjavanja u „Dobri anđeo te noći je pao“ i „Dok pleše sama s kišom“ neusporedivo jača i dojmljivija od bilo čega što je u njih ugurao Bare.

Kvaliteta donekle opada u drugoj polovici materijala, ponajprije u „Osvijesti me“ koja se tijekom nešto manje od sedam minuta gotovo uopće ne pomiče s mrtve točke, i „To nije igra“, čija obećavajuća intstrumentalna podloga nije uspjela izvući slabašan, pomalo nedorečen vokal. Premda u usporedbi s ranim izdanjima Majki djeluju prilično slabašno, „Nuspojave“ bi u budućnosti mogle postati onaj prijelomni album kojim je započela nova, potencijalno fascinantna faza Baretovog opusa. Hoće li zaista biti tako, ostaje za vidjeti, no u svakom slučaju, krenuo je pravim putem. (Vedran Harča)

7/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame