autorski tekstovi KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM TOP VIJEST

Let iznad HDZ-ovog kukavičjeg gnijezda: Imamo Hrrrrrrvackuuuuu

U Hrvatskoj je smrt velikog režisera Miloša Formana dočekana s priličnom dozom ravnodušnosti. Imaju ljudi preča posla. Ako i ne kopaju po smeću, brine ih kako da dožive sutra, pa iako današnje generacije više ne znaju pjesmu Bee Gees-a ‘Stayin’ alive’ i ne čitaju Sheldona (‘Ako dočekam sutra’, nema nikakve veze sa Sheldonom iz Velikog praska), nekako se vlastitim životima uklapaju u takvu tematiku. Pojedince s više materijalnih sredstava muči Istanbulska konvencija i gubitak prerogativa muškosti, dok one još imućnije i dokonije ponešto uzrujava i međunarodna politika, rat u Siriji, te navodno upotrijebljeno kemijsko oružje u sirijskom gradu Dumi.

Nešto stariji možda su se povodom toga prisjetili Formanovog filma “Kosa” iz 1979., temeljenog na Broadwayskom muziklu iz 1968. godine, o grupi hipija koja se buni protiv rata u Vijetnamu. Danas se u SAD-u mladi više ne bune protiv američkih ratova u svijetu, već im smetaju muslimanski doseljenici, manjinska prava i izmještanje proizvodnje u Kinu i Indiju. Umjesto da puste kosu i postanu hipiji, skapavaju u propalim, nekad industrijskim, gradovima, izolirani u svojim rupama kao štakori, obožavajući kilavog žapca Pepea i cara Trumpa, s ciljem da ih se iz tih rupa izvuče i bude im dodijeljen povremeni i privremeni posao korporativnog štakora bez zdravstvenog osiguranja.

Prikladnije domaćoj situaciji, na HRT-u je prikazan Formanov film “Let iznad kukavičjeg gnijezda” iz 1975. godine, temeljena na istoimenom romanu Kena Keseya iz 1962. godine. U toj crnohumornoj drami, kriminalac recidivist Randle Patrick McMurphy zbog neuračunljivog ponašanja dospijeva u psihijatrijsku bolnicu. Tamo susreće opaku medicinsku sestru Mildred Ratched koja manipulira bolesnicima držeći ih u pokornosti, među kojima je indijanski poglavica (Chief), koji je navodno gluh i mutav, dok se ne otkrije da se samo pretvara ne bi li lakše preživio teror. Situacija tipično hrvatska, ne samo zbog izrazite učestalosti PTSP-a među braniteljima i ostalom populacijom, nego i zbog psihodinamike u kojoj većina aktera pristaje biti manipulirana od zlih ‘sestara’ koje gospodare hrvatskom ludnicom putem medija i financijskih institucija. Takvi akteri djeluju slično luđacima iz “kukavičjeg gnijezda”. Dok jedni kenjkaju, cmolje i dreče kao mala djeca, drugi intelektualiziraju i koriste učene riječi, izazivajući bijes ostalih luđaka, a treći samo šute i mole se da ih puste na miru.

Demonstracije na splitskoj Rivi samo sui iznijele na vidjelo pučanstvu još jednu psihodramu u hrvatskoj umobolnici, gdje su do jučer naizgled sasvim normalni sugrađani izlazili na svjetlo dana pjevajući Stublićev “Bili cvitak” ogrnuti u fratarske halje povezane stilskim konopcima ispred samostana u kojem je osuđeni pedofil, stavljali oko vrata konjske orme nalik na ženski spolni organ, te općenito baljezgali nabiflane gluposti o tome kako ne žele da se mama i tata pretvore u roditelja 1 i 2 ili da ih pretvore u treći spol, gotovo kao srednjovjekovna rulja iz Monty Pythonovog Svetog Grala, gdje jedan lik ozbiljno izjavljuje da ga je vještica pretvorila u punoglavca.

No, ipak više nismo u srednjem vijeku i feudalizmu, ma što god tko mislio o tome. Dok su nekad moć crkvi davali feudalni gazde čiji su rođaci postajali biskupima, današnji umreženi kronisti u ovom kapitalizmu s fatalnom greškom koji vladaju preko banaka, osiguranja i medija ne vide u crkvi puno više od još jedne državne službe obješene o proračun kao 13. prase. Malo važnije prase, ali i dalje samo državno krme. Može groktati, skvičati, pa može i šetati Rivom ili Stradunom, ali će ipak na kraju biti pojedeno. Jedino po čemu se ovo prase izdvaja od ostale prasadi jest zloća koja mu izbija iz očiju, nalik na onu koju vidimo u očima negativke sestre Ratched iz Formanovog filma. Hladna zloća manipulatorice. Bez obzira na to koliko je Formanov film bio relativno napredan, pa je negativac jedna žena, a bolesnici pretežno muškoga spola, pojave poput Željke Markić, Ruže Tomašić, Marijane Petir ili Brune Esih pokazuju da zloća nema spol. Ona se jednako ispoljava u jednom Puljiću, Ivkošiću, Ilčiću ili Košiću kao i u ženskim varijantama. Nekome se čak može učiniti da ljudska zloća pokazuje univerzalnost koja nedostaje Istanbulskoj konvenciji: ona nadilazi i rodne i spolne razlike, pa je samim time naizgled iznad bilo kakve biološke i kulturne uvjetovanosti.

Ali samo naizgled, ako zloću ne smatramo prirodnim stanjem ljudskog uma, nego proizvodom ograničenja kojeg sam um sebi nameće društvenim konvencijama u suprotnosti s onim što mu je biološki urođeno ili slobodnom voljom odabrano. Stanje začahurene hipokrizije tipično za Katoličku crkvu, u kojoj se homoseksualnost smatra poremećajem, a ujedno i privlači velik broj stvarno izopačenih individua u svoje redove kako bi se tamo nesmetano ostvarivali i glumili anđele bez krila, nužno uzrokuje razvoj frustracije, a time i zloće. Zloća je, kako se vidi, manipulativna. Je li onda Plenković, koji se u ovoj situaciji pokazao kao veći manipulator i od crkvenih manipulatora, bolji izbor? Logički gledano, nije. Bolje manipulacijske sposobnsti samo ukazuju na skrivenu još veću zloću. Da bi to i dokazao, Sabor je promtno odbio biti pokroviteljem obilježavanja pobjede nad fašizmom, poznate kao i Dan Europe. Kad nije izravno iz Bruxellesa naređeno da se mora obilježiti.

U međuvremenu, štićenicima koji i dalje borave u ovom “Kukavičjem gnijezdu” preostaje iščekivati sudbinu, ne zamjerati se sestrama koje, ako se naljute, mogu terapiju umjesto na usta dati i u obliku injekcije. Ili ovrhe putem FINA-e za neutvređeni dug. Ili nabrijanih računa za plin, struju, smeće i vodu. Ustreba li, mogu primijeniti i neke oštrije mjere. Ako vam to ne odgovara, možete odletjeti iz gnijezda i krenuti iz umobolnice na slobodu putevima indijanskog Poglavice. U Kanadu. Ili u Irsku, Njemačku…

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame