Aktualno Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Mia: Do posljednjeg retka – tračak nade za domaću pop glazbu u eri šuputizma

O mladoj Slavonki Miji Dimšić bi valjalo učiti na satovima glazbenoj jezika u osnovnim školama, pa šire. Te vrijednosti koje je donijela lahorskom taktikom na domaću estradnu tj pop scenu i način kako je ušetala svojim akustičnim, prirodnjačkim, veselim, optimističnim pogledom na svijet u totalnoj je suprotnosti sa svim (bez)vrijednostima koje forsaju na današnjoj glazbenoj sceni. Od televizijskih karaoke showova, presvlačenja “poznatih” u poznate, pa izvođenja popularnih pjesama, od podržavanja postojanja cover i tribute bandova kao nečega iole referentnog i relevantnog što ima mjesta na sceni a ne samo u rupama za probe, od nakrcanih festivala, autopilotnih radio postaja, generičkih stereotipa i izlizanih fraziranja od Houdeka do Cetinskog i natrag, pojavljuje se jedno mlado biće s gitarom, simpatičnim rasporkom među jedinicama, koje te gleda direktno u oči svirajući svoju akustičnu gitaru ili ukulele. I počne izbacivati najjednostavnije i najljepše stihove o simpatijama, ljubavi, sviđanjima. S dozama ljeta, povjetarca, sve što izlazi iz Mije je toliko razumljivo i lako za poistovjećivanje bilo kome tko se ikad davao ljubavi. Ovaj puta uz tuđu pjesmu koju joj potpisuju Vjekoslav Dimter (glazbu), Damir Bačić (text) i sjajno niveliranim stihovima o prvoj ljubavi, izvodi nešto što će kandidirati za pop hitove godine. Sve što u kontekstu alter pop scene predstavlja Irena Žilić, pod estradnim svjetlima je Mia Dimšić. Tračak svjetla i nade u moru šuputizma. (JA)

9/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame