Aktualno Celebrities Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA showbiz Zabava

Dubravko Ivaniš/PipsChips&Videoclips: “Ima izlaza, kako ne. Treba ti putovnica i karta u jednom smjeru”

Uz najavljene koncerte razgovarali smo s Dubravkom Ivanišem, frontmenom i pater familiasom zagrebačke rock legende PipsChips&Videoclips.

– Jesu li Pipsi odustali od snimanja albuma jer u zadnje vrijeme idu samo singlovi i spotovi? 

Više je razloga zašto sam tako odlučio. Prvi je jasan – koncept albuma u našim tržišnim gabaritima nema nikakvu težinu već dugo. Na formatiranim stanicama mi ne možemo ući ni s K1 koja je jedna od naših najboljih pjesama u karijeri. Dakle, prepušteni smo sami sebi, svojim sposobnostima kako doći do publike. Budimo iskreni, vrlo je malen postotak ljudi koji detaljno poznaje primjerice našeg „Walta“, tu je glavnu ulogu preuzela „Htio bi da me voliš“. Sad smo dali priliku svakoj pjesmi da ima promo najjači što mi možemo isfurati. Drugi je razlog toj odluci što u tempu releasea 2 pjesme godišnje i sebe i band držim našpaninima, nema opuštanja. Pjesme se rađaju dugo, puno se baca, dugo traje trekiranje i stalno moramo raditi.

– Mislim, takva su vremena sad, a vi ste uvijek bili u koraku s vremenom, od web stranice i objavljivanja kompletne karijere na USB stiku. Spremate li još nekih novosti uz nove pjesme?

Dosadno mi se stalno ponavljati. Ne postoji ovdje nešto što bi se ni u najhalucinogenijim stanjima moglo zvati showbuissinesom. Stoga ne postoje ni njegove ladice, ni ladičice, ni tzv. niše, ne postoje profili i prohodni kanali u kojima se možemo kretati. Tu su najjači igrači oni koji ne trebaju ni svoj sajt, a ako imaju profile na društvenim mrežama promoviraju se poput primata. Fakat nemam što od njih uzeti ni naučiti. Svaki tunel osobno bušim, a to je tako naporno i čini se uzaludnim. S druge strane nemamo izbora. Treba puniti tzv. digital platforme, sve ostalo ne postoji. Radio, telka, sve je to past tense.

– Od posljednjeg albuma je skoro četiri godine, a kako ste bend porijeklom iz vremena kad su se snimali još albumi, da li vam je bilo bolje na početku nego danas?

Znate što, valja prestati s kmečanjem. Nisam nostalgičan, tako je kako je i moramo se boriti. Svjestan sam da nam je posao bolji od 95% drugih. Imali smo katkad i sreće. Sreću treba provocirati, zato nema jaukanja.

– Da li ste mijenjali članove benda od zadnjeg albuma?

Jest, došli su Pavle Gulić (Lika Kolorado, She Loves Pablo) na bubnjeve i Viktor Slamnig (Jeboton ansambl, Sfumato) na bass. Možda je prilika da nešto interesantno ispričam. Naime, njihovi očevi, Srđan Gulić i Davor Slamnig ključno su na mene utjecali u formativnom periodu, mogu reći da zbog njih i imam band. Gul je svirao u Haustoru, i taj band i on kao drummer kategorija su za sebe, apsolutno briljantni i neusporedivi s drugima. Slamnig je autorski i multiinstrumentalistički osamdesetih potpisao muziku u Blentonima, svemirskoj radio sagi (Radio 101) o Milanu Blentonu (Davor Gobac) i njegovim kozmičkim putešestvijama. Znate, kad ste iz takvih legla kao što su Pavle i Viki već se rađate starmali i rad u raznim formacijama samo vas dodatno pobrusi. Uživamo svirajući s njima, nevjerojatno muzikalna dječica.

– Koliko je kroz Pipse prošlo članova benda od prvog dana do danas i da li ste najviše mijenjali gitariste? 

Prije nekog vremena pobrojao sam preko 30 članova kroz sve ove godine. Zvuči kao da smo autobusni kolodvor, al većina današnje postave u bendu je 15 godina. Znate, za to vrijeme klinci krenu u osnovnu i završe faks. To je respektabilno vrijeme za takve profile osobnosti i sjebanost poslanja koje baštinimo. Bend je brak, a brakovi su zbog djece. Djeca su u ovom slučaju pjesme. Nebitni su, na koncu, pojedinci. Nebitan sam ja, Marko, Pero ili Mislav. Pjesme se pamte, imena i prezimena idu u ropotarnicu povijesti.

– Puno svirate po Hrvatskoj kao i Let3 i Urban i Majke i Jinx svi ti bendovi iz 90.-ih i kad imate nove albume i kad nemate. Da li je nostalgija glavni razlog?

Zbilja ne držimo do nostalgije, ne pozivamo se na nju, stalno se mijenjamo, stalno riskiramo. Ne kužim, što znači „nemamo novi album“? Zadnjih dvije godine konstantno izbacujemo song po song svakih 6 mjeseci. Ako vam je do albuma složite si ih u iTunese kako vam paše, a mi ćemo vam poslati layout da imate i sličicu. Uopće nam nije stalo uzgajati nostalgičnu sljedbu. Gig nastojimo uravnotežiti s onim što svatko može znati, na čemu su poneki odrasli, ali uvijek ću staviti i songove koje slabije poznaju. Ne prezamo svirati pjesme koje nitko ne zna, to nije naš problem. Stalno mijenjamo repkas.

– Da li pratite domaću glazbenu scenu i aktualnosti ili se radije izolirate u svoj svijet kako ste znali isticati u nekim intervjuima?
Ne pratim. 24/7 sam u Pipsima, drugačije ne ide. Siguran sam da ima fantastičnih klinaca, totalno je nemoguće da ih nema.

– Koje su vam najbolji trenuci u karijeri dosad bili?
Najbolji je onaj trenutak kad skužimo da ćemo složiti jebenu pjesmu. To traje manje od 5 minuta. Sve ostalo je grom i pakao i tako treba biti.

– Uvijek ste bili aktivni u komentiranju domaće društveno-političke scene, često ste se razočarali, pa sad s nekim iskustvom, možete li podvući neku crtu i reći ima li izlaza iz današnje situacije ili ste trebali ostati u vašem mitskom, izmišljenom Fafejnštajnu?

Ima izlaza, kako ne. Treba ti putovnica i karta u jednom smjeru. I prije 15 godina sam trubio isto. Pritom radim protiv sebe jer upravo naša publika, oni koji imaju ambiciju da ne trule, da žive, da se usavršavaju, upravo oni masovno odlaze. Pitat će me netko što još radim ovdje kad sam toliko pametan? E da sam bio pametan sve bi bilo dosta drugačije. Dakle, nisam bio pametan. Zato vi budite, bjež'te odavdje!

– Da li mislite da se smanjila kvaliteta domaće pop scene i najkomercijalnijih izvođača? Thompson, Gibonni, Severina, Lidija Bačić i da li je uvijek bilo tako i prije, recimo prije 2000.?

Dosta mi je smiješno i izgovoriti….“domaća pop scena“….koji je to vrag!? Sve je stvar formata. Iz kvantitete se izlučuje kvaliteta. U Jugoslaviji si tako imao 5 svjetskih autora, barem još 20ak vrhunskih. Ostalo je bio mediokritetski šit, logično. Vladala je ogromna konkurencija i borba za 20 miliona potencijalnih konzumenata. Postojalo je tržište, ponuda i potražnja. Sad to sve smanjite 5x i dobit ćete realnu sliku kod nas.

– Kako vam se sviđaju zadnji singlovi i spotovi Majki “Ljubav krvari” i Urbana “Kuća sjećanja” i Jinxa “Ako si rođen u pogrešno vrijeme” i Let3 obrada Novi Fosila “Tišu”?
Nisam čuo ništa osim Jinxa. Jako je dobra „Ako si rođen…“, duhovita. Nema klasični ref, ono „ajmo sad svi skupa“, a sve teče ko po špagi. Coco je baš majstor. Šteta što je život potraćio u vukojebini, bio bi još produktivniji. Tjeralo bi ga okruženje na to. Uostalom kao i sve nas ostale koji se tu pikulamo po pijesku.

– Od svih spotova u vašoj karijeri – koji su vam najdraži?
Svi Ferlinovi spotovi – „Dan, Mrak“, „Porculan“, „Narko“, „Na putu prema dole“, to su odreda remek djela. Pa Gonzin „Plači“, „Sex u školi“, „Nogomet“. Imali smo fakat odlične spotove. Zadnjih 10ak godina imamo problem, priznajem. Ferlin je odavno prestao snimati spotove, radi za kazalište, Gonzo je otišao prema filmu. Logični su to razvoji karijera, ali nakon njih je pustoš, sorry. I onda usred ničega otkrijemo Martinu Meštrović koja nam je za novi singl „3PM“ napravila fenomenalan animirani video. Doslovno fantastičan, još uvijek ne vjerujem da je to istina.

– Koje su po vama najnegativnije i najbolje osobe ili pojave na domaćoj glazbenoj sceni i zašto?

Ha, ha , ha….evo nek` sam ja najnegativnija, može!?

– Da li se u glazbenoj obitelji sa suprugom Yayom kreativno nadopunjujete, jeste li si strogi kritičari i da li kući radite na nekim možda glazbenim projektima možda?

Od prvog dana konstantno smo u interakciji i kreaciji. Pritom sam je kidnapirao za sve likovno u Pipsima već 15ak godina. Kad na to dodam lijepu brojku gostovanja na našim pjesmama imam feeling da je član Pipsa. Što zapravo i je, a da pritom ne žrtvuje matični band niti bih to ikada dopustio. Jako je važno da ima svoj band, zanimaciju nakitom, slikanjem, raznim likovnim radionicama koje drži, samo tako se može kompletno izraziti i biti
aktivna i sretna. Pitate me za kritiku. Pa mi nismo pizdeki, jedno drugome od srca želimo najbolje i da smo u odličnim bendovima. Stoga, da, govorimo si ono kaj mislimo.

– I sami ste otac. Da li vaša kći Lucija pokazuje interes za bavljenje glazbom i što bi joj savjetovali ako odluči krenuti maminim i očevima stopama?

Upravo završava nižu muzičku, mogu reći da sam je detaljno prohodao zajedno s njom. Tako da mi je ovo već treći puta u životu – završio sam u djetinjstvu niže muzičke za klavir i klarinet. Mislim da nisam subjektivan kad kažem da odlično svira, često nastupa i baš ima taj gig transforming attitude. Naša kćer će živjeti u potpuno drugačijem svijetu nego je bio onaj u kojem smo mi odgajani i živjeli. Već sada je potpuno razvidno da je ubuduće riječ o virtualnom matrixu o kojem nemamo pojma, ne poznajemo njegove zakone, prema tome nemam joj što savjetovati jer bih ispao glup. Nije nemoguće da dijelom života neće obitavati na ovoj planeti. O čemu pričamo, shvaćate li kakve se promjene dešavaju i kakve tek slijede!? Ono što dijete dobiva od kuće nije set pametnih savjeta nego spremnost za izazove, stalnu mjenu i transformaciju u situacijama koje sada ne možemo ni pojmiti.

Ivan Perići

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame