Aktualno Celebrities Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Janelle Monae: Dirty Computer – konceptualni ženski Ziggy Stardust za 21. stoljeće

Svi smo mi računala, a individualnost je nečistoća koja poput virusa narušava sklad monotonosti i poslušnosti. Zašto bi htjeli biti očišćeni?

Pet godina nakon virtuoznog “The Electric Lady”, Janelle Monae objavljuje novi album i prateći pedesetominutni kratki film te elaborira filozofiju prihvaćanja vlastitog bitka. Snaga dolazi iz pobune prema opasnoj bezbojnosti, često preobraženoj u uobičajenost, te iz savladavanja unutarnjeg
neprijatelja, straha.

Budućnost ovog puta nije maska intimi jer Monae napokon priča vlastitu priču. “Dirty Computer” evocira sjećanja Jane 57821 (Monae), prkosne djevojke slobodnog duha koja živi u bliskoj distopijskoj budućnosti. Zajedno s njom se zaljubljujemo u pobunjenike Zen (Tessa Thompson) i Che (Jayson Aaron) te otkrivamo dubinu osjećaja prema drugom ljudskom biću. Kroz Jane nas Monae šalje na put introspekcije i građenja kvalitetnije osobnosti, temeljene na šarenim i izrazitim nečistoćama. Tu se osjeti ponos i briga, sloboda izričaja i razmišljanja. No, u trenutku kad upoznajemo Jane, vidimo ju obuzdanu na ležaj u tmurnoj prostoriji, gdje obeshrabrujući glas recitira kako je ona nečisto računalo koje se mora očistiti. Kroz “Dirty Computer” Jane uspostavlja kontrolu nad identitetom, dok joj dva laboratorijska tehničara pregledavaju te brišu uspomene i snove. Vidimo kako se Jane zaljubljuje u Zen. Vidimo raznolikost društva kojem se protagonistica pridružila. Vidimo sva ta nečista računala kako uživaju u slobodi i radosti života. Vidimo kako im je sve to oduzeto.

Gotovo svaka pjesma na albumu potkrijepljuje jedno sjećanje ili san, te tvori kolaž uspomena koji nam Monae prenosi s istim emocijama prikazanim na filmu. “Dirty Computer” je, po samoj umjetnici, njeno najosobnije djelo. Kod stvaranja prethodnih albuma, inspiracije su potekle iz znanstvene fantastike, osobito iz filma “Metropolis” kako bi se stvorila alternativna personifikacija Monae, mesijanski android Cindi Mayweather.

Utjelovljenje Cindi je značilo biti netko drugi, mediator između svijetova i vremena. Novo ostvarenje je slobodnije, direktnije od prethodnika kako bi se uspješnije prikazala seksualnost, fluidnost i karakter umjetnice. Zato ne začuđuje kako većina albuma naginje prema pop sferi s podatnijim doživljajem i jednostavnijim slušanjem.

Usprkos tome, kompozicija pjesama je obogaćena ornamentnim detaljima te potkrijepljena savršenom i blistavom produkcijom. Instrumentalne i vokalne izvedbe su nekonvencionalne i često eksperimentalne, nikad ne kročeći izvan šećerastih krajolika. Ovo je zaista igra u svom najljepšem ruhu, puna radoznalosti i želje. Skidanjem oklopa, Monae je svijetu otvorila kompleksnu kartu svoga uma. Pored snažnih uvjerenja stoje i nesigurnosti koje album o neustrašivosti čine još značajnijim. (Domagoj Jurić)

9/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame