Politička aktuala POLITIZAM Zabava

Užasi Hrvatske: Zavod za zapošljavanje i službenik za informiranje

U moru hrvatskih užasa zbog kojih ljudi bježe kao ptice selice u normalnije krajeve, otkrivamo Hrvatski zavod za zapošljavanje. Opće je poznato da tamo postoje referenti koji su posve beskorisni i nikome nikada nisu našli posao osim samima sebi. Također je poznato da su često na bolovanju, a i na porodiljnom, s obzirom da je pretežno riječ o referenticama, odnosno osobama ženskog spola. Kako bismo to istražili, poslali smo im zahtjev za pristup informacijama na standardnom obrascu koji se može skinuti na stranicama Povjerenika za informiranje (pristupinfo.hr), u kojem tražimo da nam dostave točan broj referenata koji rade na zavodu (područna ispostava Zagreb), te broj predmeta koje rješavaju u 2017 i 2018, broj riješenih predmeta (ljudi koje su zaposlili), broj dana provedenih na bolovanju i porodiljnom, te broj djece referenata. Na ovaj upit, obavještavaju nas da nam tražene informacije sukladno zakonu (članak 23 stavak 1 točka 6 Zakona o pravu na pristup informacijama) ne mogu ustupiti, jer “iz postojećih informacija bilo bi potrebno stvarati novu informaciju odnosno ulagati dodatni trud i povezivanje, a pristup informaciji podrazumijeva pristup već gotovoj i postojećoj informaciji”. Drugim riječima, službenica za informiranje Maja Bošnjak tvrdi da je povezivanje informacije o broju službenika i bolovanjima (koju vodi kadrovska služba) s brojem predmeta koje rješavaju i brojem riješenih predmeta (o čemu informaciju mogu lako dobiti šefovi zaposlenih referenata) odviše velik trud za njihove zaposlenike, te da se to ima smatrati “stvaranjem nove informacije” u smislu Zakona. Informacije o broju djece možda su previše intimne i zahtijevale bi ispitivanje referenata, ako kadrovska ne barata takvim podacima (u EU, međutim, uredno pitaju svakog službenika koliko ima djece, jer o tome ovisi isplata raznih doplataka), pa je tu informaciju službenik za informiranje mogao uskratiti, kao što bi vjerojatno uskratio i informaciju o imenu konkretnog referenta da je bila zatražena.

Ovako vidimo da imamo zakon koji u praksi ne služi ničemu i da se zbog ovakvih odgovora ured Povjerenice za informiranje Anamarije Muse zatrpava sa sve većim brojem predmeta koje sa svojim slabim kapacitetom teško može uspješno obraditi, uz sav trud koji ulaže.

Zanimljivo je da rad HZZ-a (ili popularno: ZZZ-a) nitko ne nadzire, pa je tako moguće da se kao poslodavci javljaju različite osobe s kaznenim dosjeima, ljudi za koje se guglanjem može utvrditi da im je netko nedavno zapalio auto, da se radi o ekstremnim desničarima i vlasnicima mini-zaštitarskih poduzeća ili strancima iz sjevernoafričkih zemalja Magreba koji svojim firmama, registriranima kao jednostavna dionička društva bez kapitala i ne starijima od 6 mjeseci, upravljaju putem prokurista, nezaposlenih glumaca, ili na druge opskurne načine, a nije razvidno niti kojim se poslovima ustvari bave. Zavodu za zapošljavanje očigledno ne predstavlja problem isplatiti takvom poslodavcu poticaj za zapošljavanje kojeg nikada neće moći naplatiti u slučaju neizvršavanja obaveza, a s druge strane mu nije ni problem običnom malom poduzetniku tražiti povrat cijelog poticaja jer mu je zaposlenik bio dva dana na bolovanju. Principi, očito, nisu isti za sve, kao što možemo vidjeti i iz odgovora na upit o riješenim predmetima. Nesumnjivo je da netko u zavodu ima te podatke, ali mu je prevelik trud da ih učini dostupnima i običnim građanima koji je zatraže, kako bi doznali nešto o učinkovitosti rada referenata za zapošljavanje.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame