Aktualno inmediasres knjige mediji POP COOLTURA showbiz

Lova ide “Divljakuši”: Marina Šur Puhlovski dobila 100 000 kuna za neobjavljeni roman

Ovogodišnja V.B.Z. književna nagrada za najbolji neobjavljeni roman dodijeljena je Marini Šur Puhlovski za roman Divljakuša. Svečanost dodjele održana je 16. svibnja u Rijeci u Guvernerovoj palači u sklopu 11. Vriska – festivala autora i sajma knjiga čiji su organizatori izdavačka kuća V.B.Z. i Udruga kulture Vrisak – koji će se u Rijeci održavati sve do 21. svibnja.

Otisnuti primjerak romana nagrađenoj autorici uručili su direktor V.B.Z.-a Mladen Zatezalo, predsjednik žirija nagrade Zoran Ferić te pročelnik za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar. Svečanost dodjele glazbom je pratio riječki kantautor Marko Rogić s glazbenicima uključenima u projekt White on White, čiji će debitanski album Out of Nowhere uskoro objaviti Dallas records, dok je cijelu ceremoniju vodila novinarka Blaženka Leib. Publici se
na početku obratio i pročelnik za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar koji je pohvalio inicijativu izdavačke kuće V.B.Z. da već godinama ulaže u ovu nagradu i toliki iznos, sto tisuća kuna, daje literaturi.

Do 15. siječnja 2018., do kada je bio otvoren natječaj, zaprimljeno je 112 rukopisa pod šifrom, a žiri u sastavu Zoran Ferić (predsjednik žirija), Strahimir Primorac, Jagna Pogačnik, Drago Glamuzina i Mile Stojić između šest finalista odlučio je nagraditi roman Divljakuša (prijavljen pd šifrom Zaljubljenost) uz obrazloženje da je riječ o (anti)ljubavnom romanu, zapravo priči o „životu koji curi kroz prste“, o našim životima „u kojima nas nema“, a kad napokon shvatimo što nam se dogodilo − život je već ostavio duboke, trajne ožiljke. To je priča o ljubavi u doba oskudice i o vremenu bez ljubavi. Spisateljica glasom svoje junakinje/pripovjedačice uvjerljivo ostvaruje dojam zbiljskog, nepredvidivog života svakodnevnim jezikom – ne izmišljenim, lažnim, nego onim koji sam svjedoči ljepote i okrutnosti ljudske zbilje; nema tu fraza, ali ima njihova razglobljavanja, fraze se razbijaju i
dobivaju sasvim novo značenje, govore nam tko smo i kakvi smo uistinu… Pisan dugim, ali jasnim rečenicama, s dobro profiliranim likovima i izuzetnim smislom za detalj, roman ‘Divljakuša’ vrijedan je doprinos našoj suvremenoj prozi, djelo koje potresnu dramu tananih međuljudskih odnosa transformira u snažnu jezičnu umjetninu.

Svoju intimnu ispovijed glavna junakinja / pripovjedačica romana Divljakuša Marine Šur Puhlovski započinje u trenutku definitivnog raspada svog braka – u času kad joj se „grlo stisnulo, od jada, od poniženja, od stida nad raspletom života koji je započeo kao bajka“. Radnju romana, koja se zbiva u Zagrebu i jednim dijelom u Rijeci, autorica je smjestila u sedamdesete godine prošlog stoljeća, a priča mlade protagonistice obuhvaća razdoblje od oko sedam godina. Glavna junakinja, porijeklom iz siromašne zagrebačke obitelji − s ocem u invalidskoj mirovini i dominantnom majkom koja zapravo uvijek štiti interese muškaraca − zaljubljuje se i potom udaje za kolegu sa studija književnosti, koji potječe iz sličnog socijalnog miljea i slične
disfunkcionalne obitelji. Zatravljena je njegovom razbarušenošću i verbalnim dosjetkama za koje je mislila da su dio njegova  umjetničkog senzibiliteta. Ali ono što je mladoj zaljubljenoj ženi u početku izgledalo idilično, ubrzo se pretvara u mòru: ona postupno i bolno shvaća, proživljavajući mučne unutarnje borbe, nevjerice i dileme, da je zapravo žrtva ženskaroša, lijenog, intelektualno nedoraslog i beskrupuloznog čovjeka,
kojeg materijalno uzdržava, pomaže mu da priprema ispite i koji, uza sve drugo, često nestaje bez objašnjenja. „Spašavajući njega – spašavala sam
se od sebe, shvatila sam, od duga ljubavi, valjda, koju ne možeš samo tako odbaciti kao da nije bila, kao da nije postojala, nema je, ali je bila, bila je tvoj život, pa ako je ona bezvrijedna, onda si bezvrijedna i ti i tvoj život; a kako se s tim nositi?“ Da bi se s tim nosila i da bi se takvog čovjeka oslobodila, ona se mora osloboditi „zatvora“ u koji su je strpali obitelj, okolina, tradicija, bajke… Mora podivljati. Izbrušenom i preciznom naracijom, Divljakuša govori o tome kako zaljubljenost, to stanje prvotne opčaranosti, može biti daleko od ljubavi, čak i sama njezina negacija. Ovaj  (anti)ljubavni roman zapravo je priča o „životu koji curi kroz prste“, o našim životima „u kojima nas nema“, a kad napokon shvatimo što nam se dogodilo − život je već ostavio duboke, trajne ožiljke. To je priča o ljubavi u doba oskudice i o vremenu bez ljubavi. Spisateljica glasom svoje junakinje/pripovjedačice uvjerljivo ostvaruje dojam zbiljskog, nepredvidivog života svakodnevnim jezikom – ne izmišljenim, lažnim, nego onim koji sam svjedoči ljepote i okrutnosti ljudske zbilje; nema tu fraza, ali ima njihova razglobljavanja, fraze se razbijaju i dobivaju sasvim novo značenje, govore nam tko smo i kakvi smo uistinu…

Pisan dugim, ali jasnim rečenicama, s dobro profiliranim likovima i izuzetnim smislom za detalj, roman Divljakuša vrijedan je doprinos našoj
suvremenoj prozi, djelo koje potresnu dramu tananih međuljudskih odnosa transformira u snažnu jezičnu umjetninu.

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame