Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Chui Feat Boris Štok: Pogledaj – fantastična session epika koja je trebala manje pretenciozan glas

Chui su kraljevi samo takvi. Jedna od rijetkih ako ne i jedina glazbena struktura na domaćoj glazbenoj sceni koja si može dozvoliti sedmominutne singlove i zvučne eskapade onkraj onoga što se doživljava kao radiofonija. Uz suradnju s Josipom Lisac dokazali su kako istinski glazbeni revolucionari uz dobru dozu samouvjerenosti i prije svega izdržljivosti te ponešto sreće i dobrih pozicija mogu na praktičnom primjeru raditi bitne pomake i male revolucije u proširenju glazbene bare u kojoj plutaju.

Chui jesu incident koji levitira na tankoj liniji između free jam session formi i vrlo jezgrovitih psihodeličnih plesnih struktura kojima nije za odolijevati volite li istraživati glazbu drugačiju od one inercije, predvidljivosti i monotonije koju nude dominantni mediji. Chui su ekipa koja čini razliku. Od prvog do trećeg albuma kada su kao glazbeni entuzijasti lagano ali sigurno pokoravali sloj po sloj domaće scene, da bi danas postali institucijom čije se ime doista mora čuti kako im zvonkost imena sugerira.

Već su suradnjom s Josipom probili barijeru stvarajući bez rasprave jednu od najboljih pjesama prošle dekade unutar prostora u kojem djeluju. Sad su našli potrebu za muškim glasom. Bivši vokal Quasarra Boris Štok trebao je poslužiti u nadoslikavanju njihovih fenomenalnih instrumentalnih skica i pasaža, ali avaj, dešava se upravo suprotnost. Umjesto još jednog poglavlja za vječnost dobili ste frapantan instrumental, lucidan, povremeno neuhvatljiv, a permanentno uhu ugodan, glazbu koju birate sa slikarove palete i uživate dok je razbacuje po platnu tvoreći divan krajolik.

I drugi dio pjesme koji otpada na vokalnu interpretaciju čija je pulsirajuća slojevitost zazivala vokal poput Urbana ili Massima ili bilo koju autentičnu varijantu umjesto prezentiranog artificijelnog “uuuuuuuu” poja i pokušavanja prenašanje “uuuuuuuuu” emotivnosti. Dojam je dodatno naglašen i istaknut osobito kroz stihove koji zvuče vrlo “umjetnički” ambiciozno ali zapravo pretenciozno. A emotivno otprilike kao pokušaji mladih Werthera Silentea na debi albumu (čitaj: kontraproduktivno). Za efektne metafore i velike riječi nije dovoljno koristiti riječi poput “ljubav”, “prošlost” i potreba za isticanjem drugačijosti. Chui su Štoku napravili veliku uslugu ovom pjesmom jer u suprotnom lirika i interpretacija ne bi bile dostatne glazbene podloge.  Ovako imate istinsko remek djelo koje je dobilo nedovoljno kvalitetan vokalni pripadak. Stvar je do percepcije i povjerenja slušatelja. Pjevačici ili pjevaču vjeruješ ili ne, zabavlja te ili ne. Ako si imao prilike preslušati ljude i glasove na tragu Mladenovića i spomenutih tuzemnih postEKV zvijezda Urbana i Massima, neće biti dovoljan lik koji pjeva njihove C verzije i emancipaciju gradi kroz stihove poput “Šapni, sutra ćemo nestati zajedno…pamtim tvoje lice i dodire po sebi/Ne znam dal postojiš ili je privid sve …. mmm jeeeeer budiš se iz prošlosti”. Način je propovijedanja s crkvenog pijedestala da bi se nekako dokotrljao do refrena gdje će impostirati i dodatno naglašavati “uuuuuuuuu” u ljubavi predviđenim intonacijama. Ali pritom bitno promašivati onaj stvarni emotivni efekt spajanja s fantastičnom instrumentalnom slobodnom formom. Teško da će proći za ljude koji nisu regrutirani iz redova mladih mama, dobrostojećih gospođa i bivše studentarije humanističkih znanosti kojima su dovoljni tribute vokali u nedostatku autentike a regrutiraju se iz štovatelja odnosnog pjevača. Nasreću, instrumental je toliko vrhunaravan da mu ni nedovoljno efektan ni uvjerljiv vokalni dio ne oduzima snagu ni pažnju.

Stvar nadalje nadahnjuje i izvrstan animirani videospot Dalibora Barića koji je svim tim psihodeličnim notama dodao jednako kompaktno apstraktne animirane sekvence učinivši ovo još jednim komadom za dugotrajno otkrivanje i još dugotrajnije uživanje. Još pogotovo ako odluče objaviti i instrumentalnu verziju stvari. (JA)

8/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame