autorski tekstovi Celebrities inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM POP COOLTURA Zabava

Komandant Mrak i Black Stijena: Tko će biti predsjednik Hrvatske, a tko gazda u SDP-u?

Tko nema sreće u pravosuđu, nema sreće u nogometu, da parafraziramo poznatu poslovicu, a tko nema u glavi ima u nogama.

I to se, eto, opet potvrdilo. Upravo je fantastična sloboda lupetanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, te je upravo obrnuto proporcionalna važnosti onoga što bi mogla učiniti sukladno svojim ustavnim ovlastima. Kako je predsjednica, ostala bez potpore svoje stranke, kompromitirana i bliskošću s odbjeglim nogometnim tajkunom Mamićem i mogućim nezgodnim ruskim kontaktima, Plenkovićeva se vlada sve više okreće drugim igračima na sceni kao potencijalnim predsjedničkim kandidatima HDZ-a.

U prvom redu, tu je Gordan Jandroković – Njonjo, ali Milan Bandić, čija zvijezda, iako već odavno potamnjela, ne gubi svoj mračni sjaj nalik na crnu rupu koja u sebe usisava sve rubne zvjezdice hrvatskog političkog svemira koje su se nekom nesrećom odvojile od galaksijske matice. Tako se KGK ovoga puta okomila na slobodu kretanja ljudi koja postoji u EU-u kao jedna od četiri glavne slobode kretanja (ostale tri su sloboda kretanja kapitala, roba i usluga), jer joj, eto, odbjegoše pilići ispod skuta u inozemstvo, pa nedostaje ljudskih potencijala za kuhanje u predsjedničkim dvorima. A lososa je tamo još uvijek puno. Ova tema odgovara joj za pokretanje predsjedničke kampanje i nekako se nadovezuje na anti-imigrantsku kampanju, blisku desnici, jer kako mi odlazimo prema uspješnijim zemljama, tako će se k nama sve više – nužno je – doseljavati azilanti. A vijesti o silovateljima azilatnima u domaćim opskurnim medijima postaju sve učestalije, kao i lamentiranje hrvatskih inačica stripovskog Bleka Stijene nad propalim projektom Hrvatska zbog ukorijenjene vlasti komunističkih “Crvenih mundira” više od četvrt stoljeća nakon pobjedničke osloboditeljske revolucije.

To sve skupa ne zamara kandidate na SDP-ovim unutarstranačkim izborima, osobito na zagrebačkim na kojima će se sučeliti Bernardićev instant zec izvučen iz mađioničarevog šalabahtera Denis Hrestak i ex-Milanovićev Gordan Maras, koji je u međuvremenu otkrio vlastiti identitet i svrhu postojanja (ma što god to bilo). Premda nalik na bradatog Bluffa iz Komandanta Marka, biračima u SDP-u bio je atraktivniji od forsirane žestoke spasiteljice Aleksandre Kolarić, kojoj je u tom slučaju pripala uloga uvijek nezadovoljnog Markovog Indijanca Žalosne Sove. Preostaje joj jedino da se požali svojem ćukunćukundedi vraču s obzirom da PR magija-hamajlija ovoga puta nije uspješno obavila posao. Marasa je nadjačao tek spomenuti Denis (the _enis), nalik na minijaturnog Lurcha iz porodice Adams, za kojega bi i notorni kviskotekaš Robert Pauletić uložio kviska kad bi se nekim slučajem pojavio u Igri detekcije uz najavu Mlakara: “Osoba A predstavite nam se”

“Ja sam Denis Hrestak, kandidat za predsjednika zagrebačkog ogranka SDP-a…” Kandidat Hrestak isprofilirao se kao niskopozicionirani zaposlenik ili menadžer APIS-a, informatičke tvrtke koja obrađuje rezultate izbora, čime je odmah i pobudio sumnje u regularnost rezultata vlastitog izbora (s obzirom da je posjedovao informacije o osobama na biračkim spiskovima kao osoba zadužena za to u SDP-u). Što god tu bila istina, preostaje zaključiti: važno je zvati se Denis (the _enis). U nedostatku boljeg obrazloženja rezultata. Tko god bio izabran, čini se da je kontinuitet Bandićeve vlasti neizbježna posljedica.

U međuvremenu, dok se stanje u državi pogoršava i naziru se obrisi budućeg bankrota Zagrebačkog Holdinga, a turizam ne obećava puno pomoći s obzirom na nedostatak konobara i turistkinje koje u potrazi za WC-om obavljaju nuždu po kulturnim spomenicima i vedutama dalmatinskih gradova, premijer Plenković uvjerava nas u nužnost optimizma, te proziva medije zbog širenja defetizma i pesimizma. Situacija u zemlji je otpirilke kao kad bi se danas u nas umjesto Plenkovića pojavio Kennedy, koji bi vjerojatno rekao. “Nemojte razmišljati što vaša zemlja može učiniti za vas; razmišljajte kako da pobjegnete iz vaše zemlje”. Plenki, međutim, smatra da situacija u zaljevu lopovskih svinja daje razloga za optimizam,, čemu se pridružuju i najomiljeniji emigranti – Ivica Todorić iz Londona, Zdravko Mamić iz Međugorja, te Ivo Sanader sa stadiona u Kalinjingradu (nekada Konigsberg), inače rodnom mjestu Emanuela Kanta u kojem je proveo većinu života, odakle nam veselo ispijajući pivicu poručuje da ne gubimo živce. Jer eto, pravosuđe uvijek daje šansu za uspjeh. Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja, rekla bi predsjednica, a u najgorim slučajevima tu je i Ustavni sud.

Stvari na terenu razvijale su se inače ovako: prvo je sudac nekoliko puta na kraju drugoga poluvremena vratio igru na početak, pa se ponovo igralo prvo poluvrijeme. Zatim je na temelju vještačenja linijskog suca proglasio jedan tim pobjednikom, ali se drugi tim na tu odluku žalio i igrali su se produžeci u kojima opet nije bilo jasnog pobjednika, te je uslijedilo ispucavanje penala. Pobijedio je tim koji je zabio manje penala, jer su dva penala drugog tima suci poništili zbog proceduralnih pogrešaka (lopta je bila centimetar predaleko od bijele točke), a pobjednički tim je k tome i zabio jedan gol rukom. Svjetsko prvenstvo u nogometu? Ne, govorim o hrvatskom pravosuđu… Dok se ovdje bude i dalje tako igralo, čini se, ljudi će odlaziti, a od ishaluciniranh komunističkih crvenih mundira i azilantskiih silovatelja po kolodvorima će nas oslobađati širokobriješki branitelji Black Kamenjar i Komandant Mrak.

Jan Klasinc

 

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame