Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz

Kids See Ghosts: Kids See Ghosts – prekrasan prikaz unutarnjeg nasilja

Kao veliki obožavatelj Kanye Westa, nisam očekivao razumno i inteligentno istraživanje njegovog prethodnog, osmog studijskog albuma. Pozitivni i negativni osvrti su se većinski oslanjali na očiglednu intimu, osjetljivu već tijekom prvog slušanja, dok su detaljnije analize odbačene u korist brzopletih recenzija, skrojenih za moderno povodljivo društvo veoma niske razine pozornosti. Pisalo se o podržavanju politike američkog predsjednika, kao i o usvajanju filozofija alternativne desnice; zapravo o svemu mogućem kako bi se čitatelja uvjerilo da glazba nije dobra, bez da se uopće napiše riječ o njoj samoj. Naravno, podržavam negativne kritike koje su razumno obrazložile vlastiti stav, te iako se ne slažem s njihovim zaključcima, prihvaćam mišljenja kako album nije bio uredan niti produkcijski izuzetan.

No, “ye” predstavlja trenutak čiste individualne nestabilnosti u kojem se emocionalna nefiltriranost impresivno interpolira u sonični doživljaj, te nam prikazuje Kanyea u najranjivijem stanju nakon dugo vremena. Povratkom u razdoblje kada je glazbenik oplakivao smrt majke, retrospektivno vidimo kako su ga suze vodile prema neistraženom zvuku koji će oblikovati krajolik glazbe sljedećeg desetljeća. Tu upoznajemo njegovog štićenika, Scott Mescudi-a, koji je imao veliku ulogu kod kreiranja spomenutog seminalnog albuma “808s Heartbreak”. Obojica su zračili besprimjernim potencijalom bez okova ograničenja. Kid Cudi je, nažalost, nakon drugog studijskog albuma polako gubio razum, što je kulminiralo kultnom lošim projektom “Speedin Bullet 2 Heaven”. Prijateljstvo dva glazbenika je također postepeno deterioriralo. Sve navedeno je igralo ulogu kod stvaranja poprilično čudnog raspona očekivanja i rijetko viđene skepse u susret kolaborativnom projektu KIDS SEE GHOSTS. No, ovaj album je čudesan!

Potencijal KIDS SEE GHOSTS-a leži u činjenici kako se radi o albumu od samo sedam pjesama, što otvara priliku Cudi-ju i Westu da uspješno kanaliziraju iskre u kontrolirani pakao. 24-minutni projekt je prepun nadrogiranih gitarskih poteza, s primjerom kaleidoskopske prostornosti fantastično psihodelične instrumentacije pjesama “Freeee (Ghost Town, Pt 2)” i istoimene “KIDS SEE GHOSTS”. Ipak, ispod punk estetike leži važnija poruka o racionalnosti i mentalnoj snazi. Radi se o neizmjerno snažnoj odluci dvojice glazbenika, poznatih po tome što su u hip hop vokabular uspješno unijeli depresiju i ranjivost kao prihvatljive teme razgovora. U društvu gdje su mentalne tjeskobe na zastrašujućem usponu, njihovo ponovno okupljanje na KIDS SEE GHOSTS je krajnji poziv na otkupljenje. Projekt je toliko koncizan i učinkovit, metikulozan i detaljiran da bi bilo potpuno
neiskreno nazvati ga ičim osim savršenim. Album teče fantastično, pokrijepljen eklektičnim odabirom sampleova koji variraju od Kurt Cobaina
do božićne pjesme tridesetih godina prošlog stoljeća. Ne samo da nam donosi najbolju produkciju godine, već Kanye svojom neobuzdanošću i kreativnom manijom eventualno postiže jedan od najoriginalnijih projekata desetljeća. Susreti psihodelije i grunge elemenata su bili donekle očekivani, ali rezultati navedenih kombinacija su lebdjeli iznad svakog perceptivnog ishoda.

Uvod u album je poprilično zapanjujuća, eksperimentalna pjesma “Feel The Love”. Rad eksplodira u oštru i fokusiranu cjelinu na kojoj Kanye okreće početni elegantni uvod u osobno strelište. Avant gardno, off beat scat pjevanje unosi neobješnjivo nestabilan dualizam uz koji glas Kid Cudija blista. Naredna pjesma, Fire, napušta maksimalizam te nastavlja kretanje linijama minimalizma putem fokusiranih i oštrih gitara preko kojih Kanyeovi stihovi zvuče nadnaravno. Iznenađenja nastavljaju stizati putem psihodeličnih, genijalno produciranih “4th Dimension” i “Freeee”. Obje pjesme prate filozofije minimalne produkcije, no njihova estetika diktira monstruoznu prezentaciju. Osjetljivi su povratci na staro, neo-psihodeliju i rock, no način na koji je željeno izvedeno i povezano je toliko impresivno da nisam u stanju donijeti zaključak koji ne obuhvaća razmišljanje kako se radi o nečem toliko novom i originalnom. Harmonije na “Freeee” su čarobne, gotovo anđeoske, a beat na “4th Dimension” vraća sjećanja na Kanyea ere “College Dropout”, “Reborn” je fokalna točka cijelog albuma, te je ujedno i njegov najstaloženiji trenutak. Ovdje se sumiraju teme projekta te se otvoreno razgovara o posljedicama mentalne propasti i željenog preporoda. Instrumentano se ne događa puno, no svaki pritisak klavirske tipke s lakoćom izaziva simpatije. Projekt završava intrikantnim “Kids See Ghosts” i “Cudi Montage”, od kojih prva unosi poprilično napetu atmosferu pomoću tankih, zategnutih bubnjeva preko kojih Kanye iznosi socijalno najosjetljiviji tekst cijelog albuma, dok “Cudi Montage” zatvara album metafizičkom fuzijom grunge rock utjecaja s božanstvenom harmonijom vokala.

Rezultat je šarena, bogata kolekcija nepokolebljivo složenih pjesama, definiranih avant gardnom kombinacijom glazbenih motiva i žanrova. Produkcija je neopisiva a tekstualno se dostiže razina koju su obojica izbjegavali već duže vrijeme. Ovo je album starih trikova s novom svrhom; inovativne ideje s nedostižnom egzekucijom. Volio bih napisati ovaj tekst dajući smisao onome što je do sada postala čovjekova najčudnija godina, s improviziranim izdanjima albuma, sumnjivim političkim opredjeljenjima i bolničkim ispovijestima, ali na par svjetlucavih akordnih promjena na “Reborn” on sve artikulira puno kvalitetnije nego što bih ja ikad mogao. Iz Westovog gledišta, većina nas je zaglavljena u simulaciji, bijesna na pojedine izjave, ponižavajući djela numeričkim oznakama, ponosno živeći groupthink životom. On obgrljuje globalno ismijavanje, sve dok navedeno rezultira istinom. Možemo mu se oduprijeti, ali on će i dalje biti nadahnuće svima koji to traže. Osim toga, samo gledajte njegov novostečeni osmijeh dok svoju glazbu predstavlja svijetu. (Domagoj Jurić)
10/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame