Aktualno Celebrities Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Dr. Nele Karajlić: Nedelja kad je otišo Hase 2 – Vratite nam laž, bila je lijepa

Glazbene legende s prostora bivše Jugoslavije su zadnje utočište kakve takve nostalgije po kojoj se još nije izasrala ova imitacija demokracije i kapitalizma u žutim gaćama. Prvo i jedino legitimno grlo Zabranjenog Pušenja, Dr. Nele Karajlić jedan je od takvih amblema. Poratnm preseljenjem iz Sarajeva u Beograd ispolitizaralo se njegovo glazbeno zaleđe te je izgubio dosta raje i onog bosanskog podneblja koje ga je držalo kroz Pušenje i Nadrealiste. Sredinom osamdesetih čaršiju je predstavljalo Zabranjeno Pušenje. “Dok čekaš sabah sa šejtanom” bio je album o kojem se pričalo kao ravnoteži i protuteži teen pop ludovanju ljubitelja Plavog orkestra, a Nele i ekipa razasuta od Nadrealista do Pušenja radila je posao sve do trena kad im nije “crko maršal”.

Nekoliko desetljeća poslije uz dvije frakcije Zabranjenog Pušenja – onu Seje Sexona i onu Emira Kusturice, jednako (ne)legitimno odcijepljenih od jezgre i jednako neprirodno nastavljenih radom na starim vremenima – od jednog genijalnog dobili smo dva prosječna benda – rekli bi skeptici.

Dr. Nele Karajlić je dugo spavao zimski san ne bi li se po prvi puta uz kanal Bg Beer Festa oglasio retro video spotom i pjesmom nastavkom jednog od hitova onih drugih vremena. Nova verzija upgradeana je po ritmici 21. stoljeća te se u produkciji našlo uglavnom od storytellinga do rapa kojim opisuje što je bilo i kako je bilo nekad. Nele je vrhunski storyteller i sadržajno priča i pogađa odličnim onelinerima sadržajno usred praznog mjesta između Ede Maajke i Damira Avdića. “Vratite nam laž bila je lijepa” kaže prije zborskog refrena kojim se prisjeća što se zbilo tog tjedna kad im je heroj Hase frknuo u bijeli svijet.

“Ovo je u suštini pesma u kojoj govorim šta se dogodilo sa nama od vremena kad smo čitali Oslobođenje i Politiku do današnjeg vremena kada komuniciramo na Fejsbuku ili što bi jedan moj prijatelj rekao ‘Hase na Fejsu istorija u malom mozgu’“ kaže Nele, zapravo objašnjavajući nit vodilju svojih rima i asocijacija po kojima se nekad i sad u njegovom svijetu mjerilo po dobitnicima rata – a to su banke, a ne ljudi.

Ironičan je Nele kad nabraja koja su sva prava na snazi, “prava napretek a nigdje pravde”. A onda opet refren uz “strašni sud na njegovom Fejsu”. I opet brojalica s kim će sve NATO zaratiti. Pjesma koja duguje starom refrenu i novim modernim vremenima zadržala je taj zborni poklič i okus sjetne nostalgije za boljim i ljudskijim vremenima, kroz Neletovo čitanje.

Formalno, repanje mu nije jača strana, više je to pričanje uz ritam, a produkcija je od rock and roll stvari napravila novi čušpajz slaloma po stilovima, ali ako ne zamjerate skladateljski “tribute to starim dobrim vremenima” princip, ovo je stvar koju se mora poslušati i odguštati u lirskoj snazi pa čak i kad banalizira rime do granice “ovo sam pjevo kad sam bio mlad i lud takva mi je bila ćud niko mi nije trebo granica mi je bila nebo ljeb te jebo”. (JA)

8/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame