Aktualno autorski tekstovi Glazba POP COOLTURA

DOP Live: Pearl Jam @ Padova, 24.6.2018. – Rock je, still alive!!!

Gostujući autor na mom profilu, gospodin Petar Hrstić, i njegov izvještaj s Pearl Jam-a, jednog od najvećih rock band-ova ikad, prema mom mišljenju, upravo zato kako to vidi i kolega Petar u izvještaju s nedavno održanog koncerta. Voila!

Pisati o glazbi je kao plesati o arhitekturi, rekao je odavno o glazbenoj kritici veliki Frank Zappa, majstor glazbene improvizacije.

I donekle je bio u pravu. Većini glazbenih kritičara nakon određenog vremena posustaje strast u pisanju, stvara se zasićenje i lagano nestaje ono najbitnije – emocija doživljaja muzike, čak i kod onih bendova koji tim žarom obiluju. A to ovom sastavu iz Seattlea nikad nije manjkalo.

Pearl Jam sam uhvatio uživo na njihovoj turneji Live 2018 turneji, u momentu kad nemaju novog materijala, tako da su skloni rošadama u setlisti od koncerta do koncerta. Šestosatno putovanje od Zagreba do Padove isplatilo se do zadnjeg centa, ekipa je stvorila ono bitno – emociju. Od uvodne ‘Pendulum’ pa do razarajućeg završetka u ‘Indifference’ doživljeno je više himalajskih vrhova u njihovoj karijeri, kako za moju malenkost, tako i za 35 000 ljudi oko mene. Izgleda da se Vedder i Italija vole javno.

Ljubav se posebno očitovala u izvedbi ‘Black’ koju je gitarist McCready višeminutno maestralno izveo. Svojim solažama parao je ljetni zrak iznad padovanskog neba, a publika je svojim pomoćnim vokalima iznenadila i samog Eddieja, kojemu su izmamili osmijeh na lice. ‘Animal’ i ‘Do the Evolution’ te pogotovo himnička ‘Even Flow’ pokazale su jačinu i britkost pravog rock’n’rolla, dok su ‘Daughter’ i ‘Better Man’ podsjetile na emotivnu osamljenost kakvu samo vrhunac grungea može pokazati.

Politički aktivan Vedder upravo je ‘Daughter’ posvetio Ivanki Trump, kćeri trenutačnog predsjednika SAD-a, kako bi podsjetio na imigracijske probleme razdvojenih obitelji iz Meksika koje Trump novim zakonima samo otežava. Poruka na jakni koju je Vedder obukao – Yes, we all care, why don’t you? – odjeknula je stadionom, dokaz da i angažiranost ne mora biti usiljena i isprazna. Frontmen Pearl Jama dodatno je ‘kupio’ publiku obraćajući im se na američkom talijanskom, kao što je pokazao povezanost s fanovima pričajući o mladom paru koji je poslao sliku novorođene kćeri. ‘Dobili smo novog obožavatelja’ – rekao je Eddie i pokazao da je prvo čovjek, a onda rock zvijezda.

Kompaktnost benda najjasnije se vidjela – paradoksalno – u obradi.’Baba ‘O’ Riley’ benda The Who, koja je pokazala koji su virtuozi i bubnjar Matt Cameron, gitarist Stone Gossard te basist Jeff Ament. McCready je opet bio na razini zadatka – riffovima i prepoznatljivom ‘vjetrenjačom’ Petea Townsenda pružio je i više nego dostojan hommage kultnom britanskom bendu, ostavljajući publiku širom otvorenih očiju i ušiju. Dva sata i 45 minuta, odnosno 27 pjesama, dovoljno je da se izgubite u glazbi i zaboravite na sve probleme. ‘Plesanje o arhitekturi’ nikad mi nije bilo lakše nego sad – Mookie Blaylock dao je što je trebao – nefiltriranu rock emociju.

Petar Hrstić

Fotorafije: Petar Hrstić

Andreja Ivanova Babić

Andreja Ivanova Babić

Komentari

Reklame