autorski tekstovi Celebrities inmediasres KOLUMNIZAM mediji Politička aktuala POLITIZAM showbiz Zabava

Trump, Kolinda i Milanka: Gljive i leptirice poslije oluje – kako su nas trovali i kako nas truju

Za demokraciju su osobito bitni pravosuđe i mediji, složit će se brojni politolozi i teoretičari. Obje stvari su u nas nedvojbeno dostigle visok stupanj savršenosti. Na HRT-u su tako objavili da su partizani napali ustaški logor u kojem su se nalazila djeca. Ustaški logor u toj je vijesti pretvoren u dječji dom, a partizani su postali banditi koji ga napadaju. HRT je nepristran medij, koji jednako služi svima, pa nije potrebno sumnjati u ovu vijest. Hrvatski sudovi su, međutim, jedan oblik pravosuđa, pa sve skupa nije uopće u neskladu. Tako je hrvatski kazneni sud presudio da predsjednik Ustavnog suda nije plagijator, jer mu je mentorica dekanica pravnog fakulteta i uvažena stručnjakinja za obiteljsko pravo, Dubravka Hrabar, a ona u njegovom doktoratu ne vidi ništa sporno. U osnovnoj srednjoškolskoj logici ova se logička pogreška nazivala ‘ad verecundiam’ (iz strahopoštovanja) ili ‘ad auctoritatem’ (zbog upliva autoriteta). Dakako, sud ne uočava da bi se moglo raditi i o trgovini utjecajem ovog visokopozicioniranog pravosudnog dužnosnika koji je ujedno i bivši poslovni partner sutkinjinog muža, jer, vjerojatno, strijepi od prva dva argumenta, kojemu bi se mogao priključiti i treći: ‘ad baculam’ (ili argument batinom – da sutkinja dobije ‘po prstima’).

Ovo je sve uzrokovano posljedicama velikosrpske agresije od prije više od četvrt stoljeća, jer, kako kaže premijer Plenković, Vinkovci još uvijek osjećaju te posljedice. Za razliku od komunističke revolucije koja teče, HDZ je izgleda izmislio rat koji neprestano teče i obnavlja se. No, vjerojatno ionako trpimo posljedice turske agresije na Austrougarsku, jer krajevi koje su okupirali Turci i dalje glasaju za HDZ.

Ne brinu samo HDZ-ovci o nastavljanju turske tradicije, nego i Bandić, koji uz pomoć arhitekata pribavljenih na namještenim javnim natječajima reže drveće oko nekadašnje Pavelićeve džamije, izvorno Meštrovićevog paviljona, kako bi se što bolje vidjela iz svih kuteva. Za održavanje turske tradicije brine se i ekipa oko alkarskog alajčauša ‘generala’ Mirka Norca, koja je akciju Medački džep proglasila apsolutno čistom i nevinom. Za nevino pobijene ustaške generale se dotle u središtu Zagreba u crkvi u Palmotićevoj ulici (nedaleko od Židovske općine) priprema misa zadušnica. S druge strane, Boris Jokić je odlučio da ne ide u Beograd na neku konferenciju o obrazovanju, da mu se ne bi prigovorilo da je četnik. Jer se tamo namjerio pojaviti i srpski predsjednik Vučić, poznat po netolerantnim izjavama o ustašluku u Hrvatskoj. Koje nemaju nikakve veze sa stvarnim stanjem stvari. Budući da je Jokić odustao, s lijevo liberalnih strana prigovara mu se da nije dovoljno tolerantan, a da i ne sagledava točno stvari oko ustaštva u Hrvatskoj. Tako je postao ustaša, a i četnik. Jugonostalgičar je bio već i prije. Da je izbjegao uopće prihvatiti poziv, nitko za njega ne bi ni čuo, nitko se u Beogradu ne bi pitao “a gdje je Jokić”? I tko je uopće taj Jokić?!

Svakako mnogo važniji je Zlatko Komadina, koji je stoički izjavio “ništa ja ne želim biti što ne moram biti, ako dođe do toga da moram biti”. Kao čovjek linije manjeg otpora, Komadina će izaći na megdan protivniku samo ako ga nikako ne može izbjeći, a ni onda neće učiniti ništa što baš ne mora. Takve se komadine ne dižu. Samo kad konačno izađu za njima treba povući vodu.

No, kad smo kod vode, ona je trenutno problem i Donaldu Trumpu, na sasvim drugoj strani zemljine ploče. Ili možda i nije, jer je izjavio da “glede vode imamo uragan koji je posebno vlažan” (from the point of view of the water). Dakako, njega muče i neke druge oluje, poput one koju je izazvala ‘olujna’ Stormy Daniels, razglasivši urbi et orbi stanje Trumpovog međunožja, gdje se prema njenom opisu nalaze stvari s klobukom nalik na gljivu, opisavši stvar kao ne naročito impresivnu. No, voda je korisna za rast gljive, pa se Trump i dalje može smatrati sretnim čovjekom u toj priči. Ova vijest, izgleda, nije stigla do predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja se uslikala za Gloriu u izdanju dostojnom Stormy Daniels, kako isprobava razno vatreno oružje na streljani. Cura voli oružje i vatru, nema sumnje. Istesala je liniju. Uskoro će izaći iz puberteta i razmisliti o tome da završi studij na politologiji.

Plenkijeva vlada u međuvremenu vozi Hrvatsku kao Marin Kamenički bolid u prvoj brzini, zabijajući se u svaki rubni kamen i stupić uz put. Kad im može biti, dok god Bero ne predstavlja osobit izazov, osim vlastitoj stranci u neuspješnim pokušajima da ga smijene, sve dok ne ostane posljednji Mohikanac u stranci. Plenković je, izgleda, odabran za premijera samo zato što izgleda prihvatljivo, ili bar ne previše nalik kukcu u kojeg se pretvorio Gregor Samsa u Kafkinom preobražaju. Tako i HDZ već dva desetljeća neuspješno pokušava ostvariti preobražaj iz gadljivog kukca u čovjeka, ali mu ne ide. Gamad na vlasti uvijek nanovo probije kao skarabeji iz Imhotepove mumije, kao kad Tarzan zbaci okove civilizacije čim omiriše džunglu. SDP je dotle zapeo u preobražaju. Dok su najvještiji majstori poput Tomca i Bandića odavno izvan, u stranci ostaju začahureni u svoje kukuljice samo oni koji se poput širokozadčanih opnokrilaca – biljnih parazita tvrdokorno opiru bilo kakvom preobražaju, pa i promjeni kao takvoj. Milanka Opačić tako je još samo jedna SDP-ova gusjenica koja se naumila preobraziti u leptiricu, a sada gmiže okolo istjerana iz čahure, tako tragično napola dovršena. Budući da ne raspolaže predsjedničkim mogućnostima jedne Kolinde da svake zime ostvari čarobni preobražaj iz svinje u labudicu.

U međuvremenu, Dinamu ide baš loše. Nikako ne uspijeva izgubiti utakmicu. Krajnje je vijreme da se Mamić vrati u ekipu. Kako se čini, predstoji jedno zanimljivo bablje ljeto, u kojem ćemo se pokušavati održati u Europi. Sportski i politički.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame