autorski tekstovi KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM Zabava

Vaso ili Sova – ralje elitne prostitucije

Moj gradonačelnik je maser ili “Oprostite, moje sise su u vašem VIP tanjuru”

Kad sam prvi put čuo taj štos na francuskom, ništa mi nije bilo jasno. Doslovno znači “moj otac je majka moje majke, a moj brat je moja sestra”. Trik je u izgovoru, jer se gradonačelnik (maire) i majka (mere) jednako izgovaraju, iako se različito pišu i znače različite stvari, kao što su i maser (masseur) i moja sestra (ma soeur) fonetski ekvivalenti, tzv. alofoni. “Gradonačelnik Mamaira” (gradića u južnoj Francuskoj) tako se upravo jednako izgovara kao i “majka moje majke”, a “maser” se izgovara navlas isto kao i “moja sestra”. Ako niste jezičar po struci, ovo vam neće biti previše zanimljivo, a s time gotovo sigurno nećete zaraditi značajne novce. Ionako je već odavno utvrđeno da su lingvisti i kunilingvisti vrlo bliski srodnici, kako po sposobnostima u krevetu, tako i glede zarađivanja. Primjeri poput Sanaderovog ili onog Kolinde Grabar-Kitarović, kakve pronalazimo gotovo isključivo u sferi politike i vanjskih poslova, samo potvrđuju pouzdanost pravila.

Škola za život

Međutim, baš za inat, stvari su se zakomplicirale. Kako smo krenuli s reformom školstva putem tzv. “Škole za život”, odričući se Jokićeve prekomplicirane reforme koja je djelovala odviše larpurlartistički za ovdašnji ustroj koji zna misliti i funkcionirati pretežno u okvirima tri osnovne dimenzije ili osi: use, nase i podase (ili sve skupa: zna se, adezej, 3u1), ova se informatičko-vjeronaučna sljubljenost s malo čega između trenutnom ‘vrdoljačkom’ rukovodstvu obrazovne reforme učinila dobitnom kombinacijom kojom će se jednim udarcem zadovoljiti svi hrvatski društveni slojevi, nekima poznati iz prahadezejskih vremena i kao stališi. Izbacivanje nepotrebnih predmeta poput zemljopisa ili povijesti iz nastave za učenike strukovnih škola, uz pojačanje izbornog vjeronauka, označilo je cilj kojem treba stremiti i put kamo ići: prema kraju povijesti, kojeg je predvidio već Fukuyama, a istovremeno i trbuhom za kruhom u svijet, za što zemljopis nije neophodan ako znamo da je zemlja ravna, a Irska, Minken ili Široki Brijeg dohvatljivi kao na dlanu, bilo da se vozimo autobusom Flixbusa ili letimo jeftinim Ryanairom.

Elita iz kloake

Tako nam se dogodilo da smo, formirajući buduće zanate od kojih ćemo živjeti, krenuvši metodički opravdano od jednostavnijeg prema složenijem, od lakšeg prema težem, od vrha prema dnu i od sadašnjosti u prošlost ili povijest, te naročito od vrha ili ‘elite’ ravno do dna, kako bi pjesnički rekao Štulić, došli i do samog najstarijeg zanata. Prostitucije. Doduše, elitne. Ostaje samo pitanje kako ćemo nazvati ovaj novi predmet u “školi za život”, kad ga konačno uvedemo, kao izborni ili obavezni. Možda “Staronauk”, po uzoru na Vjeronauk? Spojivši vrh države i njeno moralno i etičko dno, obavezno obrazovanje i ulicu, uspjeli smo u društvenom i organizacijskom smislu ostvariti ono što je Toma Akvinski spominjao kao nezgodan spoj vrha palače i njene ‘kloake’ ili kanalizacije, koja je neophodna da se čitava palača ne bi zarazila. Kada je utjecaj kloake na vrhušku postao evidentan, policijskom intervencijom u salonu sportske masaže “Pancho”, pokrenuli su se mehanizmi koji su nužni da bi se kloaka spustila na svoju razinu, a vrhuška ipak formalno ostala neukaljana. Taj mehanizam, ako je vjerovati informacijama koje su dobrohotno ispuštene u javnost iz tajnih paraobavještajnih kloaka, ima svoje ime i prezime i zove se izrijekom Milijan Brkić-Vaso, neformalni drugi čovjek HDZ-a, upravo u žestokom klinču s prvim čovjekom HDZ-a i premijerom Plenkovićem iza kojeg prema svim procjenama stoji najveći politički makro (ili kako se to kaže u tom svijetu ‘kingmaker’) – Vladimir Šeks – Sova. Hoće li u sadašnjem ratu klanova u HDZ-u prevagnuti politička prostitucija ili prostitucijska politika, Sova ili Vaso, vidjet ćemo u narednim tjednima, pa i danima. Izbori u BiH čine se kao zgodan lakmus kojim će se vidjeti koliko je ulja ostalo u Vasinoj svići. Pobijedi li opet Čović, izgledalo bi kao da je u njegovoj ruci još uvijek par aduta.
No, da se vratimo na početak priče, gradonačelnik Zagreba, koji doduše naizgled nema puno veze s Provansom, iako ima veze s jugom i provincijom koja sebe pokušava redizajnirati kao hrvatsku Provansu umjesto dosadašnje kloake (Pogana vlaka kod zaseoka Mamići teško se može shvatiti nekako drugačije), mogao bi doista biti vrlo blizak maserima iz sportske masaže Pancho, budući da im je upravo on osigurao prostorije za rad. Dok su s druge strane direktori Croatia Osiguranja (među kojima i Hrvoje Vojković, nekad poznat po posjetama Indiji i Sai-babi o državnom trošku), svojim VIP klijentima plaćali masažu upravo u tom prestižnom salonu. Cijela je istraga završila još 2011. godine, pretpostavlja se, kako je već rečeno, na intervenciju Milijana Brkića-Vase, te su glavni akteri osuđeni samo na uvjetne kazne, a cijela je priča zataškana. Spis koji je teretio samog Vasu u državnom odvjetništvu izgubio se navodno u nekoj od brojnih selidbi, tipičnih za naše upravne organizacije, premda sama priča zvuči dosta nevjerodostojno s obzirom na ipak poodmaklu digitalizaciju papirologije u našoj upravi.
Nakon tog događaja, a i odbijanja da kao policajac postupi po nalogu prema generalu i ratnom zločincu Mirku Norcu i uhiti ga, zbog čega biva istjeran iz MUP-a, Vasina se zvijezda počela strelovito uspinjati, čemu su očito kumovali političko-obavještajno-medijski krugovi oko Mirka Norca.
Ako s druge strane stoji “Sova”, izvjesno je da ni on također nije bez svojih repova iz ratnog razdoblja, počevši od Glavaša i Merčepa, preko Reichl-Kira, Dedakovića Jastreba i drugih. No, za razliku od njih, on je svoje repove odlučio potkresati i krenuti pro-europski, prvo podržavanjem pro-europskog Sanadera, pa zatim i uhićenjem Glavaša i isporučivanjem Gotovine u Haag. Protivnička ‘više desna’ ekipa prema Haagu je i dalje zadržala nepomirljiv stav, koji se očituje i u odnosu prema samoubojstvu generala Praljka, što ga je tako dojmljivo opisala novinarka Ivana Petrović, inače bliska Norčevom guruu Tihomiru Oreškoviću. Predsjednica se za sada ne miješa, iako je 2016. godine u intervjuu TV studentu bezrezervno stala na Brkićevu stranu, naglašavajući da on nije u sudskom postupku osuđen i da ga je nepravedno etiketirati plagijatorom zbog slučaja plagiranog diplomskog rada. Premda je notorno da je diplomski rad “Organizacijske razine MUP-a RH” načelnika Stanka Tomića iz IV. Policijske postaje (Petrova) umnožen u 17 primjeraka i podijeljen 17-rici veličanstvenih koji su na taj način, čak i uz fotokopirane tiskarske pogreške, postigli najviše policijske zvanje prije doktorata policijskih znanosti.
Sve skupa ostavlja dojam začudnosti, nalik na onaj kad smo shvatili da je Nacional Ive Pukanića blisko povezan s narkomafijaškim organizacijama iz druge države s jedne strane, a s druge s opet predsjednikom republike, pravosuđem i policijom. Ovi drugi su ti koji zataškavaju nedolične veze i dodjeljuju uvjetne kazne, a prvi su oni koji u međusobnim obračunima ostavljaju tragove na ulicama i crnim kronikama, dok mediji pomalo ispuštaju dozirane količine sadržaja kloake prema javnosti, kao sipino crnilo, ovisno o pritiscima i poticajima iz druge dvije naizgled nepovezane instance. Kako će se stvari dalje razvijati, hoće li ipak biti pronađen Vasin ‘fajl’ iz DORH-a, ili će ostati zauvijek izgubljen u nedođijama paraobavještajnih zajednica, neće bitno utjecati na stanje u društvu, kojem bi, informatičkim žargonom, trebalo pritisnuti tipku “reset”, budući da su ključni fajlovi u institucijama koje ‘rade svoj posao’, što je sad bjelodano, nepopravljivo korumpirani ili nedostaju (files corrupt or missing).

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame