KOLUMNIZAM POLITIZAM TOP VIJEST Zabava

Gazda Todorić i gazde u Hrvatskoj: pranje love, prljavog veša, suđa i pravosuđa

Londonski je sud zaključio da je vrijeme da se Gazdu Todorića izruči Hrvatskoj. Njegova obrana da je bio politički progonjen nije se sretno poklopila s podatkom da je bio najbogatiji čovjek u regiji i živio u privatnom dvorcu grofa Kulmera. Iako je sasvim točno da je bio progonjen: političari su ga, kao i Miroslava Kutlu prije njega, tjerali da uzima državnu imovinu i poduzeća.. Lijepo im je govorio “dosta, nemojte mi više davati”, a oni su ga proganjali kao jelena lopatara u šumi “ne, ne, uzmi još ovo i ono, zaposli mi sina, snajku, bratića, svaka, zaovu, jetrvu, pašance, ujčeviće….” Jadan čovjek više nije imao kud od tolikog proganjanja i zbrisao je. Zanimljivo podatak je da je i odvjetnik tzv. zločinačke organizacije s Knežije, Davor Galetović, povezan s Agrokorom. Naime, njegova je bivša firma Eko Biograd preko PIK-a Vinkovci postala povezano i ovisno društvo Agrokora, pa mu je na čelu sada izvanredni povjerenik Fabris Peruško. Tipična hrvatska poduzetnička priča u kojoj je ekološki uzgoj u Biogradu zapravo iz Vinkovaca, registriran na trgovačkom sudu u Osijeku, a posluje u Zagrebu i bavi se, recimo, nekretninama i financijama. Ishodište takvog poduzetničkog nadahnuća može se lako povezati s Hypo-Alpe-Adria Bankom iz Klagenfurta, koja je u vrijeme embarga na oružje od male štedionice za lokalne jodlere u lederhoznama narasla na regionalnu bankarsku silu. Kako jedno od prigradskih naselja Klagenfurta (ili Celovca) nosi ime Peratschice, moguće je da je ta stvar s pranjem čisto tradicionalni obrt, koji se od ispiranja obične robe razvojem bankarskog sektora transformirao u svoju financijsku inačicu.
A kako je Hrvatska poznata kao zemlja s puno vode, mora da je i našem narodu pranje u krvi. Jer kako inače objasniti vijest da je uprava Uljanika potrošila 855 milijuna kuna nenamjenski? Što to uopće znači? Sigurno su našli sasvim dobru namjenu za lovu koju su oprali iz firme. To ne znači da naša zemlja ne drži do reda i poretka. Hrvatska je zemlja s ponajvećim brojem policajaca u svijetu, a ujedno i s ponajvećim brojem neosuđenih krupnih lopova po glavi stanovnika. U toj jednadžbi, logično, nedostaje pravosuđe. Sudac Kolakušić o tome je rekao da “lobiji u Hrvatskoj potiču pravni kaos”, s čime se ne bih složio, jer je to isto kao i poticati buru u Senju. Ono čega ima u prirodi u izobilju ne treba posebno poticati. Uostalom, meduze su preživjele bez kičme milenijima, pa bi mogla i Hrvatska bez pravosuđa. Ova usporedba ipak nije dobra, jer Hrvatska ima kakvo takvo pravosuđe, samo joj služi otprilike kao sipi sipina kost, čudnovatom kljunašu pačji kljun ili pavijanu gola guzica. Možda nekog potencijalnog napadača otjera, a možda ga i samo nasmije. S time se logično povezuje da mnogi ulagači odustaju od ulaganja u Hrvatsku, a radnici odlaze raditi vani, pa je i performer Siniša Labrović zaključio je da mu se ne isplati ostajati. Naime, ako sudimo po vijestima, najopasnija zanimanja u Hrvatskoj su, osim performera, volonter novinar, berač gljiva, kumica s placa, skupljač boca; najsigurnija direktor osiguranja, političar, član zločinačke bande, diler serijski ubojica i ratni zločinac (ili sve to odjednom), a najdosadnija policajac, poreznik, carinik, ministar, sudac i turistički vodič. U posljednjoj skupini samo skupljaš lovu od mita i blebećeš gluposti. Osim toga, iz istog je razloga osobito opasno u Hrvatskoj biti pješak i suvozač tajkunovog sina, dok je biti pijani tajkunov sin za volanom skoro sasvim bezopasno.
Presude političarima ovo potvrđuju. Sanaderu je oslobođen optužbe za ratno profiterstvo u Hypo banci jer je istovremeno bio i branitelj. To bi značilo da zločin nije počinio iz koristoljublja, nego strasti, kao ljubomorni muž koji prebije ženu. Iz bolesne kleptomanije. Kradoljublja. Bandić je oslobođen zbog dijeljenja imovine grada Zagreba udruzi ‘U ime obitelji’ u slučaju štandovi, jer je u tom slučaju postupao faraonski, što je sasvim normalno i zakonito. S obzirom na ovoliku normalnost i logičnost hrvatskog pravosuđa, jasno je da je i Gazda iz Londona zaključio da će mu postupak biti pravedan baš kao i ovoj dvojici. Ako i ne bude tako, tu je uvijek mogućnost plaćanja jamčevine, a može se i osnovati novu stranku. Radni naziv 99,99% za Hrvatsku.
Jedan svjetski indeks pokazuje da je Hrvatska među najlošijima u svijetu po neovisnosti pravosuđa i po suosjećajnosti. To, međutim, uopće nije tako. U Hrvatskoj je pravosuđe sasvim neovisno, osim od mita i političkog utjecaja i prema tome, sasvim je pogrešno tvrditi da bešćutni lobiji, koji jedino sami sebe i svoje darivaju, stvaraju pravni kaos. Naprotiv, pravni kaos stvara lobije kojima je cilj obogatiti se u tom kaosu, a oni na kraju postanu i političke stranke, obično u trenutku kad se oko pravosudne oluje počne okretati i prema njima. Savez za promjene bio je 2009. ideja trojice bliskih političara, Mudrinića, Kuštraka i Marinca. To je trebalo biti sredstvo za mobilizaciju masa protiv HDZ-a i SDP-a, jer oni navodno škode biznisu. U međuvremenu Marinca su nepravomoćno osudili u aferi Spice, Kuštrak je nekamo ispario nakon afere Agrokor, a Mudrinića je DT povukao u Njemačku. Savz za promjene pretvorio se u Živi zid i trio Pernar – Sinčić – Palfi (sada samo duo Pernar i Sinčić) koji doista uspješno mobilizira mase. Ipak, t-portal je dosta često i afirmativno pisao o Živom zidu i njegovoj borbi portiv EU-a i međunarodnih integracija. Time je ŽZ postao sličan desnici poput UIO i NzH. Iako u biti lijevi i podržan od lijevih portala. Treba se prisjetiti da je jedan od problema menadžera izvornog Saveza za promjene s EU-om bila regulativa u vezi pranja novca. I u aferi Spice pokazalo se da EU ima stanovite zube (USKOK i PNUSKOK), kojima može dohvatiti i jedan Nestle u pokušaju da opere neke novce prema Marincu kao proviziju ili spriječi preuzimanje Podravke novcem opranim iz te iste Podravke. U tom času na scenu stupa Živi zid sa svojom anti-EU politikom s jedne, a crkveni UIO povezan s desno i hercegovački usmjerenim tajkunima s druge strane. Mobiliziraju mase da pomognu ovim dobrim poslovnim ljudima u njihovim težnjama. Tako, primjerice, sada vidimo da Živi zid kazneno prijavljuje Bandića zbog kupovine vijećnice Marije Puh (čiji je brat istovremeno dobio posao u ZET-u i tako pojačao jake puhovske snage te dinamične firm), iako se do sada nisu njime bavili, jer Bandić ometa rušenje Plenkovićeve vlade sa svojih 10 zastupnika i time sebi kupuje oprost od kaznenog progona, dok je Plenkovićeva vlada načelno proeuropska, koliko god bila nesposobna.
Kad smo kod utjecaja lobija, u jednu ruku je logično i da Makedonija mijenja ime u Sjeverna Makedonija kako bi udovoljila Grčkoj. Slično bi se mogla ponijeti i Hrvatska, samo bi ime vjerojatno bilo Zapadnija Hecegovina ili Europski Burundi. Ili možda samo Prstenova Hrvatska, prema udruzi BiH Hrvata Prsten. Ova skupina biznismena predstavlja jedan od važnijih lobija.
Primjerice, gazda Znanja d.d. Postao je Franjo Beser, preko firme Grafičar d.d. iz Ludbrega za rehabilitaciju invalida i priozvodnju kartonske ambalaže, kojoj je većinski vlasnik. Kupio ga je od Agrokora, a Znanje d.d. je preuzelo dućan bivšeg Algoritma u Gajevoj (kojeg je uništila zadužnicom firma Fokus iz zapadne Hercegovine, koja se bavi proizvodnjom papirnate robe, tiskanica i opreme za školarce i sličnim stvarima). Time smo i opet pokazali da je Hrvatska “zemlja znanja”. Radi kurioziteta, osoba ovlaštena za zastupanje Znanja d.d. Od 2000-2004 bila je bivša Tuđmanova ministrica obrazovanja Ljilja Vokić rođena Škegro, jedna od istaknutih članica Prstenove družine i savjetnica premijera Plenkovića iz ‘stare garde’ HDZ-ovaca u kojoj su još i bivši ministar financija Borislav Škegro, zaslužan za uvođenje PDV-a na način da je nekima naplaćivan selektivno, a prihod je uglavnom otišao HDZ-u, pa zatim i premijer iz tog vremena Nikica Valentić koji je zaslužan za Agrokor i sva dobra proistekla iz privatizacije, kao i druge perjanice iz 90-ih godina kada se kalila država.
Dok u coworking prostoru HUB 385 kao menadžerica za projekte radi Diana Mudrinić, u istom prostoru djeluje naša najveća softverska firma IN2 koja 40% prihoda dobija od države (javne uprave) i koja se nedavno prodala kanadskom softverskom divu CSI iz Toronta. Bivši predsjednik uprave Mandić sada je član predsjedništva upravnog odbora udruge Prsten, a bivši predsjednik uprave Telekoma (t-com-a) Ivica Mudrinić (koji se sasvim slučajno preziva kao i menadžerica Diana), rodio se u Drnišu, ali s obitelj preselila u Toronto kad je imao 10 godina. U blizini Toronta nalazi se Norval, mitsko hrvatsko iseljeničko mjesto u kojem djeluju Norvalski fratri, i u koje je prvo došao Franjo Tuđman kad su mu Ćuruvija i ekipa iz Odbora za pravosuđe SRH vratili putovnicu, pa tamo susreo kanadskog pizza mana Gojka Šuška, a nešto kasnije i inženjera Mudrinića, pa su zajedno uz pomoć Joze Martinovića privatizirali Hrvatski Telekom tako što su od dvije ponude odabrali slabiju Deutsche Telekoma, jer… Danke Deutschland, rekla je Sanja Trumbić.
Ako to i nije karmička povezanost, svakako jest duhovna. Jer šef ureda za razvoj digitalnog društva Bernard Gršić veliki je vjernik i član isusovačke družine s Jordanovca, a ujedno i veliki stručnjak za informatiku i bivši Carnet-ovac. Nije čudno da nam fratri isusovci provode digitalizaciju. Prve svitke upravo su pisali njihovi prethodnici, dok je ostalo pučanstvo lovilo ribu i prikupljalo po kućama poreze za rimsku upravu. Redovnici su uredno prepisivali sveto pismo cijeli srednji vijek i spaljivali nepoćudne spise koji bi mogli iskvariti mladež. Neke su ipak zadržavali skrivene u ladicama za osobnu upotrebu. Slično je, zapravo, i danas, samo što to čine tajne službe i takozvano paraobavještajno podzemlje u kojem se ugodno koprcaju čovječje ribice poput Vase i Varge sms-ovca. Dok se u svijetu stvari ponešto mijenjaju u 18. stoljeću pojavom prosvjetiteljstva i s Franuskom revolucijom, kad je vrag na povijesnu i književnu scenu izveo iskvarene i spolno nastrane likove poput Casanove, De Sadea, Restifa, Diderota i Voltairea, u Hrvatskoj su i dalje sve do XX. stoljeća spaljivali i umlaćivali kamove, marije jurić zagorke i slične nemirne duhove, pa se srednji vijek uz mali hijat koji je uvela Marija Terezija praktično produžio sve do današnjih dana. Prakse imamo, jer su prve inkvizicije i tajne istrage izum srednjovjekovlja. Sam đavao ili vrag (Sotona) u svetim spisima prevodi se kao Neprijatelj, odnosno izdajnik, peta kolona Božje vojske i slično. Budući da on djeluje na zemaljskom planu, sasvim je lako od toga izvesti njegove sljedbenike na Zemlji, odnosno u zemlji. Masonske lože, gestapo, KGB i domaća udba samo su nadgradnja nastala daljnjim logičnim razvojem inkvizicijske prakse. Zarobljena država i dalje ostaje najmoćnija paradržavna institucija kojoj su navodno moćni lobiji samo oruđe održavanja vlastite svemoći. Dok se ne odluči drugačije, kako vidimo na primjeru Putinove Rusije.
No, i bez suosjećajnosti stvari smo mogli posložiti drugačije. Švicarska ima samo 7 ministarstava, vanjske poslove, unutarnje poslove, financije, pravosuđe i policiju, obranu i sport, ekonomiju i obrazovanje, te okoliš/energiju/prijevoz/komunikacije. To je sedam Saveznih vijeća kojima je na čelu predsjednik federacije, kao primus inter pares. Trenutno je to Alain Berset, za kojega nitko nije nikada čuo, dok Hrvatska ima 20 ministarstava uključujući i ministra branitelja, 5 središnjih državnih ureda zajedno s uredom za razvoj digitalnog društva, 13 vladinih ureda, te Predsjednicu i njezin ured sa savjetnicima koji dupliciraju djelokrug rada ministara. Cijeli svijet je vidio Predsjednicu koja se grli s nogometašima. Usprkos tome, ona nam tvrdi da ćemo biti…. Švicarska?

Jan Klasinc

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame